Слике страница
PDF

Stjepana (20. aug.) sazvati sabor u Stolni Biograd, na koji imadu pristup svi plemići, da ondje iznesu svoje tužbe. Kralj ne može nijednoga plemića zatvoriti (ili mu oteti imetka), kojega nije sud prije proglasio krivim. Kralj ne može od plemića svojevoljno uzimati niti poreza, niti od njih za sebe i pratnju tražiti konaka i hrane (descensus, hrv. zalazninu), dašto, ako su od te daće oprošteni. Izvan granica ratuje plemstvo na kraljev trošak. Samo palatin, b a n, dvorski sudac kraljev (iudex curiae regiae) i kraljičin smiju obnašati dvije časti,1 a tudjinci nikakove bez privole plemstva. U sudu su kralj i herceg hrvatski ravnopravni, pa nema priziva od jednoga na drugoga, to jest Hrvatska je u sudbenim poslovima sasvim samostalna. Konačno odredjuje posljednji članak, da plemstvo za slučaj, ako kralj ne bi vršio ustanova ,,zlatne bule", ima pravo podići se protiv njega riječju i oružjem. „Zlatna bula" bila je zakon samo za Ugarsku i Hrvatsku od Drave do Gvozda (Slavoniju); u Hrvatskoj od Gvozda do Neretve nije nikad vrijedila. Izdana bijaše u sedam originalnih primjeraka, od kojih se za čudo nije ni jedan sačuvao, ili barem još nije nadjen; najstariji prijepis potiče iz godine 1318., a nalazi se u nadbiskupskom arkivu u Ostrogonu. Ovih se sedam originala čuvalo kod pape, kod ugarskoga vrhovnoga meštra reda Ivanovačkoga, kod ugarskoga vrhov

1 Tu se misli da radi većega prihoda dobije još i koju županiju u upravu.

noga meštra reda Templarskoga, kod kralja, kod ostrogonskoga kaptola, kod kaločkoga kaptola i kod palatina, dakle nijedan komad u Posavskoj Hrvatskoj.

Kao što se ugarsko plemstvo osililo, tako se i hrvatsko, naročito ono izmedju Gvozda i rijeke Neretve. Tude su se pojedini rodovi natoliko podigli, da su u svojim oblastima gospodovali kao nezavisni gospodari. To je početak oligarhijskogavladanjaufirvatskoj, koje je potrajalo sve do god. 1348., kad je Ludovik I. pokorio hrvatske velikaše. Pored krčkih knezova (Frankapana), koji su god. 1225. uz modrušku županiju dobili još i Vinodol, ističu se Bribirski knezovi od plemena Šubić, na čelu im knez Gregorije, onda Svačići s knezom Domaldom i Kačići s knezom Maldučom. Radi prvenstva u Spljetu došlo je izmedju Gregorija i Domalda do krvave borbe, u kojoj Domaldo konačno podlegne, dok je opet Malduč sa svojim Omišanima tako ljutih nevolja zadavao primorskim gradivima, naročito Spljetu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati mir (1221.). Uto se Bela i opet zavadi s ocem i postade mu 122(5. suvladarom, dok ga brat K o 1 o m a n (1226. do 1241.) zamijeni u herceštvu hrvatskom.

Herceg Koloman, kojemu stajaše uz bok ban Jula Šikloški od plemena Kan, nastojaše, da primiri Hrvate, no zapravo ne učini ništa, dapače knez Domald skupivši oko sebe mnoštvo nezadovoljnika svake ruke, započe na kopnu i moru gradjanski rat (1229.), u kojem i opet nije uspio. Po tom svrne Koloman pažnju na Bosnu, gdje je vladao kao ban Matija Ninoslav. Koloman poželi svojoj vlasti podvrći i Bosnu, pa stoga se uze miješati u njezine nutarnje poslove, što mu olakša ponovno procvalo bogomilstvo, dapače i sam ban Matija Ninoslav bijaše bogomil. Radi toga podloži kralj Andrija hercegu Kolomanu Bosnu, što i papa Grgur IX. rado potvrdi, a onda uze u njoj raditi mačem i križem. Kad to vidješe Matija Ninoslav i bogomili, prigrle brže bolje katoličku vjeru, na što Koloman i njegove vojske odu iz zemlje (1234.). Čim se to saznalo, ban bosanski i narod njegov opet se povrate krivovjerju. Od toga vremena redovito se ponavlja prizor: dok su katoličke vojske u zemlji, svi se priznaju katolicima, a čim one izidu, sve se opet vraćaju bogomil s t v u.

Medjutim se Andrija nije popravio, dapače ugarsko ga plemstvo prisili (1231.) na ponovnu potvrdu „Zlatne bule", a kad ni to nije koristilo, izopći nadbiskup ostrogonski kralja i Ugarsku iz crkve. Svečana prisega i obećanje Andrijino oprostiše njega i zemlju te strašne kazni, na što se on po Jolantinoj smrti, na veliku srdžbu dvora, po treći put oženi (1234.) mladom Beatricom, nećakinjom markgrofa Azza od Este-Ferrare. No starac Andrija nije se dugo nauživao bračne sreće, jer već na jesen 1235. umre, ostavivši sasvim izmučenu i istrošenu državu sinu i suvladaru Beli. III.

Bela III. (IV.)
(1235. -1270.)

Beli III. (IV.) bilo je trideset i devet godina kad je naslijedio oca kao pravi kralj; on bijaše muž promišljen i energičan, koji naumi podići pali ugled kraljevskoga dostojanstva, a slomiti premoć gordih velikaša. Pored Kolomana i Bele II. (III.), on je nesumnjivo najvažniji naš vladar iz kuće Arpadove.

No već prvih dana zgodi mu se neprilika, koja je docnije bila od zamašnih posljedica. Udovica kralja Andrije, naime kraljica Beatrica, izjavi iznenada, da je trudna i da je s toga ide dolično mjesto na dvoru, jer su se inače kraljice udove bez djece morale vratiti svojoj kući. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod stražu. Medjutim kad je početkom 1236. došlo na ugarski dvor sjajno poslanstvo njemačkoga cara Fridrika II., uspije Beatrici, da je presvučena u muške haljine s tim poslanstvom pobjegla u Njemačku, gdje je u tirinškom gradu Werda rodila sina Stjepana („Posthumus"). oca posljednjega Arpadovića A n d r i jeli. (III.) „Mlečanina". Iz Werde ode Beatrica u Veneciju, gdje stavi sebe i sina pod zaštitu duždevu, dok ugarski dvor nikako ne htjede Stjepanu priznati Arpadsko podrijetlo, proglasivši ga kopiletom.1

1 Ooem proglasiše Andrijinoga mnogogodišnjega palatina Dioniza, kojega Bela odmah po nastupu svom baci u tamnicu i oslijepi.

Tri tjedna po smrti očevoj dade se Bela ponovno okruniti u Stolnom Biogradu (14. okt.) i to jednom istom ceremonijom za ugarskoga i hrvatskoga kralja. Od toga su vremena napuštene posebne hrvatske krunidbe, i t o (kako se čini) krivnjom Hrvata samih; razlog sam nije nam izrijekom poznat, no može se nagadjati, da su oni na taj način mislili prištediti golemi trošak oko krunidbenih svečanosti.1

Prvi državni akt novookrunjenoga kralja bijaše, da je nesmiljenom strogošću kaznio zatvorom i progonstvom glavne savjetnike svoga oca, naročito one, koji ga nagovoriše na treću ženidbu. Medju tim nesrećnicima bijaše i ban Jula od plemena Kan, koji dovrši doskora vijek svoj u tamnici. Podjedno uvede Bela strog red na dvoru; da na vidljiv način ponizi gordo plemstvo, izdade naredbu, prema kojoj nitko osim biskupa i glavnih dostojanstvenika državnih nije smio sjedjeti u kraljevoj nazočnosti, a stolice njihove dade pobacati u vatru. Još više uvrijedi (poradi nepismenosti) Bela velikaše drugom jednom naredbom, da nitko, ma ni najviši velikaš, ne smije usmeno podnašati kralju tužbu ili želju svoju, te. odmah tražiti rješenje, već da se imaju napisane molbenice predati kancelarima i čekati na riješenje. Al i svakako je najgore bilo to, što je Bela u sporazumu s bratom hercegom Kolomanom odlučio povratiti kruni sva ona imanja i dobra, što ih je pokojni

1 Razvaljenje Belgrada na moru po Mlečanima (1125.) nije od osobitog utjecaja bilo, jer se eno još i kasnije krune, kao što sigurno znamo za Emerika, Ladislava i Andriju II.

« ПретходнаНастави »