Слике страница
PDF
ePub

otac njihov budi svećenstvu, budi svjetovnjacima neopravdano i lakoumno razdavao. Sada spadnu na niske grane mnogi plemići, a i mnogi samostani izgubiše mnogo posjeda, premda se za njih zauzimao sam papa Grgur IX. Tako ote herceg Koloman, koga je pomagao ban Opoj, Templarima (Božjacima) neke posjede u Hrvatskoj, dok je pravednim posjednicima potvrdjivao imanja, tako knezu Marcelu Pakračkome.'

Uz ove poslove herceg Koloman ne zaboravi na Bosnu, gdje je i opet procvalo bogomilstvo svraćalo pažnju njegovu i papinu na sebe. On provali u Bosnu s jakom vojskom, te doskora pobije bana Matiju Ninoslava, dapače iz Bosne pobjedonosno udje u Humsku zemlju (1237.). Poslije ovih pobjeda naumi sasvim istrijebiti bogomile. U tu je svrhu god. 1238. novoimenovanomu biskupu bosanskomu Ponsi sagradio u župi Vrhbosni u mjestu. Brdu (danas Blažuj nedaleko Sarajeva) stolnu crkvu sv. Petra i kaptol, a pored toga još ga obdari desetinom u Usori, Solima, Donjim Krajima i mjestom Djakovom i njegovim okolišem na jug sve do Save. Kako se bogomilskom tvrdokornošću bosanske prilike opet povrate na staro, prenese Ponsa sijelo svoje iz Brda u Djakovo; god. 1252. već se u jednoj ispravi kaže, da je izdana „u Djakovu pred kućom, u kojoj stanuje biskup bosanski“.

Pored bosanskih crkvenih prilika zanimaše se Koloman i hrvatskima. Pošto je spljetska nadbiskupija u posljednje doba jako osiromašila, za

'Potomci njegovi prozvahu se kasnije Pe kry.

misli herceg (god. 1240.), potaknut valjda od zagrebačkoga biskupa Stjepana II., da bi se tome dalo pomoći, kad bi se spljetska nadbiskupija sjedinila sa zagrebačkom, pa bi onda Zagreb postao metropolom čitave Hrvatske i Dalmacije. No od toga ne bude ništa, jedno, što se papa Grgur IX. skanjivao ovo pitanje odmah riješiti, a drugo, što u taj par provališe u Ugarsku Tatari.

Od onoga neizbrojenoga mnoštva raznih nomadskih i poludivljačkih naroda turanske krvi, što su prebivali Kini na sjever, složi oko god. 1206. daroviti Te mu džin veliku državu, pa se po tom prozove džingis kanon. Prešavši preko Kavkaza, baci se na tursko pleme Kuma na (magj. Kunok), koji su stanovali od Kaspijskoga mora sve do donjega Dunava i Olte, pa svladavši njih, potuče na rijeci Kalki Ruse, koji htjedoše Kumanima da dodju u pomoć (1224.). Da izbjegnu tim krvolocima, zamole god. 1239. Kumani sa svojim kanom Kutenom kralja Belu, da ih primi u svoju državu, što on i učini, pošto se Kumani obvezaše primiti sv. krst. Saznavši to B a t u-k a n, sin i nasljednik Temudžinov, pošalje Beli glasnike s porukom, da mu izruči pobjegle podanike, ali kad on to ne htjede učiniti, odluči Batu-kan za kazan provaliti u Ugarsku. Ovdje se općenito umalovažavala sila tatarska, dapače na saboru, koji se sastao u februaru 1241. u Budimu, tražilo je ugarsko plemstvo, da se ono 40.000 kumanskih vojnika, što je došlo s Kutenom u Ugarsku, otjera, jer da su oni ovdje tobože samo zato, da se s njima kralj posluži na štetu njihove slobode.

[ocr errors]

Dok se o tom prepirahu u saboru, bude kan Kuten u svom stanu ubijen, na što se jedan dio Kumana pustošeći i harajući povrati zapadnom Ugarskom, Slavonijom, Srijemom, Srbijom i Bugarskom preko Dunava u staru svoju postojbinu.

U tom skupi Batu-kan golemu vojsku od kakih 150.000 ljudi, pa se spusti preko Karpata u sjevernu Ugarsku, dok je rodjak njegov K adan provalio s drugoga kraja u Erdelj. Sabravši teškom mukom oko 60.000 momaka, medju kojima se naročito istakoše hrvatske čete hercega Kolomana, podje u susret neprijatelju. Na rijeci Šaju kod mjesta Mohi došlo je 11. aprila 1241. do krvava boja, u kojem bude kraljeva vojska ametom potučena i na sve strane raspršena. Kralj srećno umače preko Karpata, Njitre i Požuna u Austriju hercegu Fridriku II. Babenbergovcu, no brat mu Koloman, u boju teško ranjen, tek što stiže u Čazmu, umre. Protiv svakoga očekivanja izrabi sada haustrijski herceg kraljevu nevolju, prisilivši ga, da mu odstupi tri susjedne županije (mošonsku, šopronsku i željeznu), na što Bela s porodicom svojom ode u Zagreb, otkuda je od raznih kršćanskih vladara molio pomoći, ali uzalud.

Za to vrijeme opustošiše Tatari čitavu UgarIsku s lijeve obale Dunava, ubijajući sve, što im je dopalo ruku, a kad se zimi čvrsto smrznu sve rijeke, prijedju početkom februara god 1242. Dunav, te se razdijele u dvije čete: jednu je vodio K a da n, a pošla je na jug za kraljem Belom, dok je druga pod vodstvom Batu-kanov i m udarila na Ostrogon, Stolni Biograd, Vesprim, Gjur i druga ugarska

mjesta. Prešavši Kadan' Dravu i opustošivši sav kraj, kojim je prolazio na daleko i široko, a naročito Zagreb, gdje ljuto nastrada nedavno dovršena (1217.) stolna crkva, uze primicati se dalmatinskomu primorju, jer Bela i porodica njegova, ostavivši Zagreb, potražiše izmjenice zakloništa u tvrdom Klisu, Spljetu i Trogiru. U taj je čas Trogir branio knez Stjepko Šubić, sin Gregorijev, ali su kralja pomagali u nevolji i krčki knezovi (Frankapani). Nakon mnogobrojnih okršaja po raznim stranama Hrvatske, Kadan konačno uvidje, da ne može ništa učiniti tvrdomu Klisu, Spljetu i Trogiru, a kad još sazna, da se kralj i porodica njegova ne nalaze u tim gradovima, već da su negdje na moru u ladjama, ostavi koncem marta 1242. Hrvatsku. Jedna četa skrene, dašto pustošeći i paleći, kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku u Kumaniju, a druga pod vodstvom Kadanovim opustoši okoliš dubrovački, popali Kotor, Svač i Drivast (u Duklji), te se konačno probije do Bugarske i prešavši Dunav združi s Batukanom, koji je takodjer opustošivši preostali dio Ugarske, kroz Erdelj sišao u Kumaniju.

2

Primivši sigurnih vijesti o odlasku Tatara,

2

Ne Batuk a n, kako se obično piše.

Bitka na Grobničkom polju, pojava opjevane braće Kresa, Kupiše i Raka, kao i pomorski boj kod otoka Paga, kasnije su izmišljotine, a nalaze se u nekim očevidno falzifikovanim frankapanskim i paškim listinama. Kod toga sudjelovala je i poznata varalica P a v a o Skalić. Nipošto se ne može uzeti, da bi savremeni odlični pisci Toma i Rogerije zatajili i prešutjeli tako važnih dogadjaja.

ostavi Bela koncem maja 1242. Dalmaciju, te se u pratnji knezova Krčkih, koji mu uzajmiše golemu svotu gotova novca, povrati u Zagreb, a onda u Ugarsku. I Hrvatsku i Ugarsku nadje kralj sasvim opustošene i u krajnjoj nevolji: nekoč cvatuća polja bijahu sada jadna pustoš, a gradovi i sela razvaline; nepokopana tjelesa mnogobrojnih nesrećnika okuživahu vazduh, a neobično mnoštvo vukova i lupeža ugrožavala je svaku sigurnost. Oni, što preostadoše na životu, zavukoše se ili u tvrde gradove ili u špilje, pećine i ina skrovišta. Da zemlji pomogne, odluči se kralj naseliti je strancima, primamivši ih izdašnim privilegijama. Ti stranci, obično zvani „,došljaci, gosti" (hospites), bili su ponajviše Nijemci, po zanatu obrtnici, a napučili su varoši i trgovišta. Tako nastadoše slobodne varoši po njemačkom uzoru Njihovi su gradjani imali obično gradsku upravu u svojim rukama, slobodno birajući sebi sudca (koji je kao današnji načelnik) i župnika, a u parbenim su poslovima mogli izravno apelirati na kraljevski sud. Još koncem iste godine (16. novembra 1242.) bude utemeljena slobodna općina Gradec tik Zagreba, pod kojim se imenom u to doba razumijeva samo Kaptol i donji grad. Osim Gradca kralj potvrdi privilegija još i Trogiru, Hvaru, Zadru, Petrinji, Samoboru i Varaždinu.

Ma da je zemlja bila teško izmučena, ipak nije Bela mogao mirovati. Prvo mu bijaše, da još iste godine 1242. prisili oružanom rukom austrijskoga hercega Fridrika Babenbergovca, da mu povrati otete tri pogranične županije, a onda se

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

8

« ПретходнаНастави »