su „zaostala skladišta putujućih trgovaca“, koji su kupovali pokvareno oruđe a prodavali novo, dok za jedno nalazište (kod Karavide nedaleko od Bosanske Gradiške) drži, po nađenom kulturnom sloju s ostacima ugljena, pepela i troske, da je ondje bila livnica. Pored ovih glavna su nalazišta bakrenih predmeta Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar i Bečmen (kod Zemuna) u Slavoniji, pa Griča (kod Varcar Vakufa), Kozarac i Karavida u sjeverozapadnoj Bosni. Pojedini komadi nađeni su još u Slavoniji i Hr

Sl. 28. Brončani nalazi iz D. Doline (Sarajevski muzej).

vatskoj u Surčinu (kod Zemuna), Rumi, Mikleušu (kod Slatine), Klakarju (kod Broda), Kutjevu (kod Požege), Očuri (kod Varaždina), Samoboru i okolišu i u Lukovu (kod Senja); onda u Bosni i Hercegovini u Laktašima (kod Banjaluke), Travniku, Svilaju, Orašju (na Savi), Tešnju i Gorici (kod Ljubuškoga), a u Dalmaciji u Grabovcu, Vinjanima (kod Imotskoga), Muću (kod Splita) i po vrličkoj okolici.

I Brončano doba kojemu bismo mogli za naše krajeve odrediti početak nekako oko godine 1600. pr. Hr. a kraj oko 1000. — razdvaja se sasvim prirodno na više podrazdoblja, zavisnih o sve to vještijoj izradi metala. Ono se u početku napose odlikuje kratkim bodežima a docnije mačevima, pa kopčama (fibulama), vršcima kopalja i strelicâ, srpovima, sjekirama („keltovima“ i „palštabima") 32 i spiralnom ornamentikom. Budući da se bronc morao uvoziti, bila je trgovina u Brončano doba veoma razgranjena, a nađeni brojni mačevi, štitovi, kacige, kao i vršci kopalja i strelica jasno nas upućuju u to, da je tada bilo još i ratnika. Ratnički stalež opet nužno suponira razvijeniju društvenu organizaciju s gospodarima, kmetovima i robovima, a tako i veće ili manje privatno vlasništvo. Tada se javlja i konj kao domaća životinja, a uza nj kola. Zato i pomišljaju neki arheolozi, da se doseljavanje svijetlih, plavih Indoevropljana, oboružanih brončanim oružjem, u zapadnu i južnu Evropu, zbilo u to doba.

32 „Kelt“ je brončana sjekira s rupom, kroz koju se provlačio drveni držak, dok „palštab“ (njem. Palstab) nema rupe, već se sjekira umetavala u raskoljen držak, a onda užetima čvrsto o nj privezala.

Tada gradi čovjek i utvrđene gradove od nagomilana kamena po uzvisinama, bez sumnje ratna značaja, dok je niži stalež ljudski, u prvom redu seljački, još i dalje živio u kolibama i na sošicama. Uz ratnički i seljački stalež razvio se i obrtnički, jer su samo vješte ruke broncu mogle da podadu potrebnu ljepotu i sjaj. Uporedo procvale su raskoš i gizda; igle ukosnice za žene, ogrlice, narukvice, podlaktice pa raznovrsne fibule na luk, jasni su dokazi raskošnijega života odličnijih razreda ljudskih. Ne

sumnjivo već se u to doba podigao ukus ljudski u hrani i pravilo alkoholno piće Pa i način odijevanja također se usavršio, a kroz to i trgovina s domaćim i stranim putujućim trgovcima, koji su tada hrpimice prolazili Evropom.33

I Brončano je doba obilno zastupano po svim našim zemljama. Osobito su karakterakteristične čitave gomile (dépôt) namjerice zakopanih predmeta. Slavonija i u tom prednjači ostalim krajevima, jer su glavni i najbogatiji nahođaji na gomili nađeni u Bizovcu (kod Osijeka), u Beravcima (kod Broda), Binguli (kod Mitrovice), u Brodu, između Otoka i Privlake (kod Vinkovaca), u Pocrkavlju (kod Broda), u Tenju (kod Osijeka) i Velikom Nabrđu (kod Đakova); u Hrvatskoj ističu se nahođaji na gomili u Topličici (kod Budinščine),35 Podrutama (kod Novoga Marofa) i Ja33 Za Brončano doba uopće, up. Truhelka, Voda 70 i dalje; Déchelette o. c. II. 1. Age du bronze. Paris 1910; Morgan o. c. 119-135. O žiteljstvu gl. Županić o. c. 150-153.

34 Iskopan 1895. na tadanjem posjedu grofa Gustava Normanna. Nađeno je u svemu 149 različito ornamentovanih srpova, 136 različito ornamentovanih keltova, 7 palštaba, 7 fragmenata mačeva, 8 vršaka kopalja, 3 štita i dr. Up. izvještaj u Vjesniku hrv. arh. dr. N. S. vol. I. (1895), 214.

35 U ovom se nahođaju ističe najstariji tip italske fibule od žice, tako zvanog Peschiera-tipa (ad arco di violino), što nam može da bude dokazom saobraćaja ovih

vornju (kod Dvora), a u Bosni i Hercegovini naseobina tik do Sarajeva (Sobunar, Debelo Brdo i Zlatište); ta je naseobina bila naseljena bez prekida od kraja Neolitskoga doba do Srednjega vijeka i dalje do danas, pa tako Sarajevo kako dobro kaže Truhelka

predstavlja mjesto, koje svojom dugovječnošću nadvisuje sva ostala u Bosni; onda Gradina kod Varvare (nad izvorom Rame), Krehin Gradac (kod Mostara) i dosada utvrđene sošice u Ripču (nedaleko od Bihaća) i u Savi kod Donje Doline

(blizu Bosanske Gradiške). Od pojedinačkih nalaza treba istaknuti u Slavoniji i u Hrvatskoj Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobinom na sošicama,36 Dolinu (s lijeve obale Save sučelice bosanskoj Donjoj Dolini), Štitar, Kopanicu, Vinkovce, Vukovar, Bijelo Brdo (kod Dalja), Kalnik, Virje, Kloštar, Sisak, okolicu Zagreba (nalazi u šumama oko Medvedgrada i Susjedgrada) i Jastrebarsko, dok su brončani nalazi u Zagorju rjeđi od onih u Neolitsko doba, a samo su nešto obilniji u ličko-krbavskoj županiji. U Bosni i Hercegovini ističu se Podzvizd (kod Bihaća), Ivanjska (kod Banjaluke), Mačkovac (kod Bosanske Gradiške), Tešanj, Drvar na Uncu, Varcar Vakuf, Lašva (kod Travnika), Paklenica (kod Maglaja) i Livno, a u Dalmaciji Sitno (ispod Mosora), Muć, Grabovac, Postranje (kod Imotskoga), Orašić (kod Vrgorca), Solin, Gardun, okoliš Knina, Vrlike i Sinja pa razna mjesta na ostrvima Korčuli i Šolti.37

krajeva s današnjom sjevernom Italijom. Takova se fibula našla i u Bosni kod Štrbaca (nedaleko Uvca), gl. Truhelka, Voda 135-6. O tom tipu gl. Déchelette o. c. 323 i dalje.

36 Up. o tom Brunšmid, Naseobina Brončanoga doba kod Novoga grada na Savi (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. IV. (1900). 43-58).

87 O tom Ljubić, Popis 58-101; Truhelka, Vođa 70-99; Bullettino XV., 118; XVII., 78-80; XX., 192; XXI., 14-15.

Početke upotrebe željeza u današnjim našim zemljama možemo datirati oko godine 1000. prije naše ere. Nema sumnje, da je i ono došlo s juga (iz Grčke) i sa zapada (iz Etrurije), kao nekoć bronc, ali još dugo vremena željezo nije nikako moglo da posve istisne bronc kao ljepši materijal za pravljenje nakita. Kako je već rečeno, Željezno se doba odvaja u dva glavna razdoblja, u starije ili Halštatsko 38 i u mlađe ili Latensko.3 U našim zapadnim zemljama može se Halštatsko doba staviti od prilike

39

40

u vrijeme od godine 1000. do 400. pr. Hr., a Latensko od 400. do početka naše ere. Ono je dakle savremeno Ilirima i Keltima, kao i grčkoj kolonizaciji na Jadranskoj obali, pa rimskoj okupaciji i pokorenju Ilirije i Panonije. Tada se već zbog jeftinijeg željeza posvuda rasprostranilo oružje, često upravo umjetnički izrađeno, a mogle su se da obrazuju i čitave velike vojske. Ali u upotrebu došao je tada i koristonosni plug, da rataru umnoži žetvu. Tada čovjek gradi kuće od kamena i pečene cigle, a za nakit uzima pored bronca još i srebro, zlato, jantar (ćilibar) i staklo,* dok se u trgovini pojavio metalni novac, najprije strani (grčki i makedonski), a onda i domaći (ilirsko-keltskih plemena i južno-ilirskih vladara). Budući da se u staro doba nije novac brojio, nego mjerio prema težini metala, sasvim je isto, da li je gdjekoji zlatni, srebrni ili brončani komad ovoga ili onoga vladara, ove ili one države. Tada je, razumije se, i društvena organizacija s pojmom države i vladaoca posve i svuda provedena, a dotjerane su i razne religiozne predodžbe, na koje imađahu moćna utjecaja i susjedni kulturniji vjerski sistemi. Mrtvace svoje čovjek je tada spaljivao, a pepeo stavljao im u žaru ili ih je sahranjivao. U oba 88 Tako prozvano po bogatom nalazištu kod Hallstatta u Gornjoj Austriji, otkriveno 1846. O toj kulturi up. Hoernes, Urgeschichte 106-127 i Déchelette o. c. II., 2. Premier Age du Fer ou époque de Hallstatt. Paris 1913.

39 Prozvano po pličini La Tène kod sela Marin na sjevernom okrajku Neufchâtelskoga jezera u Švajcarskoj. O toj eminentno keltskoj kulturi up. Hoernes o. c. 127135 i Déchelette o. c. II., 3. Second Age du Fer ou époque de la Tène. Paris 1914. 40 U našim se zemljama dosada našlo malo takih nakita iz Brončanoga doba. "Veoma je značajan nalaz nekih numidskih i kartažanskih novaca (dakle starijih od 146. pr. Hr.) kod sela Mazina u Lici (up. Brunšmid u Vjesniku hrv. arh. dr. N. S. II.

slučaja on bi im u grob stavljao raznog nakita i oružja, a jamačno i hrane u posude, vjerujući, da pokojnik u grobu produžuje život. Uopće, Željezno doba pripada u našim zapadnim zemljama u svom mlađem ili Latenskom razdoblju punom historijskom vremenu.

Nahodaji iz Željeznoga doba obilni su po svima našim stranama, ali karakteristično je, da u Hrvatskoj i Slavoniji ima tek izuzetno čiste halštatske kulture, kao Velika Gorica kod Zagreba s veoma značajnim ze

Sl. 32. Latenski predmeti iz okolice Zemuna (Zagrebački muzej).

mljanim žarama, već je ona dosada nađena ponajviše koje pod jačim koje pod slabijim utjecajem latenske. Pretežno su halštatskoga značaja nalazišta u Šarengradu (na Dunavu kod Iloka, nahođaj u gomili), Dalju (kolibe i grobovi), Vukovaru (grobovi), Račinovcima (kod Županje), Hrtkovcima (kod Rume), Sarvašu (kod Osijeka), Krupači (kod Krašića, groblje u žarama), Otoku na Dobri (groblje), Dugoj Gori (kod Ogulina, groblje), i u Širokoj Kuli (kod Gospića, groblje u Vranića gomili), a halštatsko-latenskoga ona u Sotinu (latenski grobovi), Surčinu i Jakovu (kod Zemuna), Smiljanu (kod Gospića), Vrepcu (kod Gospića), dok naročitu važnost imadu nalazišta u okolišu Otočca: Prozor, Kompolje, Srpsko Polje i Drenov Klanac. Uopće, ova miješana kultura Željeznog doba, najbogatije je zastupana u Hrvatskoj i Slavoniji.

Od tih nalazišta valja istaknuti u prvom redu Prozor, Kompolje i Srpsko Polje. Ta nalazišta mogu se smatrati najvažnijim predhistorijskim nalazištima što su dosada otkrivena u Hrvatskoj, a ne odlikuju se samo golemim mnoštvom nađenih predmeta, nego i rijetkom raznolikošću. U tim nekropolama lješine su pretežno sahranjene, ali ima i tragova spalji(1897), 42 i dalje). Sva je prilika da je ovaj novac bio sabran za izrađivanje predmeta, a ne za trgovinu.