Žene heroji: Dušanka Kovačević: PredgovorSvjetlost,, 1697 - 486 pages |
Other editions - View all
Common terms and phrases
Banjaluci bataljona bile boraca borbi borci borcima brigade brzo čak čas često čete četnici četnika član ćemo dalje Danica dijete Dina djevojke dobro došla Dragica drugarica drugi drugovi drugovima Drvar Glamoč govorila Grmeč htjela Iako imala išla kasnije kaže komiteta komunista kroz kuća kuće kući kuću Lepa ljudi majka malo Marija među mogla naročito narod naš naša naše naši naših našla nekoliko nešto Nijemci nisam nismo ništa noć noći njen njena njene njeno oči omladina opet ostala otišla partijski partizane počela Podgoricu pokretu politički pomoć poslije preko priča pričala prvi puta Rade radila Radojka radu ranjenika Rava Ravu reče rekla riječi Romaniji Sarajevu Sava Kovačević sebe sela selu sestra sjeća SKOJ SKOJ-a smrt stalno školu tada tamo teško trebalo Trebinju ubrzo ustaše uvijek Vahida voljela Vranješević zadatak zatim Zene heroji znala znam žena ženama žene život
Popular passages
Page 50 - si pod titovku svila pletenice 1 srcem krenula protiv betona. Neću da pjevam o Mariji čobanici, o skoku s kamena na kamen, o ptici pastirici, 0 prvoj rumenoj u vezu žici. Ni o njenoj suzi, kad se zorom kradu 1 žurno bježe ka Drvaru gradu Kameničani, radnici u
Page 51 - na drugi bunker jurišala, ugleda mrtve staze ispod brine i pepelište umjesto Drvara i zgrčene u vatri mašine. Vidje: kolona, tamna i nijema, bdije nad gradom koga više nema. A kad na treći bunker nastupila, smrt je sinula iz tamna gnijezda i sokolići polomila krila, nad Kamenicom se otkinula zvijezda. Posljednje svitanje gledaju joj
Page 50 - Uno, djevojko iz djetinjske bajke zapljuskuj, zapjeni, zašumori meni 0 ponosnoj tuzi Marijine majke ... A ti, vjetre s gore, oglasi se jače, da čujem srca što osvetu kuju 1 svake noći burnije se čuju, srca drugova s moje Klekovače. 0 tebi pjevam, Marijo s Kamenice, djevojko-ratniče iz bataljona,
Page 51 - kada je sveto breme ponijela, poklonila mu mladost ko draganu. Kako je u zore, oštre i smrznute, novorođenče drago — domovinu, stezala na grudi netaknute i često joj pjevala Partizanku čeličnu i rosnu uspavanku. Marija, zvijezdom obasjana mati, dok nad njom smrtna zgušnjava se tama, osmijehom posljednjim ratnike prati, odniješe joj dijete na rukama; u srcu nošeno, u krvi rođeno
Page 50 - Prećutaću o ruvu djevojačkom i kako tužno miri dunja žuta a dragi suđeni, još neviđeni, često se privida na okrajku puta.
Page 51 - u sijevanju koje život briše, selo je svoje u ognju gledala i stada bijela kojih nema više. Čula je starca gdje iz jame zbori i plač matere s djetetom u gori. A kad
Page 51 - dok nad njom smrtna zgušnjava se tama, osmijehom posljednjim ratnike prati, odniješe joj dijete na rukama; u srcu nošeno, u krvi rođeno i kroz trista vatara
Page 51 - Sad vidim Prkose, brdo vjetrometno, njihovo gnijezdo u našem kraju, i vidim Mariju na položaju i njihove loge u svitanje rano, polje osinjacima posijano. Triput je munja kroz noć zasijala triput je Marija jurišala. Kad je na prvi bunker udarala, u sijevanju koje život briše, selo je svoje u ognju gledala i stada bijela kojih nema više. Čula je starca gdje iz jame zbori i plač matere s djetetom u gori. A kad
Page 137 - plakati Pokretnog prijekog suda sa imenima strijeljanih komunista, Jevreja, Srba i svih onih koji se nisu mirili sa »novim poretkom«. Stalno su objavljivani »Propisi« i »Upozorenja
Page 138 - naprijed. Skroman ali neustrašiv vojnik tog skrivenog života bila je Radojka Lakić. Upoznao sam je jula 1941. kao sekretar Mjesnog komiteta.