Слике страница
PDF
ePub

PRVO DOBA.

OD GODINE 640. DO 1102.

Život naroda hrvatskoga za vladara narodne krvi.

A. Knezovi hrvatski,

I.

Začeci državnoga života. Za višegodišnjih provala Slavena i Avara u Panoniju i Dalmaciju stari je elemenat romanski djelomice sasvim iščeznuo, a djelomice se spasao budi na otoke i u neke utvrdjene primorske gradove, budi opet u visoke planine, provodeći od sad život pastirski i seljački" (Vlasi, u gradovima Latini). Jedan dio salonskih bjegunaca uteče se u Dioklecijanovu palaču, te uredivš sebi u njoj obitavališta, osnova tako grad Spalat u m (odatle Splje t), koji se pravo poče razvijati, od kad se u nj sklonu i saIonski bjegunci s otoka. Za vrijeme ove nevolje priskoči progonjenima u pomoć papa Ivan IV. (640.-642.) i sam rodom iz Dalmacije, te pošalje još nekrštenim Slavenima u Dalmaciju i Istru opata Martina, da medju njima kupi razgrabljene i ras

i turene moći kršćanskih mučenika i da u.

· njih iskupljuje zarobljene kršćane. To mu je povoljno uspjelo, što je očit znak nekoga pomirljivoga zbliženja izmedju poganskih pobjednika i pobijedjenih Latina. Carstvo bizantinsko nije moglo u to doba baš ništa učiniti za svoje bivše podanike, jer se jednako nalazilo u očajnom boju s Arapima. No kad oni budu tako odlučno potučeni, da su god. 679. zatražili i dobili mir, onda se nadade caru Konstantinu IV. Pogonatu (668.—685.) prilika, da opet obrati pažnju carstva na Dalmaciju. Medjutim su i Slaveni saznali za ljuti poraz arapski i namjere careve, pa s toga pošalju)još iste godine 679. u Carigrad po poslanicima darove i zatraže mir; car rado na nj prista de prizna v ši im naselja, a oni opet prime njega ka o vrhovnoga gospodara svog a.' Posljedice toga mira počeše se odmah osjećati, jer nasta prijateljski saobraćaj s Latinima, kojima bi dopušteno, da mogu izlaziti iz svojih gradova i posjed svoj obradjivati, dapače mnogi se Slaveni i sami naseliše po gradovima. Sada se moglo pomišljati na djelomičnu obnovu staroga stanja. Papa} pošalje u Dalmaciju I v a na R a venjanina sa zadatkom, da ondje obnovi crkveno uredjenje. I odista on obnovi u Spljetu propalu salonsku nadbiskupiju s pravom metropolitskim po čitavoj staroj Dalmaciji (u rimskom smislu), te postade prvi nadbiskup njezin. Mauzolej cara

1

· Čini se, kao da se na ovaj dogadjaj odnosi pričanje popa Dukljanina o saboru na Du vanjskom polju.

Dioklecijana pretvori u stolnu crkvu sv. Dujmal i prenese (po tradiciji) u nju njegovo tijelo, iskopavši ga ispod salonskih ruševina. Nesumnjivo je već do toga vremena bilo pojedinačkih prijelaza od strane Slavena u kršćanstvo, ali od sada podje stvar življe, naročito medju onim plemenom, koje se zvalo Hrvati. Tom se prilikom

Hrvati obvezaše papi, da ne će nikad napadati kršćana, to jest Latine i bizantinsko carstvo, a za izmjenu dobiše, prema tadašnjoj zvaničnoj formuli u ispravama, zavjetak od pape, da će im, ako bi ih kada napao

, koji strani narod, Bog biti osvetnik, a pobjedu da će im izmoliti njihov zaštitnik sv. Petar. Medjutim ovim krštenjem nije sa v narod hrvatski primio vjeru Isusovu, jer plemena na sjeveru u staroj Panoniji i na jugu u gornjoj Dalmaciji još se dulje vremena tome otimahu. Istom krajem IX. stoljeća, za djelovanja svete braće Cirila i Metodija iščeznuše posljednji tragovi poganstva po čitavoj hrvatskoj zemlji.

U to doba, naime krajem VII. vijeka,.pada i političko uredjenje Slavena u više manjih oblasti u opsegu stare Dalmacije i Panonije. Sve do toga vremena spominju se oni u historijskim spomeni: cima samo pod imenom Sla v ena, dakle pod općenitim nazivom, no nema sumnje, da su isto

, dobno živjela i pojedina plemenska imena, a u prvom redu dva najodličnija: Hrva t â i Srbâ. Za vrijeme seobe ta su plemenska imena bila potisnuta natrag, no kad se stadoše stvarati političke

అందుకుంది.

1 Dosada se krivo mislilo, da je to bio hram Jupiterov.

[ocr errors]

individualnosti, naime pojedine oblasti, onda su ona izišla na prvo mjesto. Tako se zgodi, da se jedan isti na rod, iznajprije poznat pod imenom Slavena, stao kupiti oko dva pl e menska i mena, Hrvata i Srbâ; kako se već ma proširila politička vlast jednoga ili drugog a plemena, tako je i odnosno ime obuhvatalo sa da veći, sada ma nji prostor.

U prvi kraj obuhvatalo je hrvatsko ime (narod) sav prostor što se širio izmedju Raše i Drima, te mora i Drine. Taj se prostor raspadao na Bijelu Hrvatsku od Raše do Cetine; Bosnu oko gornjega tijeka rijeke Bosne, te Crvenu H rv atsku od Cetine do Drima. Crvenu Hrvatsku sačinjavale su ove manje oblasti: Neretlja nska izmedju Cetine i Neretve, Za humska (Humska zemlja) od Neretve do Dubrovnika, Tra v u njska od Dubrovnika do Kotora i Dukljanska od Kotora do Drima.

U staroj Panoniji izmedju Drave, Save i Ka„pele planine obrazovala se posebna hrvatska oblast,

u kojoj je do XVI. vijeka živjelo ime slavensko, odatle toj oblasti i ime u latinskim službenim ispravama Slavonia, a u hrvatskim Slovinci. Ovu ćemo oblast zvati Posa vs ka Hrvatska.

Od svega posjeda ostadoše bizantinskomu carstvu jedino gradovi Zadar, Spljet, Trogir, Dubrovnik i Kotor, te otoci Rab, Krk i Osor. Oni se zvahu Dalmacija, a žiteljstvo im bijaše većim dijelom latinsko. Inače nestalo je potpunoma staroga imena Panonije i Dalmacije na zemljištu hrvatskom.

Sve su hrvatske oblasti bile razdijeljene u brojne plemenske župe (županije); 1 na čelu im bijahu župani, a cijeloj oblasti opet knezovi ili veliki župani. Pod njihovom upravom živio je narod hrvatski mirno kroz čitav VIII. vijek, pa zato i ne čujemo ništa o njemu. Istom licem pred IX. vijek izlazi on na historijsku površinu, naime onim časom, kad je došao u sukob s velikom državom franačkom, zapadnom susjedom svojom.

II.

[ocr errors]

Prevlast franačka i Posavska Hrvatska

(u IX. vijeku). U drugoj polovici VIII. vijeka stala se vlast države franačke naglo širiti preko Italije na istok i primicati se granicama Balkanskoga poluotoka. Kad Karlo Veliki osvoji god. 788. bizantinsku Istru i pokori Bavarsku, podlože mu se i norički Slaveni (Slovenci), do sada podanici bavarski. Ovim osvajanjima primače se franački kralj državi avarskoj, te granicama posavsko-hrvatske i bijelohrvatske kneževine; posavsko-hrvatski knezovi priznavali su još uvijek vrhovnu vlast kagana avarskoga, dok su bijelo-hrvatski bili podanici carstva bizantinskoga. Zaželjevši proširiti vlast svoju do Dunava, a i za kazan, što su pomagali buntovne Bavarce, odluči se sada Karlo Veliki i na rat protiv Avara. Avarski rat vodio se poglavito po Ugarskoj u dva maha, godine 791. i 795. do 796., a sudje

Dr. F. pl. Šišić: Hryatska povjest.

3

« ПретходнаНастави »