Слике страница
PDF
ePub

za 29. aprila. I opet je održana u oba ona dvorišta zemaljske kuće uz vojničku asistenciju, te uz nazočnost mnogobrojnoga seljačkoga plemstva, naročito turopoljskoga. Skupštinu otvori ban latinskim govorom, u kojem predoči staležima žalosne prilike zagrebačke županije, poradi kojih je i on prisiljen, da vijeća s plemstvom okružen bajonetma, koje su jedino sredstvo, da se uzdrži red, a i ostat će sve dotle, dok budu korteši dolazili na skupšine. Stoga se nada, da će se staleži uvidjevši i sami nesretne posljedice takovih prilika, izmedju sebe izmiriti i mirno bez ličnih uvreda županijske poslove riješiti. Potom pročita bilježnik županijski najprije kraljevski reskript, kojim je grof Haller imenovan kraljevskim komesarom za održanje reda i sigurnosti u gradu Zagrebu, s ve dok se restauracija i hrvatski sabor ne dovrše, a onda intimat ugarskoga namjesničkoga vijeća, dakle vrhovne kompetentne oblasti i po zagrebačku županiju, kojim se nalaže istoj županiji, da se ima r e s t auracija opraviti što prije, i to na osnovu popisa plemića glasača od godine 1835., ali čime se nipošto ne prejudicira eventualnom naknadnom rješenju u turopoljskom pitanju. Sada se razvi odulja debata, koju otvoriše narodnjaci; no magjaroni želeći, da se što prije pristupi reviziji popisa, uzeše neprestano upadati vičući,,ad acta“, kojim je povodom konačno došlo do tolike buke, da je ban i župan morao skupštinu zaključiti i odgoditi je na sjutradan 30. aprila, u deset sati prije podne. Još prije ozna

čena vremena, već oko 8 sati ujutro, dodjoše magjaroni u svoje dvorište, te odmah zauzeše čitav zeleni stoli to tako, da nijesu ni svim županijskim časnicima ostavili mjesta, a narodnjacima upravo nikakovo. Kad narodna stranka udje u svoje dvorište i to primijeti, ne reče ni riječi, nego tek onda, kad je na skupštinu došao grof Haller, uze žestoko vikati zahtijevajući svoju polovicu stola, a tako i ona mjesta, koja je idu. Ban i župan zatraži sada od magjarona, da odmah prepuste narodnjacima njihovu polovicu stola, ali izreče to tako tihim glasom, da se jedan narodnjak našao prinukanim, da poviče,,clarius" (glasnije), što magjaroni odmah uzeše tobože kao uvredu predsjedništva, te vičući ,,actio, actio" (treba podići tužbu), izazvaše ubrzo takovu galamu i buku, da je grof Haller već iza četvrt sata došavši jedva nekako do riječi izjavio, da pošto su srca staleža već sada toliko razjarena, da mirnog raspravljanja više ne može očekivati, on prekida skupštinu i odgadja je na 2. maja, jer je sjutradan 1. maja bilo Spasovo. To je grof Haller naumice učinio, jer je tim odgadjanjem htio da učini vodjama obiju stranaka teškoga troška oko uzdržavanja seljačkoga plemstva; nadao se, da će tako lakše doći do reda i mira. Dne 2. maja prvi dodjoše magjaroni s 2000 Turopoljaca, ali vrlo mirno, dapače ne zapremiše ni svoje polovice zelenoga stola, već se u nekoj udaljenosti od njega postaviše, te mu se ne htjedoše da približe ni na poziv Hallerov. Ban i župan opomenu potom staleže na mir i red, a onda začne debatu o restauraciji. Bilježnik Lazar

Praunsperger uze nato čitati operat odbora od godine 1835. o reviziji popisa plemića glasača, a onda zaključak generalne županijske skupštine od iste godine; to je učinjeno kao analogija za ravnanje staleža. Sada pročita bilježnik oba operata dosadanjih odbora, prvi učinjen pod predsjedanjem grofa Jurja Oršića, a drugi pod predsjedanjem biskupa Josipa Schrotta. Kako su oba ova odbora više popisa, a medju njima, kako znamo, i turopoljski zabacila i predložila ponovnu reviziju popisa, stavi ban i župan predlog, da se taj posao povjeri onomu prvom odboru (s grofom Oršićem) i da se dade rok do 17. maja dokad treba da ga opravi. a onda neka tu reviziju podvrgne supereviziji onaj drugi odbor (s biskupom Schrottom); čim će odbori rad svoj dovršiti, nastavit će se generalna skupština, da odobri posao onih odbora i odredi rok za restauraciju, i to poslije kakih petnaest dana. Prvi dio banova predloga prihvatiše obje stranke odmah, no glede roka nikako se ne mogoše složiti. Magjaroni naime ne mareći toliko za korektnost popisa koliko za to, da se što prije opravi restauracija, jer se bojahu onoga obećana kraljevskoga rješenja u turopoljskom pitanju, a sada bijahu sigurni pobjede svoje bili su s rokom što ga je ban predložio zadovoljni, dapače Stjepan Pavleković kazao je, da je on svršio popis turopoljskoga plemstva, a njega ima najviše, za dva dana, pa stoga da je petnaest dana dovoljno za konačnu reviziju. Narodnjaci opet hoteći, da se stvar što dalje otegne, dobaciše Pavlekoviću, da mu vjeruju, da je turopoljski popis opravljen za dva

-

[ocr errors]

dana, ali tako, da su imena plemića onako napamet naprosto diktirana u sobi, dok zapravo treba ići od kuće do kuće i točno posao opraviti, a zato nije petnaest dana dovoljno. Konačno se obje stranke sporazume, da će se generalna skupština nastaviti 26. maja, a potom stavi odvjetnik Josip Briglević predlog, da se dade pravo glasa i onim plemkinjama koje posjeduju zemlju, a udale su se za kmetove, jer im ga je drugi (Schrottov) odbor uzeo, dok im ga je prvi (Oršićev) dao. U debati o tom važnom pitanju razdijeliše se same stranke, tako da je za Briglevićev predlog bilo i narodnjaka i magjarona, no konačno bi zabačen, kad podžupan Lentulaj reče, da predloga primiti ne može najviše stoga, ,,jer nije nemoguće, da bi takove žene dale svojim muževima vjerodajnice, pa bi nas onda kmetovi birali, a toga nas sačuvaj bože!" Potom bi skupština odgodjena na sjutradan 3. maja, u kojoj bi najprije proglašen rezultat prošloga dana, a onda zaželi ban i župan, da se raspravlja o nekim prešnim županijskim potrebama, što se dašto nije svidjelo magjaronima, jer su oni htjeli te poslove riješiti prema svom interesu poslije restauracije. Narodnjaci pak dobro znajući, što misle magjaroni, bili su za Hallerov predlog i tako se ubrzo rodi kavga i svadja, koja konačno prisili grofa Hallera, da je skupštinu zaključio urekavši uz burni ,,živio" narodnjaka, a bijesnu viku magjarona nastavak u ponedjeljak 5. maja. Kako je odgoda ova bila u prvom redu uperena na džep stranačkih vodja, bješe poslije skupštine narodnjacima prvo, da su svoje korteše“, to jest

seljačko plemstvo otpremili kući ne mogući više podnositi golemi trošak, što su ga morali sami iz svojih sredstava podmirivati, jer nijesu dobivali onako obilne potpore iz Ugarske kao magjaroni, koji su i svoje ljude zadržali preko nedelje u Zagrebu. Ovom je taktikom grof Haller i uspio ; u ponedjeljak, kad dodjoše na skupštinu obje stranke, staleži uzeše mirno u raspravu one prešne županijske potrebe i stvoriše zaključak, našto bi skupština odgodjena do 26. maja. Kako se ovo traćenje vremena, a naročito izrabljivanje zaglupljenoga seljačkoga plemstva, koje se dalo na uzdama održati jedino obiljem besplatnoga jela i pića, doimalo plemenitijih ljudi, pokazuju nam riječi Ljudevita Vukotinovića, što ih je sa svojim potpisom objelodanio u Gajevim ,,Novinama" dne 17. maja.,,Zagrebačko posljednje veliko spravište pokazalo nam je opet velikoljepni uspjeh, kog spravišta imadu, kad ih dragi korteši u tolikom broju pohadjaju. Predmeti što spadaju na,,previšnju službu“ i „,opće dobro“ krepko su se i tako dobrim posljedicami upravljali, da su se iz spravišta izlazeći ljudi pitali ,,šta je zaključeno ?" ,,Ja Ja ne znam", odgovarao je jedan drugomu. Ništa, bijaše svrha cijelomu poslu. Spravište takovo jeste golemo tijelo, puno dobrih glava, puno dobrih i zlih srdaca, puno pameti, puno strasti, puno nemira i srditosti i puno toliko krike, vike, da jedan drugoga ne čuje, ne razumije. Tu nema reda, nema slobode, već ima anarhije; i da vojske žalibože nije, bilo bi i pogibelji više, nego na bojištu. Jedan hoće da govori, no jedva

« ПретходнаНастави »