Слике страница
PDF
ePub

(1459.), a onda dodje red na Bosnu. Ovdje je vladao po smrti Stjepana Tome sin njegov Stjepan Tomašević (1461.-1463.) bez ugleda i potrebne snage, da se obrani od velike sile turske, pouzdavajući se jedino u pomoć papinsku i kralja Matijaša. No dok je Matijaš bio zabavljen pregovorima s njemačkim kraljem Fridrikom, provali u maju 1463. sultan Mehmed II. sa 150.000 momaka u Bosnu i pokori je za malo dana. Nesrećni kralj Stjepan Tomašević pobježe iz Bobovca, prijestolnice svoje, u Jajce, a odavle u tvrdi Ključ na Sani. Izdajom vojvode Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce predade bez borbe, a Ključ iza zdvojne obrane, nakon što su Turci prisegom obrekli kralju, da će mu poštedjeti život. Ipak ga dade sultan u svom taboru pred Jajcem pogubiti. Tako propade kraljevstvo bosansko za kakih mjesec dana, bez većeg otpora i boja; narodna riječ:,,Bosna šaptom pade" potpuno je ispravna. Jedino Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukčić, ostade slobodna odbivši u svojim kršnim planinama tursku vojsku.

Kad je kralj Matijaš saznao za propast Bosne, odluči se zimi iste godine 1463. na vojnu za oslobodjenje njezino. Na sam Božić uzme Jajce, a idućih godina još i svu sjevernu Bosnu, te utemelji dvije banovine, jajačku i srebreničku, od kojih je prva imala braniti Turcima ulaz u Hrvatsku, a druga u Slavoniju.

Uto se zaplete kralj Matijaš u češke poslove. Kad je papa Pio II. radi zaštićivanja husitâ izopćio i lišio krune češkoga kralja Gjuru

Podjebradskoga, provali Matijaš kao papinski saveznik s vojskom svojom u Moravsku i Češku, gdje ga katolici izaberu svojim kraljem (1469.), no zemlje ne uzmože uzdržati, jer je većina čeških velikaša po smrti Gjure Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poljskoga kraljevića Vladislava Jagelovića. Radi ovih zališnih ratova, a i prekomjerne strogosti Matijaševe podiže se u Ugarskoj i Hrvatskoj i opet protiv njega bu na s namjerom, da ga skine s prijestolja i da uzme poljskoga kraljevića Kazimira Jagelovića za kralja. No energični Matijaš uguši tu bunu još u zametku njezinu i kazni teško njezine kolovodje, a onda se opet baci na češke poslove; no uvjerivši se, da ne može podpuno uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u Olomucu (21. jula 1479.). Matijaš priznade Vladislava Jagelovića kraljem češkimi dobije pored naslova,,češkoga kralja“ Moravsku, Slesku i Lužicu u doživotnu upravu; po smrti Matijaševoj mogu Česi iskupiti te pokrajine za 400.000 du kata.

Još prije izmirenja s češkim kraljem navijestio je kralj Matijaš rat njemačkomu kralju Fridriku, s kojim je već dulje vremena bio u zavadi. Dvanaest godina (1477.—1488.) udarahu Ugri na Austriju, dapače 1485. osvoje i Beč, gdje kralj Matijaš sebi uredi dvor.

Dok je kralj tako širio granice države svoje na sjeveru, ljuto stradavaše Hrvatska ne samo od Turaka, nego i od njegove samosile.

Otkako je pala Bosna, Turci jednako provaljivahu u Hrvatsku, naročito su ljuto stradavale Lika i današnja sjeverna Dalmacija; dapače pojedina odjeljenja njihova doprla bi sve do Senja i južne Kranjske. Vraćajući se natrag vodili bi sa sobom mnogo hiljada kršćanskoga roblja, koje bi ili naseljavali po Bosni po svojim posjedima ili prodavali dalje na istok. God. 1469. bijaše nevolja već tako teška, da su se pojedini hrvatski velikaši, naročito knezovi Frankapani, stali obraćati za pomoć Veneciji i njemačkomu kralju Fridriku III., pošto im Matijaš, zabavljen češkim ratom, ne uzmože ništa učiniti. Kad to sazna kralj Matijaš, zabrinu se, da se ne bi Venecija, pomažući tobože Frankapane, ugnijezdila u Senju, te stoga pošalje u Hrvatsku kapetana Blaža Podmanickoga s kra-. ljevskom vojskom, koji otme Frankapanima Senj. Tako postade (1469.) Senj kralje vskim gradom, a doskora bi u njem uredjena, na obranu njegovu od Mlečana i Turaka, kapetanija, obuhvatajući kasnije čitavo primorje, Brinje i Otočac. Gubitak Senja bijaše težak udarac za porodicu Frankapanâ, pa stoga i nastade neprijateljstvo izmedju nje i kralja Matijaša, a pogotovo otkad joj kralj ote još i čitavo primorje od Trsata do Senja i Vinodol. U toj nevolji utjecali su se Frankapani Veneciji u zaštitu, te njihovom pomoći navali krčki knez Ivan na gradove Novi i Bribir, čime izazove kapetana Blaža Podmanickoga, da je udario na Krčki otok. Ali još prije nego li je otok došao u vlast kraljevu, predade ga Ivan

1

Majer (= Magjar) Blaž hrvatskih ljetopisa.

Frankapan Veneciji (1480.). Ti me bi rod Fra nkapanâ sasvim potisnut od mora, a Hrvatska izgubi i posljednji svoj otok. Za tih ratova podijeli kralj Matijaš 18. oktobra 1477. kraljevstvu hrvatskomu znamenito pravo, da sebi samo na saboru bira pose bnoga vojskovodju (kapetana).

Medjutim se ratovalo i s Turcima. God. 1471. pade Počitelj na Neretvi u turske ruke, a s njime i čitava zemlja izmedju Cetine i Neretve osim primorja. Iduće godine uskrisi kralj Matijaš dostojanstvo bosanskoga kralja imenovavši i okrunivši Nikolu Iločkoga (1472.-1477.) kraljem bosanskim, ali ga istodobno učini i banom hrvatsko-slavonskim, dapače i priorom vranskim. ' Zadaća njegova bijaše Turcima oteti preostali dio Bosne, no on je ne izvrši. Po smrti njegovoj odluči se sam kralj Matijaš na provalu u Bosnu i odista dopre do Sarajeva (Vrhbosna), čime ipak ne spriječi, da su Turci 1482. osvojili Hercegovinu. Dalje mu vojevanje s Turcima prekide rat s njemačkim kraljem Fridrikom III., za kojega umre kralj Matijaš u Beču dne 6. aprila 1490. navršivši istom 47 godina.

Kralj Matijaš bijaše nesumnjivo najvažniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energičan, nepopustljiv prema svojim protivnicima, gospodar svakomu oligarhijskomu pokretu, a seljaku

Kralj Nikola kovao je posebni svoj novac, od kojega se neki komadi sačuvaše. (Gl. Vjesnik hrv. arheol. društva 1905. pag. 187).

i gradjaninu pravi zaštitnik,' to su krijeposti, što su ga resile. Osvajanja njegova proslaviše doduše ime njegovo, ali naniješe teških udaraca naročito Hrvatskoj. Inače bijaše kralj Matijaš osobito darovit muž rijetke naobrazbe, duhovit i vješt govornik, te velik i iskren prijatelj znanosti i umjetnosti skupljajući oko sebe pjesnike i pisce. Državu je podigao do zamjerne snage i sjaja; on mogaše postaviti na noge oko 150.000 momaka na kopnu, a 330 ratnih ladja, koje po moru, koje po Dunavu, Dravi i Savi. Za njegova se vremena pojaviše prve tiskare u Ugarskoj, a 1483. štampana je i prva hrvatska knjiga.

Kralj Matijaš bijaše tri puta oženjen, no ni jedna žena ne rodi mu djece, nego tek imadjaše nezakonitoga sina Ivaniša Korvina (rodjen 1473. u sleskoj Vratislavi). Pod kraj života stao je kralj Matijaš svakojako nastojati, da mu osigura nasljedstvo, dapače u tu je svrhu primio i prisege mnogih velikaša i gradova. Medjutim kad kralj Matijaš umre, podju stvari sasvim drugim putem.

XI.

Katastrofa (1490.-1526.).

Nasljedstvu Ivaniša Korvina najviše je smetalo

(pored njegova poroda) neprijateljsko raspoloženje

1

Odatle stara hrv. riječ:,,Pokle kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni“.

2 Komandant dunavske flotile sa sjedištem u Petrovaradinu bijaše za to doba Petar Dóczy ili Dojčin Petar narodne pjesme.

« ПретходнаНастави »