Слике страница
PDF

b i r a n o na tri godine u velikoj skupštini (re

stauracija), isključivo medju plemstvom dotične

županije. Županija se dijelila na okružja, a ova na kotare, kojima bijahu na čelu v e l i k i su d c i, odnosno mali sudci, u isti mah upravni i sudbeni činovnici. Od njihova se pravorijeka moglo uložiti priziv na županijski sud, a od ovoga na banski. Županijske su skupštine bile velike ili male ; u velikim obavljali su se osim izbora novoga činovništva još i najvažniji upravni i sudbeni poslovi na kratko vrijeme. Ž up a n i je s m a t r a l e s u se s v e d o g o d. 1848. na j t v r d j i m b edem o m na r o d n e a u to n o m i je i u s t a v a, jer su se mogle sastajati po volji, dapače one su mogle uskratiti kralju pomoć, koju je od njih tražio, ako bi ona bila na štetu zemlje. Sve su županije bile izmedju sebe u živom dodiru, šiljući jedna drugoj po s l a n i c e i bodreći se na zajedničku obranu. Baš na tvrdokornosti županija slomio se sav rad Josipa II. S u d s t v o bilo je u Hrvatskoj u to doba veoma primitivno uredjeno sve dotle, dok je vrhovnim sudcem bio sabor, odnosno protonotar, jer kako u XVII. vijeku često bana nije bilo u Hrvatskoj, a protonotar obično još obavljao i službu podžupana, moralo je sve zapinjati. U toj nevolji stališi hrvatski stali su zabranjivati protonotaru, da obavlja još koji drugi čin, a nadalje odrediše, da se b a n s k i su d i m a sa s t a ja ti s v a k e t r e će g o d i n e n a d v a d e s e t d a n a. Sve je ovo bilo razlogom, da je kralj Karlo III. god. 1723. predložio na požunskom saboru, da se u Hrvatskoj uredi po se b ni ban s k i su d sa sijelom u Zagrebu, koji će izvršivati jurisdikciju za čitav opseg kraljevstva. Hrvati pristadoše na to i odrediše sudbeni postupak kod toga suda, a članovi njegovi, da će biti izabrani na tri godine. Ali sada je nastala prepirka izmedju sabora hrvatskoga i kralja, tko da imenuje sudce, dok konačno sabor ne popusti, na što kralj 1725. imenova članove banske tabule, a predsjednikom joj postavi biskupa zagrebačkoga Gjur u Br a n j u ga, da se za slučaj, kad bana nema u Zagrebu, može suditi. P o rezi i da će bili su sada dvostruki: dica ili c on t r i b u ti o r e gia, što se samo kralju davala u pomoć, pa je stoga plemstvo i ne plaća, jer je ono bilo dužno lično polaziti u rat; drugo je d i m n i c a. (peculium fumare), izravni porez za podmirenje zemaljskih potreba, koji su plaćali seljaci i plemići jednoselci. Račun o pobiranju poreza polagao se saboru, jer taj ga i jest kralju i banu dozvoljavao u odredjenoj visini. Neizravni porezi : carina, dohodak od gradova i razni ini prihodi, — sve je to bio dohodak kraljev, o kojem on nije trebao nikome polagati računa, niti je sabor znao, koliko iznosi. |U vojni č k im po slov i m a bio je sve do Marije Terezije najmjerodavniji faktor naš sabor, no od kad je provedena posvemašnja reorganizacija hrvatske vojske, umanjena je vlast sabora, odnosno b a n a, nad vojskom. Prvo je bilo, da od sada dalje ban n e m o r a više biti zapovjednik hrvatske vojske, niti da naša vojska mora isključivo kod kuće služiti. Nadalje morala je polagati neku posebnu prisegu, da će vjerno služiti „dok potrebuvala ih bude očinska kralevska presvetlost katoličanska“. Isto je tako hrvatska za stava zamijenjena s općenitom vojničkom zastavom carstva njemačkoga, koju je konačno Josip II. god. 1786. zamijenio posebnom crno-žutom austrijskom.

Uopće valja naglasiti, da je dvor kroz čitavo to vrijeme, a naročito kroz sav ХVIII. vijek išao za centralizacijom, a u koliko nije uspio da tako Нrvatsku jače priveže Beču, gledao je, da je što jače sveže s Ugarskom, samo da bude što manje samostalnih skupina u habsburškoj monarkiji. Odatle tolika opreka izmedju prakse i pisanih zakona.

Оgledajmo još p r o svjet ne prilike u to doba. Školstvo bijaše sve do Marije Terezije vrlo traljavo. Jedino neki manastiri i biskupska sjemeništa brinula su se u početku za naobrazbu mladeži. Prvi viši zavod otvoriše Pavlini god. 1503. u svom manastiru u Lepoglavi. God. 1607. utemeljiše opet јеžoviti u Zagrebu slični zavod, koji se u brzo još većma razvio, te postao „а са de mi a scienti a r u m“; u toj akademiji naučala se teologija, filozofija i pravo. S tom je akademijom bila u svezi i gimnazija. God. 1669. htjede Leopold I. ovu akademiju podići u red pravih sveučilišta po uzoru ostalih u monarkiji, ali do toga nije došlo radi nekih neumjesnih zahtjeva ježovitskih. Po raspustu reda ježovitskoga (1773.) dospješe akademija i gimnazija u državne ruke, pa tako bi teološki odsjek njezin spojen sa biskupskim sjemeništem u Zagrebu (1790.). Osim zagrebačke gimnazije (utemeljene 1607.) budu tečajem toga doba još podignute

gimnazije na Rijeci, onda u Varaždinu, Požegi, Osijeku i Petrovaradinu (prenesena odavle 1779. u Vinkovce). Od ježovita preuzeše gimnazije neko vrijeme Pavlini, a onda F r a n j e v ci. Pučke škole, rastresene po zemlji, bile su takodjer pod okriljem svećenstva, navlastito župnika. Оne su imale svoje knjige štampane u Zagrebu i Varaždinu kajkavskim narječjem. Školstvo je još najljepše cvalo, dok je bilo u rukama Isusovaca i Pavlina, no po dokinuću ovih redova, kad škole preuzeše Franjevci, spade na dosta niske grane s obzirom na svjetsku (nipošto svećeničku) potrebu, a isto su tako bile zanemarene pučke škole, ostavljene volji pojedinih župnika.

Mnogi su mladići hrvatski polazili i u strani svijet na više nauke, naročito u Rim i B o 1 o gnu, gdje su se poglavito posvećivali teologiji. U Rimu bijaše dapače podignut i poseban zavod za Hrvate, naime zavod sv. Jer o l i m a (oko 1454.), preko kojega bijahu Hrvati ne samo u svezi sa naobraženim zapadom, nego i s ostalom svojom braćom iz pokorene Dalmacije i Bosne. Može se reći, da je baš ovaj zavod bio rasadnik i de je i i m e n a. i 1 i r s k o ga u zna č e n j u za je dni č k o ga i m e n a juž n i h Slave n a.

Ostali mladići polazili su na više nauke u Beč i Budim.

[ocr errors][merged small]

Ime i pojam današnje Dalmacije u najtješnjoj je svezi s mletačkim vladanjem, jer kakogod se ono širilo na obali Jadranskoga mora i po unutrašnjosti (Zagorju), tako se proširivalo i ime D a l m a c i ja. Izuzetak od toga čini teritorij republike dubrovačke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku s otocima Lastovom i Mljetom, te Boka Kotorska, koja se zvala mletačka Arbanija (Albania veneta). Baš za to, da Mleci i Dubrovnik ne budu susjedi, izradi republika dubrovačka na požarevačkom miru (1718.), da je Turskoj tom prigodom ustupljen uzan komad zemljišta na sjevernoj i južnoj granici njezinoj, a to su K l e k na sjeveru, a S u t o r i n a na jugu. Ti m e se H e r c e g o v i n a pružila na dva m je s t a d o m o ra, a tako je još i da na s. God. 1420. imala je Venecija u svojoj vlasti sve primorske gradove i otoke, a kasnije stekla je karlovačkim (1699.) i požarevačkim mirom svu zemlju današnjega opsega Dalmacije od Velebita i Dinare do rijeke Neretve, odnosno Kleka i Boku Kotorsku. U etnografskom obziru i sada su najbrojniji Hrv a t i, koji sačinjavaju glavno žiteljstvo po otocima i kopnu, izuzevši primorske gradove Zadar, Šibenik, Trogir i Spljet, a tako i gradove po otocima, gdje ima (naročito u Zadru) mnogo T a l i j a n a plemića, što se ondje naseliše za mletačkoga vladanja. Pored Hrvata i Talijana ističu se još i Srb i naseljeni poglavito u porječju Krke

« ПретходнаНастави »