Слике страница
PDF

znade zagrebačkoga biskupa kao svoga metropolitu, dašto odrekavši se pećkoga patrijara. Taj unijatski vladika bi po tom proglašen od strane nadvojvode |Ferdinanda u Gracu vladikom za sve grčko-istočne u opsegu tadanje hrvatske i slavonske Krajine. No većina Srba slabo se odazva toj odredbi, jer oni ostadoše preko svojih kalugjera i nadalje u tijesnoj svezi s pećkim patrijarom. Tako je bilo sve do velike seobe pećkoga patrijara Arsenija Crnojevića (1690.), kojom se prekinuše sveze izmedju onih Srba, što bijahu turski podanici, i onih u vladanju Наbsburgovaca, dapače Turci dokinu 1766. srpsku pećku patrijaršiju i podvrgnu je grčkoj carigradskoj (vasilenskoj), a tako je još i danas s Herceg-Bosnom i onim dijelom srpske zemlje (naime Starom Srbijom i sjevernom Maćedonijom), što je pod Turcima. Patrijar Arsenije Crnojević provede odmah prvu crkve n u o r g an i za c i ju doseljenih Srba u kršćanskoj Нrvatskoj i Ugarskoj. Sada bude za Hrvatsku osnovana karlovačka episkopija, koja bi doskora (1713.) podijeljena na dvije: karlovačku i ko s t a j ni č k u. Za prvu episkopiju bijaše iznajprije sijelo manastir G o mir j e (kod Ogulina), a od 1721. Plaški, dok su vladike druge episkopije sjedjeli najprije u manastiru K o m o g o v i ni (nedaleko Kostajnice), a onda u Ko s t a j ni ci. God. 1771. bude kostajnička episkopija skinuta, a za cijelu hrvatsku Krajinu (karlovački generalat) uredjena kao jedina k a r 1 o v a č k a, kako je i danas, sa sijelom u Plaškom, dok su varaždinski generalat i banska (civilna) Hrvatska pripale episkopiji, kojoj je sijelo bilo u Pakracu, a opstojala

[ocr errors]
[ocr errors][ocr errors]

Kako vidjesmo, početkom XVII. vijeka uze se medju pripadnicima crkve grčko-istočne širiti u ni ja s Rimom, naročito radom biskupa zagrebačkih, pa tako se zgodi, da je vladika marčanski prešao s mnogo naokolnoga naroda na uniju. No ostali se krajevi ne pridružiše tomu pokretu osim Žumb e r k a (oko 1770.). Iz Marče bi kasnije (1777.) prenesena unijatska biskupija u Križ e v c c, gdje je i danas.

Na čelu uprave, sudstva i vojske, dakle stožer ustava i samostalnosti državne, jeste i u to doba hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban, od god. 1596.

seljaka. Iz svega se toga jasno vidi, da Vlah Z na č i k o li k o i se 1 j a k, a kako su doseljeni pripadnici crkve grčko-istočne od reda bili i seljaci, to je VI a h s t a lо još i z na č i t i do se 1 j e n o ga se 1 j a č k o ga pripa d n i k a crkve gr č k o - i s t o č n e. Drugo je pitanje, koje su n a r o d n o s t i Vlasi, jer nam riječ sama toga ne kaže. Меdjutim za razjašnjenje toga pitanja imamo na službu više historijtkih spomenika. Kako je već spomenuto, Vlasi se doseljavaju isključivo iz turske Bosne i Hercegovine. God. 1532. izdao je Slovenac Benedikt K u r i pe š i ć putopis svoj preko Bosne u Carigrad. On piše, kako je u kraljevini Bosni našao t r i n a r o d n o s t i (nationes) i t r i vjere. Prvo su s t a r i B o š n j a c i, koji su rimo-katoličke vjere, a tima je Turčin, kad je osvojio Воsnu, ostavio vjeru. Drugo su Srbi (Surffen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo Cigan i (Zigen) ili m a r to 1 o zi. О v i d o l a ze iz S m e d e r e v a i Beog r a da, a v j e r e su sv. Pa v l a (t. j. grčko-istočni) . . . . Treći su narod pravi Turci . . .“ (Rad jugoslav. akad. vol. 56. pg. 162, 164.) — God. 1537. idući Kacijaner na vojnu u Slavoniju kaže u svom izvještaju, kako su se on i njegovi časnici ponadali, da će ondje (t. j. u današnjoj Slavoniji) dobro proći, jer „essey ein voll Land, die Rätzen Ж

[ocr errors]

bana zametnuo, zatražit će se na slijedećem saboru, da se opet obnovi. Prava banova bila su i sada „de iure“ kao i prije, ali su se sve to više umanjivala. Već za Maksimilijana prestalo je pravo banovo sa n k c i o n i rat i za ključke sa bora i počeo običaj, da ban mora kralju prijavljivati sa z o v sa bora. Konačno je god. 1790. zakonom utvrdjeno, da ban može sazivati sabor samo „s prethodnom dozvolom Njegovoga Veličanstva“. Znaci banske časti bijahu za s t a v a kao simbol vojvodske časti, koju mu je darovao sabor kod nastupanja, onda že zlo kao simbol sudbene i

[ocr errors]
« ПретходнаНастави »