Слике страница
PDF
ePub

prošlosti, a zacijelo najbolji dokaz, kako u njegovo doba ne može da bude govora o jedinstvenoj državi od Karpata do mora, kako bi to htjeli neki magjarski moderni pisci.

Za to vrijeme vladao je Karlo mirno u Ugarskoj i Posavskoj Hrvatskoj razvijajući nevidjen sjaj u dvorovima svojim u Temišvaru i u Višegradu, dapače on sagradi i u Zagrebu kraljevski dvor. Pored sjaja još je pregnuo, da svomu rodu steče novih kruna, naročito napuljsku i poljsku. I odista, kad je stric njegov, napuljski kralj R obert, ostao bez sina, bude Karlov mladji sin Andrija zaručen Robertovom unukom Ivanom i poslan u Napulj na odgoju kao budući vladar, dok je stariji sin Ludovik imao nastupiti osim ugarsko-hrvatskoga prijestola još i poljski, jer je Karlova žena Jelisaveta bila sestra poljskoga kralja Kazimira, koji, ne imajući djece, njega predloži stališima za budućega vladara, što oni i obećaše učiniti (1339.). Ostavivši tri sina, Ludovika, Andriju i Stjepan a, umre Karlo u pedeset i četvrtoj godini 16. jula 1342.

Pun poleta, odlučnosti i svijesti o svom kraljevskom dostojanstvu, naslijedi ga sedamnaestgodišnji L u d o vi k I. (1342.—1382.), koji je nakon mnogih ratova pribavio državi svojoj opseg i znamenitost, kaku ona nije imala nikad prije njega; stoga ga historici obično zovu Velikim. Svoga mladjega brata Stjepana učini hercegom hrvatskim, a kako je u to umr'o ban Mikac (1343.),

Ondje, gdje je danas palača grofice Burati na Strossmayerovu šetalištu.

imenova banom slavonskim Nikolu od plemena Ha hold. Mladi kralj odmah odluči urediti zamršene hrvatske prilike čim je saznao za smrt jakoga vojvode Nelipića, koji ostavi udovicu Vladislavu od plemena Gusić kao skrbnicu malodobnomu Ivanu Nelipi é u. I odista ban Nikola provali odmah po Nelipićevoj smrti u Hrvatsku, dopre do Knina i uze ga jurišati, ali junačka Vladislava,,poput lavice" odbije bana. No videći, da je preslaba za daljnu borbu, počne s njime pregovarati, na što ban ostavi Hrvatsku ne opravivši ipak ništa. Sada odluči kralj Ludovik lično poći u Hrvatsku. Kad stiže s 30.000 vojske do Bihaća na Uni, dodje preda nj Vladislava sa sinom Ivanom Nelipićem, pokloni mu se i predade mu grad Knin, a Ludovik, oprostivši dugotrajnu nevjeru, potvrdi Ivanu Nelipiću sva pradjedovska imanja roda Svačićeva, naročito Sinj s cetinskom župom. Time bješe snaga roda Svačiće va slomljena; oni su od sada vazda vjerni podanici kraljevi (1345.),

Na glas o kraljevu dolasku pobuni se Za da r protiv mletačke vlasti, a kralj ga pun zanosa primi u zaštitu i suviše mu obeća doći lično u pomoć s golemom vojskom, što on i učini ljeti 1346., kad stiže pred pobunjeni grad sa 100.000 momaka. Kad bude u neopreznom boju pod gradom (1. jula 1346.) potučen, ostavi ljutit Zadar, koji se iza dvogodišnje junačke obrane i već sasvim iznemogaɔ

' Budući da je Ivan Nelipić još malodoban bio, očito je, da kralj misli uopće „,dugotrajnu nevjeru“ njegova roda, naročito oca mu vojvode Nelipića.

od gladi i bolesti predade republici uz teške uvjete (15. dec.). Na to sklopi Ludovik s Venecijom osam godišnje primirje (5. aug. 1348.).

Za vrijeme borbâ pod Zadrom uspjelo je kralju, da se nagodi s knezovima Bribirskim. Knez Juraj, sin Pavla, brata bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i važni grad Ostrovicu, a on ga opet obdari gradom Zrinjem u Slavoniji. Knez Juraj praotac je čuvene hrvatske porodice grofova Zrinjskih. Ovim činom spade moć knezova Bribirskih, dapače ona grana, što je ostala u Hrvatskoj, doskora izumre izgubivši nekadašnji ugled i znamenovanje svoje. Oslabljenjem k nezova Bribirskih i Nelipićâ prestade oligarhija hrvatskih velikaša, pa tako uspostavi napokon Ludovik kraljevsku vlast u Hrvatskoj, gdje je nije bilo od vremena Ladislava III. (IV.) K umanca.

VI.

Vladanje Ludovika I. od 1348.-1382.

Glavni razlog s kojega je Ludovik napustio obranu Zadra i sklopio s Venecijom osamgodišnje primirje, bilo je umorstvo njegova brata Andrije u Aversi (u napuljskom kraljevstvu) dne 18. septembra 1345. Kad je vidio, da ne će pregovaranjem postići zatražene zadovoljštine, podje sam s velikom vojskom koncem 1347. u Napulj te doskora osvoji čitavo kraljevstvo i osveti se

na grozan način krivcima Andrijine smrti; jedina kraljica Ivana srećno umače. Ali kad se Ludovik povratio u Ugarsku, pokazala se potreba nove vojne, koja kralja doskora uvjeri, da će morati istrošiti svu snagu Ugarske i Hrvatske, ako hoće da trajno zavlada Napuljem. S toga napusti dalje vojevanje ustupivši Ivani osvojeno kraljevstvo (1352.).

Dok su se vodile borbe oko Zadra i Napulja, podiže srpski kralj Stjepan Dušan državu svoju, poglavito na štetu Bizanta, do tolike visine i moći, da se početkom 1346. proglasio ca rem ,,Srbima, Grcima i Bugarima" te stao snovati, kako bi osvojio Humsku zemlju, koju je držao bosanski ban Stjepan Kotromanić, vazal Ludovika I. Dok je kralj boravio u Napulju, provali (1350.) Stjepan Dušan u Bosnu s 80.000 vojnika, te je opustoši; cara dopratiše na vojnu žena Jelena i sin Uroš. Na to ponudi banu mir uz uvjet, da mu kći Jelisaveta podje za sina Uroša i da kao miraz donese Humsku zemlju. Pošto Stjepan Kotromanić odbije tu ponudu, bijaše rat i za slijedeću godinu neizbježiv. Na proljeće 1351. provali car Dušan i opet u Bosnu i podsjedne Bobovac, no videći, da konačno ipak ne će većih uspjeha postići, vrati se u jesen natrag, pridržavši Hum s lijeve obale Neretve, dok je desna i dalje ostala u vlasti banovoj.

Malo po tom oženi se Ludovik Jelisavetom, kćerkom bosanskoga bana, i dobije u ime miraza banov dio Humske zemlje. Uto umre Stjepan Kotromanić ostavivši banovinu sinovcu

svomu, darovitomu Tvrtku (1353.), a dvije godine potom 20. decembra 1355. pokosi smrt cara Stjepana Dušana. Sada uze velika srpska država naglo propadati, a tim se Ludovik oslobodi opasna takmaca na jugu.

Medjutim izmine osamgodišnje primirje s Venecijom, koja se za to vrijeme prijevarom domogla grada Skradina, a podjedno stala raditi, kako da se dočepa još i Klisa i Omiša. To nagna Ludovika, da se odlučio konačno obračunati s republikom te započe veliki rat za čitavu Dalmaciju, naime otoke i gradove; rat pako imao se voditi ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj, nego i na njezinu talijanskom zemljištu, gdje su kraljevske vojske imale zadaću, da što jače pritisnu same Mletke. S toga uze kralj skupljati u Zagrebu veliku vojsku proglasivši svagdje, da ide u rat protiv Srba, kad no iznenada okrene na zapad navijestivši republici rat (u junu 1356.). Na taj nenadani preokret Venecija se veoma uplaši i ponudi odmah mir uz uvjet, da će Ludoviku predati sve gradove dalmatinske osim Zadra. No kralj ne htjede ništa da zna o tom. Rat se vodio dvije godine. U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku ban Ivan Cuz Spljet i Trogir predadu mu se skoro, a za njima se onda povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik srećno ratovao i u sjevernoj Italiji, pristade republika konačno na mir u Zadru (18. veljače 1358.), po kojem se odreče svih dalmatinskih gradova i otoka od polovice Kvarnera do medjaša grada Drača", dakle i Du

« ПретходнаНастави »