Слике страница
PDF
ePub

„magyarul“ (magjarski), našto predsjednik Stjepan Szerencsy opomene sabor, da nije dozvoljeno sabljama zveketati, a Ožegović potom nesmetano izjavi, da su hrvatski poslanici prema dosadašnjem običaju predali svoje vjerodajnice palatinu i personalu, pa da nijesu nipošto imali na umu, da vrijedjaju pravo onoga odbora, koji i onako sve dosada nikad još nije ni postojao. Kad to predsjednik primi do znanja, ustade barun Sztojka, te reče, da je taj čas čuo, gdje netko govori na stranom jeziku ; niti je znao, tko je to, niti šta je htio da kaže. Tek je iz riječi predsjednikovih razumio, o čemu se radi. Stoga ga moli, da bi odredio, da u buduće takovo što „ne bi više vrijedjalo naše uši“, jer će inače svakomu biti dozvoljeno, da govori jezikom, kojim bude htio. Predsjednik na to odbije prigovor Sztojkin izjavivši, da hrvatski poslanici im a du pra vo, da govore latinskim jezikom. Sada ustane komeš Josipović i reče: „Već sam u cirkularnoj sjednici protestirao protiv nevaljala izbora hrvatskih poslanika, jer su izabrani potisnućem ma gjarske stranke (a magyar párt) pomoću ilirske stranke i zagrebačkoga biskupa. Stoga pozivam sabor, da hrvatske zastupnike ne prizna, a razloge i dokaze iznijet ću docnije u cirkularnoj sjednici.“ Ove Josipovićeve riječi poprati dugotrajni i burni pljesak, prvi, što ga je požnjeo jedan Hrvat stojeći uz Magjare protiv većine naroda svoga. Povladjivanje ovo prekide predsjednik, koji reče, da je vjerodajnice hrvatskih poslanika našao u potpunom redu, pa da stoga nema razloga, da na protest po

jedinih zastupnika proglasi ovamo korektno odaslane poslanike „neposlanicima“. No ova izjava, premda mjerodavna, ipak ne zadovolji Magjare. Peštanski zastupnik Szentkirályi, jedna od prvih glava toga sabora, primijeti, da bi najzgodnije bilo, kad bi Hrvati govoreći m a gjarski dokazali, da ona optužba ne stoji, kao da oni žele Magjare u Hrvatskoj potisnuti, ali inače podupire Josipovića. Sada se diže Klob u čarić, te uloži svečani protest protiv Josipovićeve izjave, budući da izbor hrvatskih poslanika nije opravljen nezakonitim načinom, niti Josipović ima pravo, da kritizuje ovdje rad jedne korporacije, to jest hrvatskoga sabora. Isto potom izjavi latinskim jezikom i zastupnik zagrebačkoga kaptola Mra vinec, našto grof Rád a y ljutito dobaci, ako već imadu hrvatski poslanici pravo da govore ovdje latinski, to razumije, ali da tim jezikom, a ne magjarskim, govori jedan ka ptolski zastupnik, protiv toga protestira. Ove riječi izazvaše buku i povladjivanje, dok konačno sabor ne prihvati predlog Zsedényjev, da se u najkraće vrijeme ima stvoriti za kon, po kojemu će biti i Hrvati obvezani, da na saboru govore magjarski.

Nekoliko dana poslije, dne 30. maja, sastaše se opet magjarski zastupnici u cirkularnu sjednicu, kojoj pribivahu i Hrvati, jer se znalo, da će toga dana onaj verifikacioni odbor izvijestiti o izboru hrvatskih poslanika. I odista odbor izvijesti, da je našao vjerodojnice hrvatskih zastupnika potpuno u redu, samo da je protiv njih uložio

[ocr errors]

protest komeš Josipović, koji bješe i pročitan, a sadržaje tendenciozan opis odgode hrvatskoga sabora dne 22. aprila i konačno ističe, da „plemstvo lišiti prava sudjelovanja i jednostavno bez naznake novoga roka sabor odgoditi, jeste nezakonitost.“ Drugi slični protest, za koji se reklo da je predan banu, potpisali su grofovi Aleksandar Drašković, Antun Erdödy, Vilim Oršić, baruni Juraj i Levin Rauch, Antun Josipović, Karlo Jelačić, Toma Matačić, Aleksandar Kovačić, Ferdo Puc, Ivan Trputec, Ignjat Tučić, Petar Tomašić, Mikša Stojanović, Danijel Farkaš, Stjepan Kos i Stjepan Pavleković. No predsjednik izjavi, da protest ne pripada u kompetenciju ove sjednice, jer joj je isključiva svrha ustanoviti popis saborskih članova, a onda reče o žegović magjarskim jezikom (pošto su cirkularne sjednice imale privatni karakter, a ne politički), da ima prije svega da upozori gospodu na dva načela, prvo, što i sami priznaju, da stvar ne pripada amo, jer se ne mogu upustiti u istraživanje izbora jednoga slobodnoga municipija, i drugo, na saborsko načelo, da se nijedna pritužba ne može smatrati povredom sve dotle, dok se ona nije najprije raspravila dikasterijalnim putem, to jest putem uprave, vlade. Stoga moli, da se pritužba, jer ne pripada ovamo, uputi na kompetentno mjesto, a protiv uvredljivih izra za u protestu ulaže svečani prosvjed. Nato bi stvar odgodjena na 2. juna, kad zače u cirkularnoj sjednici debatu zastupnik novogradske županije Kubinyi žestokim napadajem na ilirski pokret u Hrvatskoj, koji da je kao djelo ruske panslavističke propagande uperen ne samo protiv Magjara, nego i protiv iste monarkije, pa ipak ga u za sve to iz Beča pomažu, tako da u Hrvatskoj već i djeca mrze Magjare. Kubinyjeve riječi potvrdi Josipović istaknuvši, da se ne da iskazati, kolika je nevolja u Hrvatskoj, a on da je naročito progonjen od Ilira, poglavito od velikoga župana Zdenčaja, koji da je tako rdjav čovjek, kakova još nije vidio. I opet živahno klicanje poprati riječi Josipovićeve, kao i one zastupnika srijemske županije podžupana Zitvaya, kad reče, da su oni, koji ga poslaše, ne samo u smislu zakona, već i po srcu i du ši Magjari (hanem szivre lélekre is magyarok), a takova da je i većina žitelja u Hrvatskoj ; onda uze ispravama dokazivati, da na hrvatskom saboru imade pravo glasa svaki pojedini plemić, dakle i svaki turopoljski plemić. Konačno bi zaključeno, da se moli vlada, da da de istražiti tužbu Turopoljac a na novo sa z va nom hrvatskom saboru. Iza toga raspraviše cirkularne sjednice od 3. i 6. juna pitanje o m a gjarskom jeziku, koji bi se imao kao jedini diplomatski i nastavni protegnuti ne samo na l'garsku, nego i na Hrvatsku, dapače neki su zastupnici (Lónyay i Kállay) tražili, da se i u katoličkoj crkvi počevši od mise dalje sve funkcije vrše na magjarskom jeziku, a latinski posve odstrani. Magjari sada listom zatražiše, da Hrvati govore na sa bor u isključivo ma gjar ski, da se u svim hrvatskim školama u vede ma gjarski jezik ka o obligat ni predmet, a

i za deset godina da se nijeda n H rv a t ne prim i više ni u jednu službu, a ko ne zna ma gjarski. Ovom se predlogu opre u sjednici od 6. juna Metel Ožegović, i opet magjarskim jezikom. Hrvatski je narod uzeo u obzir želje Magjara, reče, te je odredio, da se u školama obligatno uči magjarski. Stoga se može is punim pravom nadati, da se Magjari ne će služiti prisilnim mjerama, jer ovim će se samo protivan rezultat polučiti. Protestira protiv razdraženoga tona, kojim se ova debata vodi, a tako i protiv raznoga sumnjičenja (kao da su Hrvati tobože u službi ruske propagande), jer hrvatski narod hoće i odsele dalje da živi u usta vnoj vezi s magjarskim narodom, no zato se nipošto ne kani odreći svoje narodnosti i svoga municipalnoga prava, pa slijedeći primjer Magjara smatrat će to vazda i svojom svetinjom. Budući pak da je samo koncesija vezana na rok, izjavljuje, da otklanja predlog i moli, da se ostane u pogledu Hrvatske kod dosadanjega stanja. Konačno izjavi, da, jer on govori magjarski, time još nije ustaljeno, da su i njegovi nasljednici obvezani tim jezikom govoriti ; protiv takove pomisli već sada protestira. L'za sve to, kad je došlo do glasanja, predlog bi golemom većinom prihvaćen s dodatkom, da se ima u saborskoj sjednici raspraviti. Poslije toga, dne 12. juna, povela se u cirkularnoj sjednici raspra o pitanju protestantizma ; i opet Magjari uzeše tražiti, da se on slobodno pripusti u Hrvatsku, a s njima se složi Josipović ovim riječima : ,,Budući da se o tom pitanju ne mogu izja

« ПретходнаНастави »