Слике страница
PDF
ePub

nuvši, da kao što teški bolesnik odahne od muka uz brižnu njegu vještoga liječnika, tako da je i ova kraljevina oživjela, kad joj je on dan za bana. On će sada izvidati domovini ljute rane, što joj ih zadade ,,egzotično“ komesarstvo ne poštivajući zakone, a to s tim prije, što je novi ban ne samo sin tako odlične i po Hrvatsku tako zaslužne porodice, već naročito stoga, što je najbolje pokazao ustavnu svijest svoju, kad nije htio za Josipova vladanja ni pred oružanom silom popustiti, te poći na sjednicu županije varaždinske, gdje je trebalo na nezakonit način dopustiti caru regrute i porez, jer je to samo kompetencija sabora. Podžupan Škrlec svrši molitvom Gospodu, da ga dugo poživi na ures, utjehu i zaštitu domovine. Sjutradan pošla je i opet svečana deputacija po kraljevskoga komisara biskupa Vrhovca, koji dade u saboru najprije pročitati dekret o svom imenovanju komesarom, da otvori sabor i da inštalira novoga bana, koga odmah već sada jednoglasno prihvatiše i isklicaše kapetanom kraljevine, to jest vojničkim glavarom hrvatskim. Potom je pošla sjajna deputacija po bana, da ga uvede u sabor. Kad ban udje u sabornicu, burno bi pozdravljen. Prvi čin instalacije bješe, da je glasno pročitan dekret od 31. marta, kojim se imenuje banom Ivan Erdödy, a onda izreče biskup-komesar sjajno pozdravno slovo, te podjedno zamoli bana, da bi pomogao napaćenoj domovini, koja mu se sada predaje. Iza toga položi ban pred staležima prisegu, da će se vjerno držati ustava i zakona, našto ga plemstvo tri puta digne sa stolicom u vis kliknuvši tri puta ,,vivat“. Zahvalivši se potom staležima kratkim govorom ban podjedno odabere za podbana Antuna Bedekovića, našto je biskup Vrhovac pozvao nazočne na misu zahvalnicu u crkvu sv. Marka. Idući u crkvu, nosila su pred banom dva plemića kapetansku zastavu i bansko žezlo. Misom zahvalnicom svrši se instalacija.

Sutradan 13. maja, kao na blagdan Uzašašća Hristova nije se obdržavao sabor, pa tako nastavi normalni rad svoj u petak 14. maja. Ponajprije bi izabran Donat Luka v ski saborskim protonotarom, to jest čuvarom pečata kraljevine i ključeva od onoga sanduka u zemaljskom arkivu (cista regni), u kojoj su se čuvala privilegija Hrvatske. Iza toga obnovljen bi banski stol izborom njegovih prisjednika i ostaloga činovništva pod predsjedništvom banovim, te podjedno zaključeno, da odsele ima banski stol stalno ostati u Zagrebu. Nakon što je ban pročitao otpis kraljev, kojim se banu opet vraća od cara Josipa oduzeta banska krajina (glinska i petrinjska regimenta), a onda otpis, kojim

1 U to je doba banski stol (tabula banalis) sastavljen ovako: Predsjednik ban ; osam prisjednika (assessores), grof Petar Sermage vrhovni školski inspektor kraljevine, grof Žigmund Vojkffy general, Antun Pullay zagreb. kanonik, Antun Bedeković podban, Donat Lukavsky protonotar, Franjo Kanotay, Franjo Dolovac, Franjo Tisztapataky. - Protokolist Stjepan Pomper, ekspeditor Matija Mihanović, šest bilježnika (iurati notarii), Ivan Crnčić, Pavao Špišić, Petar Tomić, Leopold Schutord, Josip Komaromy, Franjo Šimunčić. Sirotinjski zastupnik (advocatus pauperum) Ivan Gallyuff i sluga (famulus) Ivan Magdić.

se saziva sabor u Budim za 6. juna, odredi ban odbor s Nikolom Škrlcom kao predsjednikom, a medju ostalima s grofom Ivanom Szapáryjem županom srijemskim i riječkim gubernatorom, grofom Petrom Sermage, barunom Ignjatom Magdalenićem, pak podbanom i protonotarom kao članovima istoga odbora, da predlože saboru ablegate (poslanike) za budimski sabor, te da im ujedno izrade točne instrukcije. Predsjednik odbora, župan Nikola Škrlec, — koga tada svi smatrahu najumnijim političarom i u koga se svi pouzdavahu, a to samo stim više, što se nedavno (malo prije 14. aprila) vratio iz Budima u domovinu, – odmah još istoga dana sa zove odbor na vijećanje, koji za nekoliko dana opravi svoju zadaću izradivši točnu i opsežnu instrukciju, te odabravši za gornju kuću (ili tablu) Nikolu Škrlca, a za donju zagrebačkoga podžupana Adama Škrlca i člana namjesničkoga vijeća Franju Bedeković a poslanicima kraljevine Hrvatske, odnosno njezina sabora.

Iz ove instrukcije nas zanimaju samo bitne političke točke, potrebne za razumijevanje narednih dogadjaja. Ponajprije imali su se po drevnom običaju hrvatski poslanici sa svim svojim ugarskim drugovima pozdraviti, a onda se za sebe, za velikog župana Škrlca, za biskupa zagrebačkoga, kao i za zastupnika zagrebačkoga i čazmanskoga kaptola, te za nazočne gradske zastupnike iskazati predsjedništvu sabora, da su već na saboru u Zagrebu položili prisegu „da ne će na predstojećem saboru kraljevine Ugarske i pridruženih joj dijelova (in proxime celebrandis regni Hungariae partiumque eidem annexarum comitiis) ništa drugo ni javno ni tajno raditi, pisati ili govoriti osim onoga, što služi zakonitom (t. j. okrunjenom) kralju i kraljevini Ugarskoj, te njoj pridruženim stranama na čast i na očuvanje privilegija, napretka i slobode, te na vječno ojačanje ustava domovine i napokon na sve ono, što će smatrati, da služi na dobrobit jadnoga puka, te njegove koristi i potrebe; nadalje će se iskazati, da su prisegli, da će spriječiti svadje medju staležima, te da će vazda nastojati, da složnim silama unaprijede korist kraljevine Ugarske i njoj pridruženih strana, kao i korist svega onoga, što se odnosi na opću sreću; poradi toga oni će s ostalim ugarskim poslanicima složno i u ljubavi živjeti, skladno raditi, te se s njima slagati bez ikake primisli, dakako držeći se inače vazda strogo svojih instrukcija. No u općeno-javnim poslovima pokora vat će se većini glas o va, ali ipak tako, da kroz to ne budu povrijedjena posebna prava kraljevine Hrvatske. Konačno se kunu, da za trajanja sabora neće nikakih časti, odlikovanja ili nagrada primati ni od koga, a onaj, koji bi se o tu prisegu ogriješio, bit će stavljen pred banski stol.

Iza ove prisege instrukcija traži naročito od hrvatskih poslanika, da stupe u svim ustavnim pitanjima, koja se zajednički tiču Ugarske i Hrvatske u saobraćaj (communicabunt) sa svim ugarskim zastupnicima. Nadalje, ako bi ugarski zastupnici zapodjeli pitanje vjersko, i to sa slobodoumnijom težnjom, neka uzrade, da za Hrvatsku

[ocr errors]

ostanu netaknuti stari zakoni, kojim se isključuju nekatolici od prava posjeda, dapače i od slobodnoga ispovijedanja vjere, u prvom redu protestanti i kalvini ; u slučaju da Hrvati ne uspiju na saboru, bojali su se oni, koji su sastavili instrukciju, dakle u prvom redu sam Škrlec, „da bi se iz tog a mogla poroditi svadja štetna po opće dobro“. Za slučaj pak, da se u kojem pitanju hrvatski poslanici ne bi mogli složiti s ostalima, onda neka se pod predsjedništvom banovim sastane hrvatska običajna konferencija (consueta conferentia croatica), koja će zaključiti, kakovo da se stanovište u saboru ima zauzeti. Budući pak da je Marija Terezija sve mimo sa bora najprije osnovala kraljevsko hrvatsko vijeće, a onda ga dokinula i njegove poslove predala ugarskom namjesniškom vijeću, i opet mimo sabora, predložit će hrvatski poslanici saboru, da se dokine namjesničko vijeće i preuredi u „Senat kraljevine“ (senatus regni), kao u zajedničku vladu, koja će pomnjivo paziti i bdjeti, da se sa strane egzekutivne vlasti ništa ne zgodi, što bi bilo u protimbi s ustavom i zakonima Ugarske i Hrvatske. U taj senat birat će svoje članove Ugri već na ovom saboru, a Hrvati, čim se kući vrate, na svom saboru. Ovi bi članovi imali ostati do idućega zajedničkoga sabora (diaeta). Ako se to možda ne bi odmah dalo provesti, onda će hrvatski zastupnici tražiti, da se namjesničko vijeće nanovo pre ur e di. No takav odnošaj izmedju Ugarske i Hrvatske treba da postoji tek dotle, „dok se natrag neosvoje oni dijelovi Hrvatske, što ih sada imadu Turcii Mleča ni

« ПретходнаНастави »