Слике страница
PDF
ePub

PREDGOVOR,

Ovaj treći dio moje ,,Hrvatske povijesti“ obuhvata doba od godine 1790. do 1847. U njemu dakle prikazani su dogadjaji, koji čine jednu suvislu epohu u našem narodnom životu od onoga časa, kad se kraljevina Hrvatska sama od svoje volje tješnje udružila s kraljevinom Ugarskom, pa do dana, kad se ona opet odlučila da ovu tješnju vezu prekine. Dalnje dogadjaje sve do revizije hrvatsko-ugarske državopravne nagode od godine 1873. prikazat ću u četvrtom zaključnom dijelu. Taj će dio podjedno imati još i dva dodatka; u prvom ću saopćiti hronološki pregled dogadjaja hrvatskih od 1873. do u najnovije dane, a drugom ocrtat ću u jednoj cjelini sve ono, što se tiče grada Rijeke i riječkoga pitanja.

Što sam ovaj treći dio obradio iscrpljivo i podrobno, (a tako ću i četvrti) držim, da će mi svatko odobriti, a to tim više, što sam se poslužio u prvom redu obilnom i dosle posve nepoznatom arkivalnom gradjom. Svakako je potrebno, da se potanje znade, kako je postala moderna Hrvatska i one intelektualne i političke ideje, u kojima ona danas živi.

Ferdo Šišić.

ČETVRTO DOBA.
(OD GODINE 1790. DO DANAS.)

Kraljevi iz kuće Habsburško-lotarinške.

I. Leopold II. i sabori od 1790. i 1791. Prvi sukobi

izmedju Hrvata i Magjara.*

(1790.-1792.) Najnovije doba hrvatske historije, koje teče od smrti cara Josipa II. (20. februara 1790.) dalje sve do danas, ispunjava u bitnosti svojoj pored provedbe modernih reforama, te probudjenja političke narodne svijesti, kao i preporoda moderne književnosti hrvatske, zapravo neprekidni niz sada slabijih, a sada opet snažnijih sporova i zmedju na roda hrvatskoga i na rod a

* Pored sveukupne meni pristupne štampane gradje i literature o tom predmetu poslužio sam se poglavito još i obilnom arkivālnom gradjom iz zagrebačkih arkiva (zemaljskoga, županijskoga, akademičkoga, nadbiskupskoga i kaptolskoga), te budimpeštanskih (zemaljski i muzealni) i bečkih (tajni državni i naročito policajni kod nutarnjega ministarstva). Razumije se s obzirom na opseg, knjige upotrebljeno je tek ono, što mi se činilo, da je bitno i odlučno po dalji razvoj stvari. Ovo vrijedi za sva poglavlja ove moje knjige, u koliko nijesam gdjegdje dodao i još koji arkiv napose ili koju štampanu radnju s razloga, da na njih upozorim čitatelje. Dr. F. pl. Šišić : Hrvatska povijest.

1

ma gjarskoga. Bilo je doduše već i prije toga oštrih sukoba izmedju oba naroda, što je djelomično ležalo zapravo u naravi same ugarskohrvatske državne veze, a djelomično i u nacionalnoj opreci ; no to se tek izuzetno dogadjalo, tako da se s punim pravom moglo krajem XVIII. vijeka govoriti o sedamstogodišnjem hrvatsko-magjarskom prisnom prijateljstvu i savezništvu.

Potrebno je stoga, da se, prije negoli progovorimo o hrvatsko-magjarskom gloženju, točno upoznamo i s razlozima ove sedamstogodišnje pojave. 1

Hrvate i Magjare spajala je u prvom redu vjera katolička. I Hrvatska i Ugarska postavši kršćanskim državama dugo su kolebale izmedju istočne i zapadne crkve. Nadbiskup spljetski i njegovi sufragani po dalmatinskim otocima i gradovima priznavali su, možda sve do prve četvrti X. vijeka, carigradskoga patrijara svojom crkvenom glavom, dakle su bili u raskolu s Rimom ; poslije toga vremena pak smatrali su latinski (dalmatinski) popovi rad svete braće Cirila i Metoda, a i hrvatsku glagolašku crkvu i njen istočni obred heretičnim sve do Zvonimira (1076. do 1089.). ” Prvo krštenje Magjara opet uslijedilo

u

1 Gledaj o tom umni sastavak prof. Vje k. Klaića „Hrvatskoj“ 1906. br. 75, 82, 83.

2 25. jan. 1075. piše papa Grgur VII. očito o državi Hrvatskoj : ,,Est enim non longe a nobis provincia quaedam opulentissima iuxta mare, quam viles et ignavi h eretici tenent...“ (Gl. Vjest. arheol. hry. društva Nova Serija 1903—4. Zgrb 1904. str. 156. Svako drugo tumačenje

« ПретходнаНастави »