hrvatski zemaljski arhiv kao ured, dobivši najzad privoljom kralja Franje I. -u saboru dne 15. septembra 1800. Ivana Zrnčića kao stalnoga arhivara. Za banovanja Jelačićeva prenio je privoljom kneza Windischgrätza između 1849. i 1851. tadanji hrvatski zemaljski arhivar Ivan Kukuljević Sakcinski iz budimskoga komorskoga, namjesničkoga i palatinskoga arhiva sve one isprave i spise, što ih je još 1670. zaplijenila carska komora po različitim imanjima hrvatskih porodica grofova Zrinskih i knezova Frankopana („neoregistrata acta“), a pored njih još i one starih hrvatsko-slavonskih samostana: Remetâ (kraj Zagreba), Lepoglave, Garića, Špišić-Bukovice (Bakva), Sv. Spasa kraj Senja, Sveticâ, Sv. Leonarda u Popovu dolu, franjevačkoga u Križevcima, klarisa u Zagrebu, isusovaca u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci i Požegi, i grada Bakra, koje je ponajvećim dijelom raspustio car Josip II. (1780–1790).15 Ali ugarska je vlada ove spise već 1855. zatražila natrag, jer su kao bajagi bili predani s klauzulom „salvo jure sacrae regni Hungariae coronae", krošto je tobože Ugarska sebi pridržala pravo na njih. Budući da tadanji ban Jelačić nije htio da se odazove pozivu, ugarska je vlada potom zahtjev svoj obnavljala i daljih godina, dok najposlije nije ban grof Khuen-Héderváry izvršio nalog, davši u julu 1885. potajno otpremiti pomenute spise u Budimpeštu, gdje se još i danas (februar 1925.) nalaze u madžarskom državnom arhivu, premda ne svi, budući da su u Zagrebu preostale poneke isprave iz komorske zbirke, a tako i svi spisi zagrebačkih klarisa, isusovačkoga reda na Rijeci i grada Bakra. 16

Od inače veoma obilne historijske građe, što se danas nalazi u državnom arhivu u Zagrebu, valja istaknuti ove skupine: Documenta antiqua sadrže dvanaest komada isprava iz vremena hrvatskih narodnih vladara (X. i XI. vijeka), ali se među njima kako se čini ne nalazi ni jedan original; Documenta medii aevi jesu brojne srednjevjekovne isprave do 1526., ponajviše originali, dok Privilegia regni obuhvataju glavne političke isprave i spise kraljevine Hrvatske od 1222. (prepis „Zlatne bule" Andrije II.) do 1750. Od novovjekih spisa ističu se kao najdragocjenija zbirka državnoga arhiva Protocolla generalium regni congregationum od 1557. do 1831. u dvanaest omašnih svezaka, u kojima su sabrani zaključci hrvatskih sabora, a tako i instrukcije izrađene za poslanike hrvatske pred polazak na zajedničke ugarsko hrvatske sabore. Te spise dopunjuju zbirke: Acta 15 O tom Kukuljević, Primanje hrvatskih spisa u Budimpešti god. 1849-1851. Zagreb 1885.

16 Prema ustanovama Trianonskoga ugovora s Ugarskom (od 4. juna 1920.) imadu se spisi, ugrabljeni od grofa Khuen-Héderváryja, povratiti u Zagreb državnom arhivu. Pregovori o tom još nisu dovršeni.

17 Podijeljeni su ovako: Vol. I. 1557-1601. Vol. II. 1601-1635. Vol. III. 1635— 1691. Vol. IV. 1691-1709. Vol. V. 1710-1728. Vol. VI. 1729-1738. Vol. VII. 1739-1744. Vol. VIII. 1745-1752. Vol. IX. 1753-1761. Vol. X. 1762-1770, 1773, 1777. Vol. XI. 1790— 1808. Vol. XII. 1809-1831.

congregationum regnorum Croatiae et Slavoniae od 1562. do 1872.,18 Acta statuum et ordinum regnorum Croatiae et Slavoniae od 1615. do 1766., Acta banalia od 1645. do 1849. i Acta neoacquisita od 1527. dalje. Još su važne zbirke: Protocolla conferentiarum regnorum Croatiae et Slavoniae od 1699. do 1758., Acta conferentiarum od 1703. do 1842., Acta consilii regii Croatici od 1767. do 1779. sa trinaest svezaka zapisnika i Acta protonotarialia od 1630. do 1844. sa četiri sveske fassiones, a od familijarnih arhiva Archivum Ratthkayanum od 1306. do 1791., Acta familiae Patačić de Zajezda (od XV. do XIX. vijeka) i Acta familiae Sermage od XVI. do XVIII. vijeka). Najposlije valja napomenuti arhiv bivše austrijske vojne komande zagrebačke, koji je poslije sloma Austro-ugarske monarhije prenesen u kr. državni arhiv (za XVIII. i XIX. vijek), onda arhiv bivše petrovaradinske vojne komande (za XVIII. i XIX. vijek), koji je već ranije poslije razvojačenja Vojne Krajine - dospio u Zagreb, najprije u prezidij bivše kr. hrv. zem. vlade, a onda u zem. arhiv, pa arhiv bivše hrv. dvorske kancelarije u Beču (1860-1868), koji je prenesen iz Budimpešte (iz arhiva bivšega ministarstva za Hrvatsku i Slavoniju) u Zagreb u decembru 1918. Ima nade, da će doskora biti preneseno u zagrebački državni arhiv i ono golemo arhivalno blago iz glavnih bečkih arhiva, koje se tiče hrvatske historije, poglavito od godine 1526. dalje. Pregovori su u tom poslu već svršeni.

2. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu (do godine 1853. biskupski). Počeci ovoga arhiva sežu nesumnjivo u veliku starinu, jer može se kao pouzdano misliti, da je zagrebačka crkva odmah poslije svoga utemeljenja (1094.) čuvala spise. Kad je 1217. kralj Andrija II. boravio u Zagrebu i na molbu biskupa Stjepana I. i kaptola potvrdio crkvi sve darovnice i privilegija svojih prethodnika, zatraži on da iznesu prije svega preda nj sve isprave pa ih onda dade pred mnoštvom prisutnih svećenika pročitati.19 Gdje su se one čuvale, ne kaže nam se izrijekom, ali jamačno (po običaju onoga vremena) u stolnoj crkvi iza glavnoga oltara ili u sakristiji. Nema sumnje, da je u vremenu od mnogih vijekova i mnoštvo isprava i spisa propalo. Tako je pred dolazak Tatara (1242.) arhiv crkve zagrebačke (dakle i biskupski i kaptolski zajedno) prenesen na otok Rab. Međutim poslije povratka nijesu sve isprave došle natrag u Zagreb; tako se bar držalo još u prvoj polovici XIV. vijeka.20 Za krvavih sukoba između oba

18 Upravo ovako: 1562, 1578, 1588, 1594, 1654-1848-1872.

19 „Nos igitur eorum iustis peticionibus inclinati grato uolentes occurrere assensu, habito consilio omnium magnatum nostrorum, omnia priuilegia predicte ecclesie in medio fecimus deduci et per cancelarium nostrum Vgolinum de uerbo ad uerbum coram multitudine perlegi“ (Smičiklas, Cod. dipl. III. 147–149.). Iz tih riječi jasno slijedi, da je zagrebačka crkva već 1217. čuvala svoje spise na nekom osobitom mjestu.

20 Zagrebački kanonik arhiđakon Ivan bilježi oko godine 1334.: „Sed processu temporum advenientibus Tartaris et totum regnum Hungarie ac eius decorem flebiliter devastantibus tempore domini Bele regis quarti privilegia ipsius ecclesie metu ip

.

dijela današnjega Zagreba, naime gornjega grada (ili kr. slob. općine Gradca) i Kaptola (ili Zagreba) provališe 16. decembra 1396. gornjograđani na Kaptol i tom prilikom baciše u vatru i same „papinske bule".21 Više je nego samo vjerojatno, da je i u docnije vrijeme budi silom budi nesrećom i opet mnogo toga zauvijek propalo. Biskupski arhiv uredio je posljednji put 1815. na molbu biskupa Maksimilijana Vrhovca poznati ugarski historik Martin Duro Kovačić, sastavivši podjedno dosta opsežna nova hronologijski poređana regesta.

Danas je bogata historijska građa ovoga arhiva (nalazi se u zapadnoj kuli nadbiskupske palače) porazdijeljena ovako. Prije svega treba istaknuti dva rukopisna zbornika iz XIV. vijeka. Prvi sadrži pod natpisom Incipiunt privilegia super libertatibus, iuribus et donacionibus ecclesie Zagrabiensis, ili kraće i običnije Liber privilegiorum, isprave crkve zagrebačke od 1199. do 1348., napisan jamačno za biskupa Nikole (1350-1356) na pergameni veoma lijepom goticom onoga vremena.22 Drugi zbornik nosi natpis: Incipit tenor privilegiorum monasterii beate Virginis Marie de Topliça, a sadrži isprave, što se odnose na cistercitsku opatiju Sv. Marije u Topuskom od godine 1211. do 1365., kad je zbornik nekako i postao, po svoj prilici na želju tadanjega opata Guidona. Budući da je topuska opatija 1558. došla u posjed biskupa zagrebačkoga, zacijelo je taj zbornik tek tada dospio u biskupski arhiv.23 Ostala građa ovoga arhiva razdijeljena je prije svega na zbirku isprava i spisa (od XII. do XIX. vijeka), koja se raspada na šest različitih skupina, već prema svojoj sadržini; to su: a) Privilegiale (1134 do 1815), b) Ecclesiasticum (1216-1827), c) Politicum (1266–1844), d) Iuridicum (1292-1847), e) Donationalia (1334-1834) i f) Testamentarium (1404-1825). Najstarija je isprava od 1134., a sačuvana je u originalu; svega ima u toj zbirci, što isprava što spisa, oko sedam tisuća komada. sorum Tartarorum fuerunt asportata pro conservacione in insulam marinam Arbum vocatam, nec exinde potuerant omnia rehaberi; et quomodo hoc acciderit ignoratur, ex quo nullus iam vivit, qui facti seriem posset scire; et sic creditur, quod propter hoc non in paucis suis iuribus dampnificata fuerit ecclesia supradicta“ (Tkalčić, Mon. historica episcopatus Zagrabiensis, vol. II. [Statuta capituli Zagrabiensis saec. XIV]. Zgrb. 1874, 1.).

24

21 „Non fuerunt veriti kaže biskup Ivan III. o gornjograđanima u svojoj ispravi od 8. januara 1397. manus sacrilegas in litteras papales mittere et de eisdem detractis bullis, ipsas litteras pedibus conculcare et insuper igne accendere" (Tkalčić, Mon. hist. civitatis Zagrabiae, vol. I. Zagreb 1889, 378—379).

22 Rukopis ima sada svega 82 folija, ali tako da nema fol. 75. i 78., a tako isto nema i poslije 82. folija jednog ili možda još kojeg lista (svakako ne mnogo); svaka je stranica ispisana u dva stupca po 43 retka.

23 Rukopis ima sada ukupno 59 folija, dok je pošljednji 60. otkinut (ali nam je u docnijem prijepisu sačuvan). Svaka stranica ima obično po 25 redaka. Up. Szentpétery, II. Endre király oklevelei a Topuszkói apátság részére (Emlékkönyv Fejérpataky László . . . ünnepére. Budimpešta 1917, 326–354).

...

24 Izdana štampom već veoma često; posljednji puta ap. Smičiklas, Cod. dipl. II, 42-43.

Onda slijede goleme zbirke privatnih pisama, najviše iz XVII. i XVIII. vijeka, povezane na početku XIX. vijeka u mnoštvo folio knjigâ. Prva je zbirka Epistolae ad episcopos Zagrabienses scriptae (ili missiles) u 119 volumina s preko 10.000 komada, mahom originala, od 1611. do 1804. Druga je Epistolae episcoporum Zagrabiensium scriptae ab an. 1620 usque ad an. 1813 u jedanaest volumina; treća Epistolae ad diversos od 1647. do 1726. u osamnaest volumina, a četvrta Libelli supplices od 1662. do 1812. u dvadesetitri volumina, u kojima je sabrano oko tri hiljade različitih molba zagrebačkim biskupima. Najzad sadrže veoma obilnu i zanimljivu građu još i skupine Personalia Alexandri Alagović (1829 do 1837) i Personalia Georgii Haulik (1837-1869), dok je osobite pažnje vrijedan latinskim jezikom pisani dnevnik biskupa Maksimilijana Vrhovca od godine 1807. do 1825.25

3. Arhiv metropolitanskoga kaptola u Zagrebu. U prvom početku zacijelo su se kaptolska pisma čuvala zajedno s biskupskima, pa stoga imadu i zajedničku prošlost. U XIV. vijeku spominje se kanonik čuvar (canonicus custos) kao čuvar kaptolskih spisa,26 a tako je ostalo i kroz ostala stoljeća. Bogata građa ovoga arhiva porazdijeljena je na Acta antiqua capituli od 1181. (original) do 1699., Acta saeculi XVIII (1700-1799) i Acta saeculi XIX (1800-1850). Pored tih zbirki, podijeljenih u više stotina fascikula, a svaki s kojom stotinom isprava i spisa (ponajviše originala), od velike su važnosti Protocolla loci credibilis od XVI. do pred kraj prve polovice XIX. vijeka u tridesetak folio-knjigâ s više stotina stranica svaka, pa Acta loci credibilis (od XVI. do XIX. vijeka) s mnoštvom fascikula. I kaptolski je arhiv posljednji put (oko 1815.) uredio pomenuti Martin Đuro Kovačić, a

25 O tom dnevniku up. Deželić, Maksimilijan Vrhovac. Zagreb 1904., koji se njime obilno služio.

26. Statut kaptola zagrebačkoga (edidit Tkalčić o. c. 96): „Hic debet esse providus, cautus et discretus in custodiendo thesauro ecclesie et utiliter conservando, in nostro sigillo exponendo et reponendo ac in litteris manutenendis quibuscumque sue custodie traditis; in eo enim mentis obscuritas sive oblivio est praecipue detestanda".

smješten je danas kao osobito odjeljenje u prostorijama državnog arhiva u Zagrebu. Za sve ove zbirke kaptolskoga arhiva još i danas dobro je pomagalo stari hronološki i alfabetski Elenchus.

4. Arhiv Jugoslavenske Akademije u Zagrebu. Odmah osnutkom svojim (1861. zapravo 1867.) Jugoslavenska je Akademija položila osnov svome bogatome arhivu, kad je troškom biskupa Josipa Jurja Strossmayera otkupljena zbirka ispravâ, spisâ i rukopisa Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. Poslije toga pribavila je Akademija bogati arhiv grofova Keglevića Bužinskih (iz Lobora kraj Zlatara) i familijâ Jelačića i Ožegovića. Akademički je arhiv poređan hronološki od 1166. do XIX. vijeka, a dijeli se na tri skupine: Diplomata, Acta croatica i Scriptores, to jest rukopise, ali tako, da spisi bana Jelačića i Stjepana i Tita Ožegovića (kao i moderna korespondencija biskupa Strossmayera) čine osobita odjeljenja.

Osim tih glavnih arhiva treba još napomenuti i neke manje. To su dijecezanski, prislonjen uz nadbiskupsku kancelariju (od XVII. vijeka dalje), grada Zagreba (od 1242. dalje), danas u državnom arhivu u Zagrebu, kaptola čazmanskoga (od XIV. vijeka dalje) u Varaždinu u tornju župne crkve, arhiv kaptola u Senju (od XIV. vijeka dalje),27 arhiv grada Senja (od XIV. vijeka dalje),28 arhiv grada Varaždina (od 1209. dalje), grada Križevaca (od 1252. dalje),29 grada Koprivnice (od 1338. dalje),30 porodice grofova Draškovića u Trakošćanu (od XIV. vijeka dalje). Uz to imadu veoma važnih i bogatih arhiva pojedine županije kao varaždinska, križevačko-bjelovarska, zagrebačka, požeška, virovitička i srijemska (ove tri posljednje tek od 1745. naprijed). U Dalmaciji najvažniji je arhiv kod bivšega c. kr. namjesničkog vijeća u Zadru (sada kod kr. talijan. prefekture).31 U njemu čuva se najveći broj historijskih spomenika iz vremena hrvatskih narodnih vladara, i to među spisima nekadanjih samostana sv. Krševana u Zadru (od 918. dalje)32 i Sv. Kuzme i Damjana kod Belgrada u Rogovi

27 Gl. Sladović, Povijest biskupija senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 167-181. Magdić, Regesta važnijih i znamenitijih isprava senjskih arkiva (Vjesnik kr. zem. arkiva I [1899], 244–151).

28 Magdić o. c. 139-155.

29 Gl. Laszowski, Deset listina za povijest grada Križevaca od XV. do XVII. vijeka (Vjesnik kr. zem. ark. IV, 1902).

30 Gl. Laszowski, Podaci o Koprivnici u Srednjem Vijeku (Vjesnik kr. zem. arkiva II, 1900).

31 O tom arhivu gl. Milošević, Opis arhiva c. kr. dalmatinskog namjesništva u Zadru (Vjesnik kr. zem. arkiva, vol. XVIII, 1916, 29-40); Böttner, L'archivio degli atti antichi presso da I. R. luogotenenza Dalmata (u Alačevićevu Tabularium (Zadar 1901) str. 3-16. Rački, Istraživanja u pismarah i knjižnicah dalmatinskih (Rad knj. XXVI, str. 155-165). Važna je još diplomatička studija Fejérpataky, Kutatások Dalmáczia levéltáraiban (Századok za g. 1881. (XV), str. 214—233).

32 Gl. o njemu Ljubić, Dva popisa listina (908-1782) glasovitoga manastira Sv. Krševana u Zadru (Starine knj. XIX., str. 81–171). Stari registar (napisan beneven