Слике страница
PDF

prošlosti, a zacijelo najbolji dokaz, kako u njegovo doba ne može da bude govora o jedinstvenoj državi od Karpata do mora, kako bi to htjeli neki magjarski moderni pisci.

Za to vrijeme vladao je Karlo mirno u Ugarskoj i Posavskoj Hrvatskoj razvijajući nevidjen sjaj u dvorovima svojim u Temišvaru i u Višegradu, dapače on sagradi i u Zagrebu kraljevski dvor.1) Pored sjaja još je pregnuo, da svomu rodu steče novih kruna, naročito napuljsku i poljsku. I odista, kad je stric njegov, napuljski kralj R ob e r t, ostao bez sina, bude Karlov mladji sin Andrija zaručen Robertovom unukom Ivanom i poslan u Napulj na odgoju kao budući vladar, dok je stariji sin Ludovik imao nastupiti osim ugarsko-hrvatskoga prijestola još i poljski, jer je Karlova žena Jelisaveta bila sestra poljskoga kralja Kazimira, koji, ne imajući djece, njega predloži stališima za budućega vladara, što oni i obećaše učiniti (1339.). Ostavivši tri sina, Ludovika, Andriju i Stjepana, umre Karlo u pedeset i četvrtoj godini 16. jula 1342.

Pun poleta, odlučnosti i svijesti o svom kraljevskom dostojanstvu, naslijedi ga sedamnaestgodišnji L u d o v i k I. (1342.—1382.), koji je nakon mnogih ratova pribavio državi svojoj opseg i znamenitost, kaku ona nije imala nikad prije njega; stoga ga historici obično zovu Velikim. Svoga mladjega brata Stjepana učini hercegom hrvatskim, a kako je u to umr'o ban Mikac (1343.),

1 Ondje, gdje je danas palača grofice B u r a t i na Strossmaverovu šetalištu.

imenova banom slavonskim Nikolu od plemena H a h o 1 d.' Mladi kralj odmah odluči urediti zamršene hrvatske prilike čim je saznao za smrt jakoga vojvode Nelipića, koji ostavi udovicu Vladislavu od plemena G u s i ć kao skrbnicu malodobnomu Ivanu Nelipiću. I odista ban Nikola provali odmah po Nelipićevoj smrti u Hrvatsku, dopre do Knina i uze ga jurišati, ali junačka Vladislava „poput lavice" odbije bana. No videći, da je preslaba za daljnu borbu, počne s njime pregovarati, na što ban ostavi Hrvatsku ne opravivši ipak ništa. Sada odluči kralj Ludovik lično poći u Hrvatsku. Kad stiže s 30.000 vojske do Bihaća na Uni, dodje preda nj Vladislava sa sinom Ivanom Nelipićem, pokloni mu se i predade mu grad Knin, a Ludovik, oprostivši dugotrajnu nevjeru, potvrdi Ivanu Nelipiću sva pradjedovska imanja roda Svačićeva, naročito Sinj s cetinskom župom. Time bješe snaga roda Svačićeva slomljena; oni su od sada vazda vjerni podanici kraljevi (1345.),

Na glas o kraljevu dolasku pobuni se Zadar protiv mletačke vlasti, a kralj ga pun zanosa primi u zaštitu i suviše mu obeća doći lično u pomoć s golemom vojskom, što on i učini ljeti 1346., kad stiže pred pobunjeni grad sa 100.000 momaka. Kad bude u neopreznom boju pod gradom (1. jula 1346.) potučen, ostavi ljutit Zadar, koji se iza dvogodišnje junačke obrane i već sasvim iznemogao

1 Budući da je Ivan Nelipić još malodoban bio, očito je, da kralj misli uopće „dugotrajnu nevjeru" njegova roda, naročito oca mu vojvode Nelipića.

od gladi i bolesti predade republici uz teške uvjete (15. dec). Na to sklopi Ludovik s Venecijom osamgodišnje primirje (5. aug. 1348.).

Za vrijeme borba pod Zadrom uspjelo je kralju, da se nagodi s knezovima Bribirskim. Knez Juraj, sin Pavla, brata bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i važni grad O s t r o v i c u, a on ga opet obdari gradom Z r i n j e m u Slavoniji. Knez Juraj praotac je čuvene hrvatske porodice grofova Zrinj skih. Ovim činom spade moć knezova Bribirskih, dapače ona grana, što je ostala u Hrvatskoj, doskora izumre izgubivši nekadašnji ugled i znamenovanje svoje. Oslabljenjem knezova Bribirskih i Nelipića prestade oligarhija hrvatskih velikaša, pa tako uspostavi napokon Ludovik kraljevsku vlast u Hrvatskoj, gdje je nije bilo od vremena Ladislava HI. (IV.) Kumanca.

VI.

Vladanje Ludovika I. od 1348.1382.

Glavni razlog s kojega je Ludovik napustio obranu Zadra i sklopio s Venecijom osamgodišnje primirje, bilo je umorstvo njegova brata A nd r i j e u Aversi (u napuljskom kraljevstvu) dne 18. septembra 1345. Kad je vidio, da ne će pregovaranjem postići zatražene zadovoljštine, podje sam s velikom vojskom koncem 1347. u Napulj te doskora osvoji čitavo kraljevstvo i osveti se na grozan način krivcima Andrijine smrti; jedina kraljica Ivana srećno umače. Ali kad se Ludovik povratio u Ugarsku, pokazala se potreba nove v o j ne, koja kralja doskora uvjeri, da će morati istrošiti svu snagu Ugarske i Hrvatske, ako hoće da trajno zavlada Napuljem. S toga napusti dalje vojevanje ustupivši Ivani osvojeno kraljevstvo (1352.).

Dok su se vodile borbe oko Zadra i Napulja, podiže srpski kralj Stjepan Dušan državu svoju, poglavito na štetu Bizanta, do tolike visine i moći, da se početkom 1346. proglasio carem „Srbima, Grcima i Bugarima" te stao snovati, kako bi osvojio Humsku zemlju, koju je držao bosanski ban Stjepan Kotromanić, vazal Ludovika I. Dok je kralj boravio u Napulju, provali (1350.) Stjepan Dušan u Bosnu s 80.000 vojnika, te je opustoši; cara dopratiše na vojnu žena Jelena i sin Uroš. Na to ponudi banu mir uz uvjet, da mu kći Jelisaveta podje za sina Uroša i da kao miraz donese Humsku zemlju. Pošto Stjepan Kotromanić odbije tu ponudu, bijaše rat i za slijedeću godinu neizbježiv. Na proljeće 1351. provali car Dušan i opet u Bosnu i podsjedne Bobovac, no videći, da konačno ipak ne će većih uspjeha postići, vrati se u jesen natrag, pridržavši Hum s lijeve obale Neretve, dok je desna i dalje ostala u vlasti banovoj.

Malo po tom oženi se Ludovik J e 1 i s avetom, kćerkom bosanskoga bana, i dobije u ime miraza banov dio Humske zemlje. Uto umre Stjepan Kotromanić ostavivši banovinu sinovcu svomu, darovitomu T v r t k u (1353.), a dvije godine potom 20. decembra 1355. pokosi smrt cara Stjepana Dušana. Sada uze velika srpska država naglo propadati, a tim se Ludovik oslobodi opasna takmaca na jugu.

Medjutim izmine osamgodišnje primirje s Venecijom, koja se za to vrijeme prijevarom domogla grada Skradina, a podjedno stala raditi, kako da se dočepa još i Klisa i Omiša. To nagna Ludovika, da se odlučio konačno obračunati s republikom te započe veliki rat za čitavu Dalmaciju, naime otoke i gradove; rat pako imao se voditi ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj, nego i na njezinu talijanskom zemljištu, gdje su kraljevske vojske imale zadaću, da što jače pritisnu same Mletke. S toga uze kralj skupljati u Zagrebu veliku vojsku proglasivši svagdje, da ide u rat protiv Srba, kad no iznenada okrene na zapad navijestivši republici rat (u junu 1356.). Na taj nenadani preokret Venecija se veoma uplaši i ponudi odmah mir uz uvjet, da će Ludoviku predati sve gradove dalmatinske osim Zadra. No kralj ne htjede ništa da zna o tom. Rat se vodio dvije godine. U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku ban Ivan Spljet i ,

Trogir predadu mu se skoro, a za njima se onda povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik srećno ratovao i u sjevernoj Italiji, pristade republika konačno na mir u Z a d r u (18. veljače 1358.)- po kojem se odreče svih dalmatmskih gradova i otoka „od polovice Kvarnera do medjaša grada Drač a", dakle i Du

« ПретходнаНастави »