Слике страница
PDF
ePub

tučen, najprije na Savi i Dunavu, a onda na kopnu. To je bilo najsla v nije djelo Ivana Huny a d y ja, ali i posljednje, jer nekoliko nedjelja poslije ove pobjede umre slavljeni junak u Zemunu (11. augusta), a doskora i drug njegov Ivan Kapistran u Iloku (23. novembra). Tijelo gubernatorovo bi preneseno u •erdeljski Biograd i ondje u stolnoj crkvi sahranjeno, a svečevo ostade u Iloku, no za turskih navala propade. Ivan Kapistran bi proglašen svecem god. 1690., kad su kršćanske vojske oslobadjale Slavoniju i južnu Ugarsku od osmanlijske vlasti.

Za vrijeme ovih turskih ratova ljuto se zavadiše Ivan Hunyady i knez Ulrik Celjski, u čijoj je vlast bio mladi kralj Ladislav IV. (V.). Po smrti bana Petra Talovca naime prisvoji Ulrik Celjski sebi nasilnim načinom i hrvatsko-dalmatinsku banovinu, dapače on se pojagmi i za imanjima Talovčevim, pa osvoji u brzo svu zemlju osim Klisa i Frankapanskoga posjeda. Kod toga ga je izdašno pomagao herceg Stjepan Vukčić. No kako je još ranije bio imenovan hrv.-dalm. banom Ladi lav Hunyady, došlo je do teške svadje, koja konačno svrši time, da je Ladislav Hunyady dao pogubiti Ulrika Celjskoga dne 9. novembra 1456. u Beogradu, kuda je stigao s kraljem Ladislavom poslije rečene obrane grada. Ulrik Celjski bija še posljednji član svoga na silnoga roda, koji je Hrvatskoj, napose gradu Zagrebu i njegovoj biskupiji, teških udaraca nanio. Malo kasnije, na badnjak iste godine, umre i tast njegov srpski despot Gjorgje Branković.

$Ulrika Celja je stigao Ulrik Cesiinog anlegovoj

Prijeku smrt rodjaka svoga Ulrika Celjskoga osveti kralj Ladislav tako, da je 16. marta 1457. dao izdajnički pogubiti u Budimu Ladislava Hunyadyja, dok je sa sobom poveo u Prag mladjega mu brata Matija š a kao sužnja. Osam mjeseci po tom umre nenadano sedamnaestogodišnji Ladislav IV. (V.) u Pragu (23. novembra 1457.). Smrću njegovom raspade se u čas personalna unija izmedju Austrije, Ceške, Ugarske i Hrvatske, a kako nije ostavio potomka, imale su Ugarska i Hrvatska i z abrati sebi novoga kralja. Nakon podužega raspravljanja odluče se velikaši na saboru u Budimu početkom 1458. za mladjega sina Ivana Hunyadyja, Matija ša, koji se obično zove Korvin po gavranu, što ga je već otac njegov nosio u grbu.'

X. Matijaš I. Korvin (1458.--1490.). Matija š I. Korvin bio je još uvijek zatvoren u Pragu,, kad je umr'o Ladislav IV. (V.), no odmah sjutradan pusti ga upravitelj češki, a malo potom i kralj Gjuro Podjebradski (1458. do 1471.), na slobodu i zaruči ga tom prilikom sa svojom kćerkom Katarinom. Pošto je Matijašu Korvinu bilo jedva 15 godina, kad su ga velikaši izabrali kraljem, bude ujak njegov Mihajlo Szilágyi- izabran na pet godina kao gu be rna tor. No mladi Matijaš pokaza odmah u početku

· Kralj Matijaš naše narodne pjesme.
? Svilojević naše narodne pjesme (bugarštica).

toliko energije i samosvijesti, da se u brzo riješio ujakova skrbništva i preuzeo vladu s a m.

Prvo mu je bilo, da je obnovio kraljevsku vlast u Hrvatskoj, gdje je već dulje vremena vladala prosta sila, naročito nakon izumrlih knezova Celj. skih, i gdje su se bosanski kralj Stjepan Toma, herceg Stjepan Vukčić i Venecija otimali za pojedine gradove. Sada imenova kralj banom hrvatskodalmatinskim Pavla Špirančić a, koji teškom mukom održa Klis. Istodobno urote se protiv kralja Matijaša glavni državni velikaši: Ladislav Gorjanski, Nikola Iločki i sam ujak njegov Mihajlo Szilágyi, te ponude Ugarsku i Hrvatsku njemačkomu kralju Fridriku IȚI. Kako mlitavac Fridrik ne poduze nikakih odlučnijih koraka za ostvarenje te ponude, uspje doskora Matijašu, da se izmirio sa nezadovoljnicima, a konačno u Wiener, Neustadtu i s Fridrikom. Njemački kralj povrati uz od štetu od 80.000 d u ka ta krunu sv. Stjepana i zadovolji se prostim naslovom „u g a r s ko ga i hrvatskoga kralja“, a Matijaš se opet ob ve z a, da će ga u Ugarskoj i Hrva ts koj, a ko ne ostavi sina, na slijediti Fridrik, ili koji od njegovih sinova (24. jula 1463.). Iza toga bude Matijaš nakon šestogodišnje vlade 29. marta 1464. svečano okrunjen za kralja i povrati podjedno obim kraljevstvima nutarnji mir, kakvoga nijesu već odavna uživala

Medjutim se zgodiše važne promjene na jugu. Ponajprije propala je nakon pada Smedereva Srbija postavši turskim pa š alu kom

(1459.), a onda dodje red na Bosnu. Ovdje je vladao po smrti Stjepana Tome sin njegov Stjepa n Tomašević (1461.-1463.) bez ugleda i potrebne snage, da se obrani od velike sile turske, pouzdavajući se jedino u pomoć papinsku i kralja Matijaša. No dok je Matijaš bio zabavljen prego- . vorima s njemačkim kraljem Fridrikom, provali u maju. 1463. sultan Mehmed II. sa 150.000 momaka u Bosnu i pokori je za malo dana. Nesrećni kralj Stjepan Tomašević pobježe iz Bobovca, prijestolnice svoje, u Jajce, a odavle u tvrdi Ključ na Sani. Izdajom vojvode Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce predade bez borbe, a Ključ iza zdvojne obrane, nakon što su Turci prisegom obrekli kralju, da će mu poštedjeti život. Ipak ga dade sultan u svom taboru pred Jajcem pogubiti. Ta ko propade kraljevstvo bosa nsko za kakih mjesec dana, bez većeg otpora i boja; narodna riječ: „Bosna šaptom pade“ potpuno je ispravna. Jedino Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukčić, ostade slobodna odbivši u svojim kršnim planinama tursku vojsku. . Kad je kralj Matijaš saznao za propast Bosne, odluči se zimi iste godine 1463. na vojnu za oslobodjenje njezino. Na sam Božić uzme Jajce, a idućih godina još i svu sjevernu Bosnu, te utemelji dvije banovine, jajačku i srebreničku, od kojih je prva imala braniti Turcima ulaz u Hrvatsku, a druga u Slavoniju.

Uto se zaplete kralj Matijaš u češke poslove. Kad je papa Pio II. radi zaštićivanja husitâ izopćio i lišio krune češkoga kralja Gjuru

Podjebradskoga, provali Matijaš kao papinski saveznik s vojskom svojom u Moravsku i Cešku, gdje ga katolici izaberu svojim kraljem (1469.), no zemlje ne uzmože uzdržati, jer je većina čeških velikaša po smrti Gjure Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poljskoga kraljevića Vladisla va Jagelović a. Radi ovih zališnih ratova, a i prekomjerne strogosti Matijaševe podiže se u Ugarskoj i Hrvatskoj i opet protiv njega b una s namjerom, da ga skine s prijestolja i da uzme poljskoga kraljevića Kazimira Jagelovića za kralja. No energični Matijaš uguši tu bunu još u zametku njezinu i kazni teško njezine kolovodje, a onda se opet baci na češke poslove; no uvjerivši se, da ne može podpuno uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u Olomucu (21. jula 1479.). Matija š prizna de Vladislava Jagelović a kraljem češ. kim i dobije pored naslova „češ ko ga kralja“ Moravsku, Slesku i Lužicu u do životnu upravu; po smrti Matija še voj mogu Česi is kupiti te pokrajine za 400.000 d u ka ta.

Još prije izmirenja s češkim kraljem navijestio je kralj Matijaš rat njemačkomu kralju Fridriku, s kojim je već dulje vremena bio u zavadi. Dvanaest godina (1477.1488.) udarahu Ugri na Austriju, dapače 1485. osvoje i Beč, gdje kralj Matijaš sebi uredi dvor.

Dok je kralj tako širio granice države svoje na sjeveru, ljuto stradavaše Hrvatska ne samo od Turaka, nego i od njegove samosile.

« ПретходнаНастави »