Слике страница
PDF
ePub

rade gorljivom brigom oko što većega procvata svoga narodnoga jezika ; stoga držimo da je i naša dužnost, da i naš jezik što većma uzgojimo, da se tako istakne tip naše narodnosti“. Ovo je prvi saborski za ključak od vijekova stvoren u korist općenita procv a ta hrvatskoga jezika. No sabor učini još jedan znatan korak. Poznato nam je već, kako se stalo baš u to doba i hrvatsko kazalište radjati poglavito brigom Dimitrije Demetera. I Magjari su na nedavnom saboru votirali znatnu novčanu svotu za osnutak svoga kazališta. Sada sabor hrvatski po tom primjeru zaključi člankom XXVII., da se imadu kupiti sa svrhom, da se „narodno kazalište potpomaže i uzdržava“, dobrovoljni prinosi. Sabor sam započe dobrim primjerom sabravši izmedju svojih članova četiri i po hiljade forinti, no podjedno odabere i posebni kazališni odbor s grofom Jankom Draškovićem na čelu, da čitavo pitanje dobro prouči i onda sabor izvijesti. Iza nekih omanjih posala sabor se razidje dne 18. augusta dokazavši jasno, da je stupio u službu narodnoga preporoda hrvatskoga.

Duh koji je provijavao hrvatski sabor, osokolio je na dalji rad i široku javnost. Dne 25. marta 1841. osnovano bi „društvo za unapredjenje i popravljanje poljodjelstva u Hrvatskoj“, ili poslije prozvano „Gospodarsko društvo“. A da se unapredi književnost, odluči se zagrebačka čitaonica, da će osnovati posebnu glavnicu pod imenom „Matica Ilirska“, dok se njeni članovi obvezaše, da će „kupiti barem po jedan primjerak svake novo izdane ilirske knjige". O osnivanju „Matice Ilirske“ raspravljalo se na glavnoj skupštini zagrebačke čitaonice 10. februara 1842., a svrhu njenu i potrebu prikazao je grof Janko Drašković ovim riječima : „Najpoglavitija svrha društva našega jeste rasprostranjivati nauku i književnost u narodnom jeziku našem, pa mladeži našoj dati prilike, da se domorodno izobrazi. Ovamo najviše pripada tiskanje vrsnih knjiga za priličnu cijenu. Mi imamo mnogo starih i glasovitih djela iz XVI. i XVII. vijeka, kad je njemačka literatura bila još u zipci. Imamo Čubranovića, Ranjinu, Zlatarića, Gundulića, Palmotića, Gjorgjića i mnoge ine. Ovo dakle preštampati organičkim (glasoshodnim) pravopisom našim, jednoglasna je želja svih onih, kojima su poznate ove stare klasične knjige, jednako dične po duhu i po ukusnoj krasoti. Ovim bi putem postigli slavu u književnom svijetu, a uz to bi takodjer znatnu pomoć dali i domaćim našim spisateljima, da sastave kakovo vrsno djelo“. Skupština prihvati predlog Draškovićev i tako bi „Matica“ osnovana. Prvi njen odbor sastavljen bijaše ovako: Dr. Ljudevit Gaj predsjednik, Vjekoslav Babukić tajnik, a Demeter, Štoos, Antun Mažuranić i Ljudevit Vukotinović odbornici. Već prve se godine javilo 150 utemeljitelja i 400 članova.

I ovako je zanosom i radom narod hrvatski stekao u nekoliko godina temelje svoga kulturnoga života. Sada se trebalo silom prilika dati na organizaciju obrane ovih stečevina a to je moglo biti jedino zadaća političke stranke. Sve do ovoga vremena, to jest

do sabora požunskoga od godine 1839./40., nije ni u Ugarskoj kao ni u Hrvatskoj bilo političkih stranak a složenih na načelnim temeljima, dakle stranaka s jasno istaknutim programom i organizacijom, već samo političkih skupina, koje bi se vazda nanovo sastajale prigodom pojedinih pitanja. Tekar sabor od 1839./40. urodio je u Ugarskoj tvorbom političkih stranaka ; obrazovala se konzervativna stranka na čelu joj grof Aurel Dessewffy, zapravo dvorska, premda je i ona podupirala sve reforme, koje su išle u korist magjarstvu. Njoj nasuprot stoji liberalna reform na stranka s Franjom Dé a kom na čelu, dok se tek u zametku nalazila radikalna ma gjarska s Ludoviko m Kossuthom kao vodjom. Već 1841. planuo je medju ovim strankama ljut boj po novinama, koji je najposlije samo radikalizmu donio koristi.

Prema uzoru magjarskomu obrazovaše se i u Hrvatskoj političke stranke. Već su se kroz dulji niz godina, a naročito poslije 1830., mogle u javnosti jasno raspoznavati dvije skupine ljudi s različnim političkim nazorima. U prvi kraj bijahu prijatelji Ugarske i jačanja magjarstva brojniji i običajniji ne samo po našim županijskim i drugim skupštinama, već i u saboru, no nešto poslije, upravo povodom težnja požunskoga sabora za onim poznatim nam reformama, nastade preokret : prijatelji Magjara našli su se u gradjanstvu i u inteligenciji u tolikoj manjini, da se ne usudjivahu nikako ni na javu izlaziti. Medjutim pojava velike ideje ilirske, a naročito prihvat štokavštine, a potom i udruživanje

velikoga dijela južnih Slavena oko jedne misli i jednoga imena, pa nagli procvat ilirske literature i ostale kulture, a naročito glasna saborska izjava, da će Hrvatska sebi uzeti za diplomatski jezik hrvatski (ilirski), – sve je to urodilo posljedicom, da su Magjari stali promatrati dogadjaje prekodravske kao nešto opasno po njihove aspiracije, pa su stoga stali pomišljati na ustuk. Pobija nje, a a ko bude možno, isto iskorjenjivanje ilirstva, to je imala da bude za da ć a njihovih pomag a ča u Hrvatskoj. Zameci magjarofilske političke stranke u Hrvatskoj imadu se tražiti na požunskom saboru od godine 1839., gdje su ondjašnji velikaši magjarski, a naročito grofovi Ludovik i Kazimir Batthyány, te Ludovik Pálffy uzeli djelovati na ondje nazočne hrvatske velikaše grofove Aleksandra Draškovića, sinovca čestitoga starca grofa Janka, i na Aleksandra Erdödyja, te ih nagovorili da preuzmu vodstvo u svoje ruke. Pored ovih bili su osnivači magjarofilske stranke još i neki Magjari nastanjeni u Hrvatskoj, a u prvom redu zagrebački akademički profesori Tivadar Pauler, Antun Molnár, Ivan Mikusay, Josip Mátsik, te sam prodirektor (inače rodjeni Hrvat) Josip Shufflay, a na teologiji vicerektor Stjepan Ledinszky, kivni dušmanin od klerika još 1836. utemeljena književnoga zbora duhovne mladeži. Razumije se, tom se kolu pridružiše još i oba brata baruni Levin i Juraj Rauch, turopoljski komeš Antun Daniel Josipović, onda neki plemeniti Jelačići, Karlo Jelačić, zagrebački odvjetnik Eduard Zerpak, županijski sudac Pavao Kereszthury i mnogi drugi.

Dr. F. pl. Šišić : Hrvatska povijest.

16

Prvo bješe ovoj skupini plemića, da su osnovali po uzoru Széchenyjevu u Zagrebu „Kasinu“, kao protivutabor ilirskoj „Citaonici“. Za tu su svrhu nabavili, poglavito požrtvovnošću grofa Aleksandra Draškovića kuću grofa Amadéa de Várkonya (danas prirodoslovni muzej u Demeterovoj ulici), u kojoj se već u januaru 1840. uze razvijati društveni život, da u smislu svojih pravila njeguje magjarski jezik i širi magjarske političke ideje. Već početkom juna 1840. znali su Iliri, da se u tom kolu snuju nekakove tajne osnove „protiv naroda“. I odista, politički su ciljevi ovih plemića išli zatim, da se u prvom redu odstrani magjarskim težnjama toliko protivno, a i opasno ime ilirsko, kao tobože u korist i na spas „horvatskoga“, nadalje, da se izbaci nova ortografija zajedno s „vlaškom“ štokavštinom u korist kajkavštine te konačno, da se ,,Horvati“ što tješnje prislone i pridruže Magjarima u jednu jedinstvenu magjarsku političku državu, da poprime jezik magjarski, ne samo kao službeni, već i kao obukovni u školama, a na požunski sabor da bi svaka od triju hrvatskih županija (zagreb., varažd. i križev.) izravno slala po dva zastupnika, onako kako to čine slavonske i ugarske. Prema tome dakle, ova je skupina plemić a (da li svijesno ili nesvijesno danas je sasvim sporedno pitanje), za pravo išla u krajnim konsekvencija ma svojih političkih težnja za potpunom propa š ć u hrvatske municipal ne sa mostalnosti, te za ma gjarizacijom svoga in a roda, jer to su samo mogle da budu poslje

« ПретходнаНастави »