Слике страница
PDF
ePub

sedmogodišnjega rata. Tom prilikom izašla je neka anonimna knjižica, koja je žestoko napadala hrvatski i ugarski ustav zahtijevajući, da se plemstvo dobre volje podvrgne plaćanju poreza, da se uredi stalna vojska i tvrdeći, da vladar može bez privole sa bora

izdavati za kone. Radi te knjižice nasta velika uzbudjenost, jer se općenito držalo, da kazuje ono, što dvor hoće, pa tako se desi, da su ugarski i hrvatski stališi na tom saboru uskratili Mariji Tereziji povišenje poreza u zatraženoj svoti, već joj dozvoliše samo jednu trećinu. Ozlovoljena tim, kraljica više ne sazivaše sabora, već dojavljivaše pojedinim županijama ugarskim i hrvatskim preko p a ten a t a (naredaba) volju svoju, onako, kako je to činila u austrijskim i češkim zemljama.

Znajući da u svim političkim poslovima odlučuje visoko plemstvo, kraljica uze nastojati, da ga predobi za sebe. U tu svrhu dade sinu svomu pored ostalih još i grofa Karla Batth

у á nyi, bana hrvatskoga (1742.-1756.), za odgojitelja utemelji red sv. Stjepana (1764.), kojim odlikova neke ugarske i hrvatske velikaše, osnova u Beču „Theresianum“ kao odgojilište za mlade plemiće, dapače ona uredi ugarsku tjelesnu stražu, sastavljenu isključivo od mladih ugarskih i hrvatskih plemića. Roditelje pak njihove pozivala je na dvor, gdje ih uze opsipavati častima i naslovima. To je početak germanizacije hr

1 Pisac joj je Fr. Ad. Kollá r. U Hrvatskoj se u prvi mah sumnjalo, da ju je napisao u službi dvora stojeći kanonik Krčelić.

[ocr errors]

vatskog a plemstva i otudjenja njihova narodnim interesima. Da predobije i crkvene dostojanstvenike, uze sebi dozvolom pape Klementa XIII. naslov ,a poštolski kralj" (1758.), što ju je ovlastilo imenovati najviše crkvene dostojanstvenike, dapače i kanonike; imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije preuze tekar nakon papinske potvrde.

Od god. 1765. postade kraljičinim suvladarom sin joj car Josip II. (1765. — 1790.), muž osobito zabrinut za veličinu i napredak buduće svoje ba štine, no odgojen u aristokratskim slobodoumnim idejama prosvjete svoga vijeka. Mati kraljica predade mu u upravu vojničke i financijalne poslove, dok se donekle oklonila njegovih predloga

reformama u ustavu i crkvenim poslovima. Sada budu izgradjene tvrdjave Gradiška, Osijek i Petrovaradin (1766.).

Doskora se zgodi vrlo važna promjena u Hrvatskoj. Tobože radi „utjehe" naroda hrvatskoga i radi „vrhunca sreće“ uredi kraljica protiv volje Hrvata dne 7. jula 1767. kraljevsko vijeće (consilium regium) za poslove političko-ekonomske i vojničke sa sijelom u Varaždinu (kasnije u Zagrebu), onako, kako je i za Ugarsku postojalo od 1723., nalično namjesničko vijeće (consilium locumtenentiale), a zapravo radi centralizacije i mimoilaženja sabora. Ovo su vijeće, sastavljali ban i petorica savjetnika : jedan crkveni dostojanstvenik, jedan velikaš i tri plemića. Ovo vijeće, koje je iz ravno izdavalo naloge i zapovijedi (primajući ih

0

3

iz Beča) pojedinim županijama, imalo je odsele biti zemaljska vlada, pored koje postaje s a bor pravo reći suvišan. Poradi toga Hrvati su vazda s nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko vijeće, premda ih je kraljica posebnim dopisom uvjeravala, da je ono ravno pravno ugarskomu i da se njime ne misli nipošto okrnjiti prava sabora i naroda hrvatskoga. Usporedo nepovjerenju hrvatskomu teče potajna akcija Magjara, koji su išli za tim, da se hr atsko kraljevsko vijeće podvrgne njihovom namjestničkom vijeću. I tako se odista zgodi, da je kraljica tobože na želju Hrvata dne 30. jula 1779. dokinula kraljevsko vijeće, ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski s a bor, kako su se svi nadali, nego da je poslove bivšega hrvatskoga kraljevskoga vijeća predala ugarskom namjesničkom vijeću, u koje bijaše slobodno doći banu da dade glas i mnijenje u hrvatskim poslovima. Time bi Hrvatska prvi put a podvrgnuta Ugarskoj i njezinoj vladi. Posljedice toga čina najjasnije se očitovaše kod Rijeke.

Sve do XIV. vijeka bila je Rijeka dio kraljevstva hrvatskoga, kad dodje založnim pravom u vlast susjednih istarskih knezova od Divina (Duino), a kad ova porodica izumre, postade vlasništvom njezinih baštinika knezova Walseea i ostade im sve do god. 1467., kad je oni predadoše Fridriku III. Habsburgovcu; od sada bila je Rijeka pod austrijskom upravom čineći s Istrom tako zvano a ustrijsko primorje. Poslije Zrinjsko-Frankopanske katastrofe dodje pod au!

ور

strijsku upravu i hrvatsko primorje sve do Senja, a kako su Senj i Bag bili u Krajini, ne posjedovaše u to doba banska Hrvatska ni mrve primorja. Sabor je hrvatski s toga često tražio od dvora, da mu vrati primorje (posljednji puta 25. februara 1770.) i da se od njega uredi „vinodolska županija“, No dvor se nikako ne htjede na to odlučiti. Tek kad je car Josip II. godine 1775. proputovao hrvatskim primorjem, predloži majci svojoj, da vrati Hrvatskoj primorje osim krajiškoga Senja i Baga. No Marija Terezija posluša sina samo djelomice; dne 9. augusta 1776. vrati Rijeku i okoliš Hrvatskoj ovim riječima :

Odlučismo, neka se grad i luka riječka kano i ona bakarska imanja koja idući iz Karlovca put Rijeke leže na desnoj strani Karlove ceste (Bakar, Bakarac i Kraljevica ležeći na lijevoj strani rečene Karlove ceste, neka se zadrže za Vojnu Krajinu), o pet neposredno pridruži kraljevstvu Hrvatsko mu (,,immediate regno Croatiae reincorporentur),“ te od toga teritorija, kojemu kraljica pridruži još i grad Karlovac kao kr. slobodni grad, uredi županija severinska, koja se ima podvrći kraljevskom hrvatskom vijeću. Kraljica podjedno imenova Josipa grofa Majlátha velikim županom i riječkim gubernatorom, jer je mislila Rijeci za procvat njezine trgovine dati posebni položaj. Malo po tom bude i Rijeka s ostalim teritorijem pred posebnim povjerenstvom faktično utjelovljena Hrvatskoj, na što gradsko vijeće riječko dne 4. novembra posla hrvatskom kraljevskom vijeću dopis, u kojem izrazuje radost svoju, što je „u istom uzvišenom kraljevskom vijeću našlo

n a

pravoga oca i brižnoga savjetnika“. Slijedeće godine 1777. utjelovi kraljica severinskoj županiji još i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, a na to je dne 10. novembra iste godine održana u Mrkoplju kao u sijelu novouredjene županije prva skupština, na kojoj su sudjelovali i poslanici riječki. Doskora postade Rijeka slobodan trgovački grad s veoma proširenom autonomijom, tako da se smatralo kao posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo (separatum sacrae regni Hungariae coronae adnexum corpus) ili drugim riječima : obzirom autonomiju njezinu smatrala se Rijeka posebnim dijelom zajedničke ugarsko-hrvatske krune, a da kraj toga ipak nije bil izlučena iz teritorija kraljevstva hrvatskoga (23. aprila 1779.).? No kad je malo po tom kraljica dokinula hrvatsko kraljevsko vijeće, bude i Rijeka podredjena ugarskom namje. sničkom vijeću. Sada se

st v ar a ti mnijenje, da je Rijeka utjelovljen a neposredno Ugarskoj, a ne Hrvatskoj.

Marija Terezija umrije dne 29. novembra 1780., a naslijedi je stariji sin car Josip II. (1780.—1790.), koji htjede sve one promjene, što ih je činio još za svoga vijeka, vidjeti provedene kao korisne uredbe.

a

u ze

1 Neki magjarski pravnici hoće da to tumače, kao da je Rijeka posebni dio Ugarske, to jest, da se izmedju njih uvalila Hrvatska; prema tome ne bi pripadala Hrvatska kruni sv. Stjepana. God. 1779. radilo se samo onutarnjoj uredbi Rijeke, a ne o njenoj spoljašnjoj (političkoj) pripadnosti Ugarskoj.

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

10

« ПретходнаНастави »