župan, da opravi restauraciju. Svečana deputacija pošla je po nj u biskupsku polaču, te ga doprati u dvoranu, gdje bi od ukupnoga plemstva burno pozdravljen. Zapremivši mjesto velikoga župana, izreče Nikola Škrlec vrlo značajan govor. Ponajprije sjeti plemstvo nemilih dogadjaja prošlih godina, naime kako je odstranjena čast velikožupanska, pogaženi bili zakoni, uvedene tudjinske uredbe i,,egzotičan jezik", no podjedno istaknu, da se zapravo takove težnje od strane eg z ekutivne vlasti (to jest bečkoga dvora) pokazaše već od vremena Karla III., tako da se stvorio pravi sistem mimoilaženja vlasti legislativne ili sabora. Zato treba,,,d a se n erazrješivom vezom sjedinimo sa Ugarskom, onda ne će više vlast egzekutivna moći prelaziti svojih granica". Stoga bi trebalo, da se uredi,,v rhovni senat kraljevine" (naime i Ugarske i Hrvatske), koji bi bio izravno u vezi s vladarom, ali tako, da se ništa ne može bez privole čita vo ga senata učiniti; nadalje treba. da se županski čin obnovi, kaki je bio u doba Andrije II.; da uopće pojedinac ništa ne može sam da odredi i konačno treba, da i egzekutivna vlast bude odgovorna legislativnoj;,,pa kad sve to bude tako uredjeno, reče Škrlec, tada ne će više nikaka pogibao zaprijetiti našem ustavu od egzekutivne vlasti, i to ni od njezinih izravnih, ni od neizravnih pomagača. . .",,Ovo je moje privatno mišljenje, kako da se ustav usavrši i obez

bijedi na narednom saboru (naime budimskom)", no već ga sada iznosi, jer želi, da se o njemu plemstvo sporazumije do budućega hrvatskoga sabora (od 12. maja), na kojem će u tom smjeru staviti predlog. Poslije ovoga živahnim povladjivanjem popraćena govora opravljena bi restauracija : za prvoga podžupana izabran bi sinovac županov Adam Škrlec, za drugoga Pavao Thausz, a bilježnikom Petar Komaromy.

Malo potom, dne 24. aprila, sastala se i križevačka županija pod predsjedanjem župana Aleksandra Szécsena u glavnu skupštinu. I ona zatraži, kako bi obezbijedila ustav i slobodu, neka se na saboru hrvatskom uznastoji oko toga, da se hrvatsko-slavonske županije što tješnje združe s ugarskima.

Medjutim se uze hrvatsko plemstvo spremati na željno iščekivani sabor, koji je biskup Vrhovac kao kraljevski komisar urekao za 12. maja. Na taj su po posljedicama vrlo važni sabor došli od biskupa zagrebački Vrhovac, senjski Ježić i križevački Josafat Bastašić, dok se ispričaše i poslaše zamjenike djakovački Mato Krtica i pečujski grof Pavao Esterházy. Zastupani bijahu i kaptoli zagrebački, senjski, čazmanski i križevački, dok su lično došli od velikaša pored ostalih grof Antun Pejačević, grof Petar Sermage, grof Adam Oršić, barun Ignjat Magdalenić, barun Josip Kulmer, župani zagrebački Nikola Škrlec, varaždinski Aleksandar Erdödy, križevački Aleksandar Szécsen, požeški grof Josip Erdödy, srijemski i podjedno gubernator riječki grof Ivan Szapáry, te turopoljski

komeš Franjo Pogledić, dok neki drugi, kao barun Josip Prandau iz Valpova, i grof Teodor Batthyány iz Ludbrega poslaše svoje zamjenike, te se ispričaše. Županije su zastupali, zagrebačku podžupan Adam Škrlec i bilježnik Petar Komaromy, varaždinsku podžupan Ivan Jurinić i Gašpar Švagelj, križevačku podžupan Ludovik Marić i bilježnik Josip Mračić, požešku podžupan Filip Strižić i sudac Karlo Odobašić, virovitičku drugi podžupan Antun Adamović i Karlo Delimanić, a srijemsku drugi podžupan Josip Koczo i Josip Posavac. Gradove konačno zastupahu, Zagreb načelnik (sudac) Nikola Babočaj i Pavao Hajnović, Varaždin načelnik Ladislav Gregorić i odvjetnik Antun Kirchholz, Križevce načelnik Josip Ferbarić i senator Josip Popović, Koprivnicu načelnik Mihajlo Horvat i senator Josip Ranško, Karlovac načelnik Ivan Kovačić i senator barun Josip Dietrich, Senj Matija Demeli i Josip Mihoć, a Požegu senator Josip Saračević. Iz ovoga se vidi, da je Slavonija isto tako zastupana bila na hrvatskom saboru, kao i Hrvatska. Sabrani staleži i redovi posjedali su oko dugačkih stolova, dok je kod prvoga sjedio kao predsjednik najprije biskup-komesar Vrhovac, a onda poslije instalacije redoviti predsjednik saborski, ban Ivan Erdödy.

U oči sabora, u utorak 11. maja, pošla je sjajna deputacija saborska u susret novom banu do Maksimira, gdje je pod šatorom, za tu svrhu priredjenim, pozdravio grofa Ivana Erdödya zanosnom besjedom podžupan zagrebački Adam Škrlec, istakDr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest.

2

nuvši, da kao što teški bolesnik odahne od muka uz brižnu njegu vještoga liječnika, tako da je i ova kraljevina oživjela, kad joj je on dan za bana. On će sada izvidati domovini ljute rane, što joj ih zadade,,egzotično" komesarstvo ne poštivajući zakone, a to s tim prije, što je novi ban ne samo sin tako odlične i po Hrvatsku tako zaslužne porodice, već naročito stoga, što je najbolje pokazao ustavnu svijest svoju, kad nije htio za Josipova vladanja ni pred oružanom silom popustiti, te poći na sjednicu županije varaždinske, gdje je trebalo na nezakonit način dopustiti caru regrute i porez, jer je to samo kompetencija sabora. Podžupan Škrlec svrši molitvom Gospodu, da ga dugo poživi na ures, utjehu i zaštitu domovine. Sjutradan pošla je i opet svečana deputacija po kraljevskoga komisara biskupa Vrhovca, koji dade u saboru najprije pročitati dekret o svom imenovanju komesarom, da otvori sabor i da inštalira novoga bana, koga odmah već sada jednoglasno prihvatiše i isklicaše kapetanom kraljevine, to jest vojničkim glavarom hrvatskim. Potom je pošla sjajna deputacija po bana, da ga uvede u sabor. Kad ban udje u sabornicu, burno bi pozdravljen. Prvi čin instalacije bješe, da je glasno pročitan dekret od 31. marta, kojim se imenuje banom Ivan Erdödy, a onda izreče biskup-komesar sjajno pozdravno slovo, te podjedno zamoli bana, da bi pomogao napaćenoj domovini, koja mu se sada predaje. Iza toga položi ban pred staležima prisegu, da će se vjerno držati ustava i zakona, našto ga plemstvo tri puta digne sa stolicom u vis kliknuvši tri puta,,vivat“.

Zahvalivši se potom staležima kratkim govorom ban podjedno odabere za podbana Antuna Bedekovića, našto je biskup Vrhovac pozvao nazočne na misu zahvalnicu u crkvu sv. Marka. Idući u crkvu, nosila su pred banom dva plemića kapetansku zastavu i bansko žezlo. Misom zahvalnicom svrši se instalacija.

Sutradan 13. maja, kao na blagdan Uzašašća Hristova nije se obdržavao sabor, pa tako nastavi normalni rad svoj u petak 14. maja. Ponajprije bi izabran Donat Lukavski saborskim protonotarom, to jest čuvarom pečata kraljevine i ključeva od onoga sanduka u zemaljskom arkivu (cista regni), u kojoj su se čuvala privilegija Hrvatske. Iza toga obnovljen bi banski stol izborom njegovih prisjednika i ostaloga činovništva pod predsjedništvom banovim,1 te podjedno zaključeno, da odsele ima banski stol stalno ostati u Zagrebu. Nakon što je ban pročitao otpis kraljev, kojim se banu opet vraća od cara Josipa oduzeta banska krajina (glinska i petrinjska regimenta), a onda otpis, kojim

1 U to je doba banski stol (tabula banalis) sastavljen ovako: Predsjednik ban; osam prisjednika (assessores), grof Petar Sermage vrhovni školski inspektor kraljevine, grof Žigmund Vojkffy general, Antun Pullay zagreb. kanonik, Antun Bedeković podban, Donat Lukavsky protonotar, Franjo Kanotay, Franjo Dolovac, Franjo Tisztapataky. Protokolist Stjepan Pomper, ekspeditor Matija Mihanović, šest bilježnika (iurati notarii), Ivan Crnčić, Pavao Špišić, Petar Tomić, Leopold Schutord, Josip Komaromy, Franjo Šimunčić. Sirotinjski zastupnik (advocatus pauperum) Ivan Gallyuff i sluga (famulus) Ivan Magdić.

*