Слике страница
PDF
ePub

šta usta otvori, već ga protivnici psuju, riječ mu prekidaju, korteši viču i govornik mora zamučati, budući da svima po volji ne govori. Predsjednik sjedi, nemoguće mu je vlast svoju upotrebljavati i braniti kako svoja, tako i staleža i redova prava. Za njegovimi ledji korteši puše i viču kano u krčmi misleći, da je tu sve slobodno, pa kad čovjek kričanjem dobro promukne, jedan drugoga dobro ispsuje, onda idu svi kući jesti i piti; sutra ćemo opet na novo! Na novo, na novo, ali na novo zlo!“

Već 25. maja došlo je u Zagreb oko 1500 magjarona, dašto ponajviše Turopoljaca, i oko 300 narodnjaka. Inteligenata pak bilo je medju magjaronima oko četrdeset, dok ih je narodna stranka brojila preko dvjesta. Sjutradan 26. maja i opet se održavala skupština u objema onim dvorišti a uz običajenu vojničku asistenciju. Kad grof Haller dodje u skupštinu, pozdravi staleže latinskim govorom, u kojem ih zamoli, da bi uvaživši važnost posla, poradi kojega su se sakupili, kao i nesretno stanje ove županije, strasti svoje utišali, te mirno i razborito uzeli u raspravu od odbora podneseni ispravak popisa plemića glasača pustivši na stranu svaku drugu stvar, koja u taj predmet ne pripada. Potom uze skupština u pretres operat odborov. Kad je svršen prekokupski kotar, došao je na red gorski kotar, koji je od godine 1822. pripadao županiji zagrebačkoj. Budući da je u tom kotaru godine 1835. popis netočno opravljen, jer je riječka gubernija pravila teških neprilika povjerenstvu zagrebačke županije, ispostavilo se sada, da je broj plemića glasača u njemu golemo pc

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest.

26

rastao, a kako su to sve bili listom pristaše narodne stranke, uzeše magjaroni prigovarati, te konačno izazovu takovu buku, da je grof Haller skupštinu zaključio i odgodio na sjutradan 27. maja. No i sada nastaviše staleži prepirati se glede gorskoga kotara, tako da uopće nije moglo doći do zaključka. Nato izjavi ban i župan, ako još i sutra 28. maja, na koji dan odgodi skupštinu, nakon što je ovu zaključio, ne bude raspra dovršena i popis od staleža konačno prihvaćen, da se uzmogne odrediti dan restauracije, onda će on čitavu stvar podastrijeti Njeg. Veličanstvu na rješenje, a restauraciju odgoditi sve dotle, dok ono ne dodje iz Beča. Tako je i bilo. Sjutradan ispuni dugotrajna žestoka debata vijećanje staleža, u kojoj su magjaroni zahtijevali od Hallera, da proglasi mnijenje njihovo kao mnijenje većine na zaključak, dok su narodnjaci bili zato, da se stvar podnese Njeg. Veličanstvu na rješenje. Kad Haller ne htjede da izreče zaključka, dobaci mu Josipović, da ga ne priznaje ustavnim velikim županom, već da je on apsolutistički kranjski gubernator, našto ban i župan izjavi,,,da on nipošto nije kazao, da zaključka većine izreći ne smije, i premda ne taji, da je na drugoj (t. j. magjaronskoj) strani većina, ne može ga zato izreći, jer i sam, a tako i više mjesto želi i naložilo je, da opravi restauraciju tako, da se nikakovim novim tužbama i rekri minacijama povoda ne dade." Uza sve to buka potraja i dalje, dok konačno nije došlo do ličnih uvreda, našto Haller bojeći se opće

tučnjave posred najveće galame skupštinu zaključi s izjavom, da će čitavu stvar podastrijeti na rješenje Njeg. Veličanstvu, što su narodnjaci popratili burnim,,živio“, a magjaroni bijesnom vikom, u čem se naročito istakoše Josipović i Črnolatec.

Tekar 2. jula obznani grof Haller nastavak skupštine za 9. jula. Medjutim u medjuvrijeme poslije 28. maja do toga dana, onaj odbor s biskupom Schrottom kao predsjednikom na čelu, počinio je sasvim samovoljno raznih zloporaba na popisu plemića glasača, i to tako da je upisao brojne magjaron e, a brisao mnoštvo narodnjaka. Više je nego samo vjerojatno, da je grof Haller za tu falzifikaciju bar znao, te da joj se nije protivio, a zašto, držim, da je prema svemu onomu, što je dosada rečeno, svakomu jasno; Haller uopće nije ništa iz svoje inicijative radio, a u govorima svojima i izjavama što bi ih davao, nikad se ne bi običavao služiti,,diplomatskom" neistinom. Postupak onoga odbora ( u kojem su magjaroni imali većinu) narodna je stranka preko svojih odborskih članova odmah saznala, pa je tako skupština i opet poprimila vrlo buran tečaj. Ponajprije pročitana je previšnja rezolucija, kojom je naloženo, da se popis plemića ima udesiti prema onomu od godine 1835., dakle rješenje učinjeno je u korist magjarona, dašto pod utjecanjem palatinovim, kao i magjarske dvorske konzervativne stranke, šta više, dugotrajno otezanje s restauracijom županije zagrebačke i opet uzbuni čitavu

magjarsku javnost, koju je izvješćivao, dakako na svoj način, sam komeš Josipović. Poslije proglašenja kraljevskoga rješenja narodnjaci odmah započnu žestoku debatu poradi odborova, falzifikovanja popisa plemića glasača, što magjaroni zanijekaše, a s njima se složi i grof Haler, jer,,da je obvezan, da u raspravama izriče zaključke prema mnijenju veċine". Potom izda bilježniku nalog, da čita akta, to jest popise plemića glasača, a kad narodna stranka uze tome prigovarati, zaprijeti se, da će naprosto sva akta proglasiti kao prihvaćena, što su magjaroni burno odobrili. Posred grdne galame, u kojoj se ni riječ nije mogla razumjeti, uze županijski bilježnik redom čitati popise plemića glasača po kotarima, našto onda ban i župan oko dva i po sata poslije podne skupštinu zaključi i odgodi na sjutradan, kad se ponoviše isti prizori. Narodna stranka bješe s ovoga nasilja kao izvan sebe; grof Janko Drašković uloži protest protiv postupka Hallerova. dok su drugi vikali:,,Balassa",,,Molit ćemo, da se veliki župan s časti svrgne",,,To je očita nepravda" i slično, no bilježnik je posred ove buke neprekidno i naglo kao kaki stroj dalje čitao popise sve do kraja, našto ban proglasivši ih od većine prihvaćenima, skupštinu zaključi i odgodi na drugi dan 11. jula. Toga dana odredjeno bi, da se restauracija ima opraviti na istom mjestu, naime u oba dvorišta zemaljske kuće, a pod svodom na zelenom stolu da se imadu postaviti posude za pojedine kandidate u koje

će oni glasači, kojima će vikač (proclamator) redom čitati imena, bacati glasovnice (pločice); kao dan odredjen bi 28. jula. Ovo je bio predlog magjarona, s kojim se narodna stranka nije slagala želeći, da se izbornici pomiješaju i glasaju na tri razna mjesta,kako je bilo godine 1835. Zaključak ovaj poprati fićukanje narodnjaka i razni uzbudjeni povici, našto bi iza rješenja još nekih manjih predmeta skupština zaključena.

I tako je konačno iza sedmomjesečnoga duševnoga naprezanja, golemoga troška za petero generalnih skupština uglavnom riješeno ovo temeljno hrvatsko političko pitanje onih dana, naime pitanje, kako će biti ustanovljeno pra vo glasa. Teška srca ostavi narodna stranka skupštinu znajući, da su joj protivnici oteli na nekorektan način preko dvjesta glasova, a još ju je više boljelo, što nema te nema onoga tako željno iščekivana rješenja kraljevskoga u turopoljskom pitanju. I onako u manjini spram velike mase turopoljske narodna stranka nije poslije onoga falsificiranja popisâ uopće više imala nade u pobjedu, no ipak se odlučila hrabro baciti u borbu, da joj se ne spočitne bilo kakova krivnja, premda je slutila, da stvar ne će tako mirno proteći. Raspoloženje njezino crta ovim karakterističnim riječima njezin mladi pristaša jurat Slavoljub Vrbančić (12. jula):,,Uvjereni smo, da onako kao što sada stvari stoje, ne samo što nema nikakove nade, da će se razdražena srca ublažiti i sporazumljenje povratiti, dapače kleti plam mržnje još će se više raspiriti, a rascijepljene stranke još više

« ПретходнаНастави »