Слике страница
PDF
ePub

negoli ista sloboda i konstitucija. Pa isti ovi ljudi mogli bi vidjeti, kako od starih Grka i Rimljana, premda ih je kao naroda skoro nestalo, ipak jošte neumrli duh i slava u jeziku njihovom po cijelom svijetu živi; vide u sadašnjosti i kod nas. samih, kako od ovo dvanaest godina (t. j. od 1835.), što se jezik naš i narodnost naša opet pridizati počinje, domovina naša tako napreduje, kako sto i sto ljeta na predovala nije. Što bi tek onda bilo, kad bi naš jezik posve gospodujućim postao, kad bi ga svaki član domovine morao da uči, da cijeni i da podupire? Pa ipak se još mnogi protive podignuću njegovome!... Čudnovato doista i sav naš narod kriči i sva nas Evropa uči, ako se hoćemo spasiti od propadnuća, podignimo svoj jezik u javni život što brže, pa na to odgovara nekoliko velikaša, pa nekoliko plemića u županijskim skupštinama, da tomu još nije vrijeme. Naši protokoli državnih sabora, osobito od godine 1599. i 1629. kao što i svi naši županijski arkivi svjedoče nam, da je narodni jezik od negda pokraj latinskoga u javnom životu u pismu i govoru upotrebljivan bio, a sada nam se govori, da nije još vrijeme! Još prije sto godina čitala se misa po Zagorju u hrvatskom jeziku i najveći službenici i gospoje pisale su javna i privatna pisma hrvatski, a sada kad se već po svim gradovima njemački prodikuje, kad nam gospoda i gospodje počinju zaboravljati svoj jezik, kad nam se od svih strana groze tudjim jezikom i kad se usred domovine naše po županijskim dvoranama brani

i progovoriti u našem hrvatskom i slavonskom jeziku, kao što se to prije dva ljeta dogodilo u Varaždinu, a ove godine u virovitičkoj županiji,

sada se kaže, da nije još vrijeme, da narodnost našu i budućnost oslobodimo s podignućem narodnoga jezika?!" Konačno završi Kukuljević ovaj krasni govor svoj uz urnebesno povladjivanje čitavoga sabora i galerija izjavom, da glasuje u ime slavne županije varaždinske, da se „živi naš narodni jezik posve i u svemu uz visi na ono isto mjesto, na kojem bijaše sve dosada mrtvi jezik rimski ili latinski".

Kad se s tim predlogom izjaviše sporazumni još i karlovački zastupnik Josip Smendrovac i grof Janko Drašković, onda konačno izreče biskup Haulik kao predsjednik saborski ovaj zaključak: ,,Svih staleža i redova jeste jednodušna želja, da se narodni jezik u sve poslove uvede, samo bih želio, da se umjesto izraza,,lingua croaticoslavonica" kaže,,lingua nationalis horum regnorum (narodni jezik ovih kraljevina)" što bi jednoglasno prihvaćeno uz dugotrajno burno klicanje cijele kuće, a naročito dupkom punih galerija, s kojih su gospodje i gospodjice bacale svijeća i vijence na saborske članove, a podjedno i pjesmu prigodnicu, koja je slavila saborsku gospodu :

,,Jer ste u javnost jezik naš uveli,
Na obzoru neba slavenskoga,
V'jek će imena slavna vaša sjati,
V'jek će narod vas se spominjati."

66

Iza ovoga zaključka, sabor stvori na istoj sjednici od 23. oktobra, kao i u narednoj od 25. još i ove: neka se na svim hrvatsko-slavonskim gimnazijama urede stolice za učenje narodnoga jezika i literature, neka se sabere sav historički materijal u jedan,,Codex diplomaticus“, koji će služiti za potvrdu hrvatskih municipalnih prava, a taj posao povjeri Ivanu Kukuljeviću ,,koji nam je poznat od više godina kao neumorni spisatelj naše dogodovštine", neka se zamoli Njeg. Veličanstvo, da Hrvatskoj dade bana i to,,kojega člana vladajuće kuće", a ako to ne može da bude, onda neka se ,,Nj. Veličanstvo udostoji premilostivo imenovati banom ovih kraljevina m už a vješta narodnome jeziku i povratiti banskom dostojanstvu prijašnja prava i privilegija, što mu pripadaju u smislu nekolikih zemaljskih zakona", i konačno, neka se prigodom otvorenja zajedničkoga sabora ,,narodnost i municipalna prava pridruženih kraljevina Njeg. Veličanstvu s podložničkom smjernošću opet preporuče".

Iza toga prešlo se u sjednici od 25. oktobra na debatu o instrukciji, što će je sabor dati svojim poslanicima na zajedničkom saboru. Ova je debata prošla glatko i najvećim dijelom jednodušno. Glavne točke ove instrukcije jesu: 1. Prava i municipalna statuta pridruženih kraljevina, neoskvrniva u smislu zakonskih članaka 120: 1715., i 58. 1790., branit će poslanici od svake nepravedne navale, te će se u takovom slučaju ograditi (cautelam

1 Kukuljević je zadaću svoju ispunio, kad je godine 1860. izdao poznata svoja „Jura regni“ u tri knjige.

interponent) protiv svakih navala u saborskom dnevniku, a suviše još će putem banske konferencije potražiti potpore kod previšnjega mjesta. 2. Što se tiče latinskoga službenoga dopisivanja s ugarskim oblastima i sudištima, držat će se poslanici i nadalje zak. čl. 2.: 1844., koji se temelji na hrvatskom municipalnom statutu od god. 1805. Ako bi se zajednički sabor opirao naredbi Njeg. Veličanstva, da se imadu pridruženim kraljevinama izdavati zakoni pisani u dva stupca (columnaliter), gospoda će poslanici braniti iz sve snage ovu naredbu. 3. Nipošto ne će dopustiti uvedenje magjarskoga jezika kao nastavnoga u gimnazije i akademiju ovih kraljevina, jer staleži i redovi (hrvatski) žele, da se u Hrvatskoj uvede kao nastavni jezik naš narodni jezik. 4. U dokaz bratske ljubavi spram ugarske braće pak služit će se gospoda poslanici već sada magjarskim jezikom (na zajednič kom saboru). 5. Ako se opet riječ povede o tom, da li da se u kraljevskom naslovu kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija stave odmah poslije Ugarske, branit će to gospoda poslanici. No poglavito imadu nastojati da izrade, da se u smislu dekreta kralja Vladislava II. od god. 1496. opet u zakon povrati i u magjarskom tekstu umjesto nespretnoga,,Tótország" upotrebi ime,,Donje Slavonije" (Slavonia inferior), osigurano historijom, diplomatikom i premnogim zakonima, naročito

zak. čl. 48.: 1715., jer su u novije zakone (Ugri) urinuli mjesto njega (t. j. Donja Slavonija) ono posebno nazivanje triju slavonskih županija s namjerom, da se ocijepi Donja Slavonija od pridruženih kraljevin a. 6. Budući da nam je prošli zajednički sabor i opet pokazao, da se tegobe i želje Donje Slavonije unatoč saborskome običaju i unatoč municipalnome savezu, što postoji izmedju Hrvatske i Slavonije, uvrštuju medju želje i tegobe ugarske, gospoda poslanici nastojat će, da se stari običaj povrati, pa ako bi se isti slučaj ponovio (t. j. da Magjari toga ne će htjeti učiniti prema želji Hrvata), pobrinut će se za doličnu zaštitu (na previšnjem mjestu) u banskoj konferenciji. 7. Gospoda poslanici pripazit će da se u imeniku saborskoga dnevnika veliki župani pridruženih kraljevina po starom običaju navedu pod nadpisom „Veliki župani kraljevina Hrvatske i Slavonije". 8. Neka traže, da se ispuni zak. čl. 5. 1830. i da se reinkoporira Dalmacija (Hrvatskoj). 9. Nalaže se poslanicima, da brane pravo ovih kraljevina na gradi kotar Rijeku, koje pravo mnoga diplomatska pisma bjelodano dokazuju, ako bi ga tko na saboru zanijekao, te neka zatraže, da se sve riječke parnice prizivaju na banski stol.

Sabor je zaključio biskup Haulik dne 27. oktobra, u petoj sjednici, nakon što su bez prigovora još jednom proglašeni i pročitani svi njegovi zaključci, i to latinskim govorom, u kojem s radošću izjavi, da je pomoću božjom rad ovoga sabora ovjenčan žudjenim uspjehom.,,Izabrali smo za naše

« ПретходнаНастави »