Слике страница
PDF

Biograda i tako Turke prisilio, da su se okanili Slavonije, dapače on je sa svojom smionom vojnom zaplašio i samoga sultana Sulejmana u tolikoj mjeri, da se nije usudio povratiti istim putem, kojim je i došao, to jest preko Mohača i Osijeka, nego lijevom obalom dunavskom preko Bača i Petrovaradina. Povrativši se Krsto Frankapan kući, sazove za 23. septembra u Koprivnicu sabor plemstva slavonskoga, koje ga (pošto nije bilo kralja, a ban Franjo Batthyány nije imao nikakva ugleda) jednoglasno i oduševljeno izabere svojim skrb ni k o m i brani te 1 j e m („tutor protectorque regni Sclavoniе“). Tom su prilikom sabrani plemići izrijekom naglasili njegovu junačku obranu Jajca i jedinu pomoć u prvim danima poslije kobnoga 29. augusta, dapače njemu se podložiše još i županija požeška, te tri susjedne prekodravske : zaladska, šomogjka i baranjska. Podjedno odabere ovaj sabor Krstu Frankapana i zagrebačkoga biskupa Šim u na Erdödyja (koji se nekako spasao iz pokolja mohačkoga) za vodje onomu poslanstvu, koje je imalo da podje kraljici udovici Mariji u Požun, da joj izrazi sućut kraljevine Slavonije. No Krsto ne htjede da se primi ove časti, pa tako ostade biskup Šimun kao jedini predvoditelj. Kad se dakle nakon minule pogibli narod hrvatski malko primirio, onda se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjenoga prijestola ; kao kandidati važili su samo austrijski nadvojvoda Ferd in a n d Habsburški i erdeljski vojvoda Ivan Za poljski. Prema ugovorima od god. 1463., 1491., 1506. i 1515. imale su nakon smrti

[ocr errors]

Ludovika II., koji nije ostavio zakonite djece,
Ugarska, Hrvatska i Češka zapasti Habsburgovca
IFerdinanda.“ I odista; češki ga stališi izaberu nakon
nekih poteškoća jednoglasno svojim kraljem (23.
okt.),“ ali u Ugarskoj i Hrvatskoj podjoše stvari
posvema drugim tijekom.
Čim se pročulo, da su Turci ostavili Ugarsku,
odmah se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjena
prijestola. Jegarski biskup, vrijedni Pavao Várday,
pomišljao je u prvi mah na poljskoga kralja Zig-
mu n d a I., no kad se ubrzo uvjerio o njegovoj tro-
mosti, napusti tu misao, a to samo s tim radije,
što je općenito uzelo prevladavati mnijenje, da se
izabere kralj domaće, a ne tudjinske krvi. Malo
potom pozove erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski
ukupno plemstvo, županije i gradove za 14. oktobra
u Tokaj na dogovor. I odista medju ostalima na-
djoše se ovdje temešvarski župan i čuvar krune
Petar P e r e n yi,“ onda glasoviti pravnik i bivši
palatin St. j e p a n Verböczy i već pomenuti
biskup Pavao Vár day. Kako bijaše u taj čas
erdeljski vojvoda sa svojom vojskom (oko 10.000
momaka) faktični gospodar situacije, a i privrženici
bivše kraljevske stranke ponajvećim dijelom osta-

* Kralj Ludovik II. imao je nezakonita sina 1 v a na L a n t o ša, koji je od milosti Ferdinandove živio u Požunu, a umro oko 1568. Na njega se dakako nije mogao obzir uzeti s tim više, što je 1526. bio još dijete. (Gl. o njem članak Brun s z v i k o v u „Tört. tár“ 1895. i A c s à d y : Маgyarország pénztigyei I. Ferdinand uralkodása alatt. Врst 1888., 186.)

* Okrunjen bi tek 24. februara 1527.

* Drugi čuvar bijaše sam I v a n Za po ljski.

više kosti svoje na mohačkom polju, to i nije trebalo mnogo govorničke vještine Verböczyjeve, da je na sastanku ugovoreno, da se ima za 5. novembra sazvati i z b o r n is a b o r u Stolni Biograd i ondje Ivan Zapoljski, najimućniji velikaš ugarski, izabrati kraljem. No budući da su Ivanu Zapoljskomu i njegovim drugovima dobro bile poznate težnje i pismeni ugovori kuće Habsburške, došli su poradi odstranjenja oprjeka s bečkim dvorom na misao, da se udovica Ludovika II., Marija Habsburška, preudade za Ivana Zapoljskoga, ali sestra Ferdinandova odlučno odbi ovu ponudu naglasivši izrijekom, da ne će da „izdade” svoga brata. Medjutim okrene Ivan Zapoljski s vojskom svojom na zapad, uzme Budim, Ostrogon i Višegrad (gdje se čuvala kruna sv. Stjepana s ostalim insignijama), te Stolni Biograd. Ovdje se početkom novembra sastao izborni sabor, koji je, pozivajući se na saborski zaključak od 28. septembra 1505., po kojemu bijaše svaki stranac isključen od prijestola ugarskohrvatskoga, jednoglasno dne 10. novembra izabrao Ivana Zapoljskoga ugarskim kraljem i sjutradan okrunio krunom sv. Stjepana. Pošto su oba nadbiskupa poginula na Mohaču, okruni ga St. j e p a m P o d m a n i c z ky, biskup njitranski, kao najstariji prelat. Izboru i krunisanju prisustvovala je gotovo čitava Ugarska (53 županije), a oduševljenje naročito nižega plemstva bijaše toliko, da je poljski * Još otac njegov palatin St. j e p a n Za po lj s k i posjedovao je god. 1494. u svemu 12.308 „porta“ (= sesija), a herceg Ivan i š Korvin, toliko obdareni sin kralja Matijaša Korvina, tek 5.937.

[ocr errors]
[ocr errors]

poslanik biskup Krzyck i izvijestio svoga gos-
podara kralja Žigmunda I., muža Barbare, sestre
Ivana Zapoljskoga, ovako: „Ni bogovi ne bi mogli
Magjare nagovoriti da sebi izaberu stranca za
vladara. Sada su kao preporodjeni, te se uz naj-
veće veselje vraćaju svojim kućama”. Potom javi
kralj Ivan svim županijama svoj nastup uz do-
datak, da će se svak onaj, koji bi se tome opro,
smatrati veleizdajnikom i kazniti konfiskacijom
imanja.
Medjutim uze se i Ferdinand, koga je poglavito
pomagala sestra mu udovica Marija, spremati, da
ostvari svoje pravo na krunu sv. Stjepana. U prvi
mah mislio je, da će ga ona zapasti naprosto na osnovu
baštinskoga prava po ženi Ani, sestri Ludovika II.
i na osnovu već spomenutih ugovora, dakle b e z
i z b o ra, a kamo li borbe. No videći raspoloženje
svoje malobrojne stranke, u kojoj bijahu palatin
Stjepan Báthory, ban hrvatski Franjo Batthyány
i prior vranski Ivan Tahi, odluči se i on na izborni
sabor ; ovi velikaši naime bili su samo za to za
kralja tudje krvi, jer su se nadali, da će se tako
lakše obraniti od pogibli turske. Ponajprije bi
odabran grad Komoran na Dunavu i dan 25. no-
vembra, ali kad taj pade u ruke kralju Ivanu, sa-
zovu kraljica udova Marija i palatin Stjepan Bá-
thory sabor u Požun. Uza sve to, što je bečki dvor
dijelio gotove novce, a još ih i više obećavao, na
sabor, koji je otvoren 16. decembra, dodjoše tek
neki velikaši i nekoliki zastupnici susjednih župa-
nija i gradova Soprona i Požuna. Sjutradan u po-
nedjeljak 17. decembra bude Ferdinand jednoglasno
izabran ugarskim kraljem, a izbor i krunisanje
Ivana Zapoljskoga proglašeno nezakonitim, kao i
pristalice njegove veleizdajnicima, kojima će imetak,
za slučaj ako se ne okane „vojvode“, biti zaplijenjen.
I tako je Ug a r s k a k r a j e m g o d i n e
1526. do bila dva kralja : I v a na i Fer-
d in a n d a.
Nalično se razviše stvari u Hrvatskoj i Sla-
voniji. Tek što je Ferdinand primio siguran glas,
da je kralj Ludovik II. poginuo na Mohaču, odmah
se obrati još kasno noću od 8. na 9. septembra iz
Innsbrucka javnom okružnicom na slavonske i hr-
vatske velikaše s molbom, da ga uzmu za svoga
kralja, kako s obzirom na njegovo baštinsko pravo
po ženi Ani, tako i s obzirom na već pomenute
ugovore. Podjedno odredi (15. septembra) za Sla-
voniju kao kraljevske komisare svoje savjetnike
Žigmunda Dietrichsteina i Ivana Auersperga, a za
Нrvatsku kapetane Nikolu Jurišića i Ivana Pichlera

* U Ugarskoj bijaše takovo neraspoloženje prema Perdinandu, da su svi, narod i plemstvo, govorili, da v o I e bi t i pod Turčin o m, nego li pod Ni j e m cem. (Sanudo ap. Starine XV., 181. Ovo se mjesto n e t i če Slavonije, nego Ugarske).

* Tako su medju ostalima imali primiti ban В a tthy & n у 6.000 dukata, i to 1000 odmah, 2000 poslije 14 dana, a 3000 iza mjesec dana, a prior vranski Tahy 1800 dukata, polovicu odmah, a ostatak za mjesec dana. (Gl. o tom S m o lika: Ferdinand I. Bemühlungen um die Krone von Ungarn. Wien 1878. pg. 64-65. u: Archiv f. österr. Gesch. vol. 57., po spisima iz car. tajnoga arkiva.) U Češkoj bješe još gore (gl. Rezek : Gesch. Ferd. Prag 1878, 107).

[ocr errors]
« ПретходнаНастави »