Слике страница
PDF
ePub

bismo mogli potvrditi."Konačno ipak prihvati sabor predlog, da se protestantima ima dati u Hrvatskoj i Slavoniji gradjansko pravo i sloboda vjeroispovijedanja, te ga otputi velikaškoj kući.

Ova se opet sastade dne 17. augusta u sjednicu, u kojoj uze u raspravu od donje kuće prihvaćenu zakonsku osnovu o općenitoj uporabi magjarskoga jezika. Odmah nakon što je pročitana prva točka, ustade njitranski veliki župan barun Alojzije Mednyánszky te predloži, da se ona izmijeni ovako: „U zakon se uvrštuje premilostivo kraljevsko obećanje Njeg. Veličanstva, da će prestolonasljednici kao i ostali članovi vladajuće kuće, nadvojvode i nadvojvotkinje još u djetinjstvu primati valjanu pouku u magjarskom jeziku, što je Njeg. Veličanstvo još i u odgojnom redu odredilo", što i bi jednoglasno bez dalje debate prihvaćeno. Kad je potom pročitana druga točka, javi se za riječ ban grof Haller te predloži, da se iz nje izostavi Hrvatska (,,u Ugarskoj i s njom spojenim stranama"), budući da u njoj niti je znanje magjarskoga jezika toliko uznapredovalo, da bi se njime moglo uredovati, niti toga dopuštaju hrvatska municipalna prava, potvrdjena tolikim zakonima stvorenima na zajedničkom saboru, a naročito jer zaključak hrvatskoga sabora od 28. novembra 1805., koji je kruna potvrdila 8. februara februara 1806., imperativno traži, da u Hrvatskoj ima da bude isključivo latinski jezik diplomatskim. Što se pak tiče zahtjeva treće točke, da i u Hrvatskoj bude magjarski jezik nastavnim, on je neprovediv, pa ban stoga

protiv njega protestira. Isto tako ne može da prihvati točke četvrte, koja ukida uporabu grba i boja hrvatske zemlje na hrvatskim ladjama i po zavodima, jer će prouzročiti veliku uzbudjenost, a tako i točka peta sa zahtjevom dopisivanja u magjarskom jeziku, s kojom je još i u vezi najnovije silenje, da hrvatski poslanici moraju i na državnom saboru da govore magjarski. Točka šesta je zališna, jer se po hrvatskim školama i onako već više godina uči magjarski, a napredak bit će još i bolji, kad se Hrvati uvjere, da im Magjari ne misle uništiti jezika i narodnosti. Konačno zatraži ban, da se sedma točka posve briše, jer ako se ne ide za uništenjem hrvatske narodnosti, čemu se onda stavlja rok? Iza bana progovori barun Eötvös i predloži, da se u prvom redu dade i trim slavonskim županijama, kao i Rijeci i Bakru rok od šest godina, poslije kojega ima započeti magjarsko uredovanje, a glede Hrvatske, da se naročito istakne, da se ugarska legislativa ne misli miješati u njezine nutarnje poslove, već da štuje njezina municipalna prava, pa stoga neka joj ostane nutarnji upravni jezik latinski, a dopisivanje u magjarskom jeziku neka se ograniči na one urede, koji dolaze u dodir s najvišim ugarskim sudovima ili s ugarskom vladom. Konačno izjavi želju, da se izrijekom stavi u zakon, da su hrvatski poslanici obvezani na državnom saboru govoriti magjarskim jezikom. Iza ovih govora razvi se duga debata, u kojoj su stanovište banovo podupirali požeški župan grof Nikola Szécsen, djakovački biskup Josip Kuković, hrvatski poslanik Herman Bužan, grof Ladi

slav Pejačević, barun Franjo Kulmer, dapače i sam Ivan Nep. Erdödy. Herman Bužan zatraži, da kuća prekine raspravu o hrvatskim pravima, jer toga ne dozvoljava zak. čl. CXX.: 1715., a glede Slavonije kao i Primorja izjavi, da su to dijelovi Hrvatske, jer potpadaju pod bana, pa se zato i na njih odnose hrvatska municipalna prava, dakle im se nikaki rok ne može nametnuti. Barun Franjo Kulmer opet odbivši energičkim riječima zakonsku osnovu dodade, da kao Hrvat (mint horvát) gledajući ovu zakonsku osnovu nikako ne može da razumije onih izjava, kao da Magjari hrvatsku narodnost štuju i da je ne misle vrijedjati ili ćak potisnuti. Možda se vara, no on u činjenici, da jedan narod sili drugoga, koji ima svoju slobodnu konstituciju, da primi nepoznati jezik i da se njime služi, zaista ne vidi drugo, već uvrede i potiskivanja, a nikakova štovanja. Već je prije tri godine na ovom mjestu proricao, da će taki postupak roditi samo rdjavim posljedicama, a i sada pita, zašto se i opet nastavlja onaj nesrećni sistem o izmišljenim a i nedokazanim pogibeljnim naka nam a slavenskih plemena, slavizma, ilirizma, i Bog zna kakova još,,izma", zašto se i opet šire protiv Hrvata sumnje 0 najgadnijem grijehu, o izdajstvu domovine io nevjeri spram kralja, zašto se i opet smatraju pisma pisana na latinskom, njemačkom ili slavenskom jeziku kao gadna i mrska stvar ?

Ako se ovim koracima i djelima misli magjarstvo postaviti na širi osnov i steći mu potrebnih simpatija, onda se oni, koji to rade, varaju ; šta više, on drži, da kao što svaka akcija radja reakcijom. da će se taj prirodni zakon pokazati i kod ovoga posla, i to stim krepče, a ko širitelji magjarstva za vremena ne zamijene klevete i nasilja štovanjem i pravednošću. Sjutradan 18. augusta, kad je debata nastavljena, ustade grof Josip Pálffy i reče, da je juče barun Kulmer izjavio, da govori kao hrvatski velikaš (mint horvátországi förend), a takovih u ovoj dvorani nema, već samo magjarskih. Ove riječi Pálffyejeve ispravi predsjednik (palatin) naglasivši, kao što u donjoj kući sjede zastupnici Ugarske i s njom združenih zemalja, tako su isto i u gornjoj nazočni visoki dostojanstvenici, velikaši i biskupi onih zemalja, jer je ovo sabor Ugarske i s njom združenih zemalja. Konačno bi 23. augusta, nakon petodnevne debate (17., 18., 19., 21. i 23. aug.), u kojoj ponovno sudjelovahu Herman Bužan i ban Haller odlučno zastupajući hrvatsko stanovište, ipak prihvaćen predlog baruna Eötvösa, prema kojem bješe zakonska osnova preinačena i vraćena donjoj kući. Točke treću i šestu ostavi gornja kuća netaknute, pa tako se promjene ticahu samo ostalih, a glasile su ovako: 1. Požeškoj, virovitičkoj i srijemskoj županiji, a tako i Rijeci i Bakru ostavlja još šest godina latinski, odnosno talijanski kao službeni, a poslije toga roka imadu se ove županije kao i oni gradovi služiti isključivo magjarskim je

zikom kao službenim. 2. U nutarnje poslove Hrvatske sabor se ne miješa, te joj se ostavlja dosadanji običaj. Općenita uporaba magjarskoga jezika pak zahtijeva se u onim poslovima legislative i administracije, u kojima Hrvatska dolazi u dodir s ugarskom vladom, ili s njezinim oblastima. Stoga se u svim javnim i privatnim poslovima, koliko se u Hrvatskoj vode pred hrvatskim oblastima i sudištima, ostavlja i nadalje uporaba latinskoga jezika. 3. Isto tako treba da hrvatske oblasti dopisuju s magjarskim oblastima u službenim poslovima magjarski, a tim se jezikom m oraju služiti i hrvatski poslanici u državnom saboru. 4. Po svim hrvatskim školama, pučkim kao i višim, učit će se magjarski jezik kao obligatni predmet. Kad je protonotar pročitao ove zaključke velikaške kuće, ustade Herman Bužan te uloži u ime kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije svečani protest. u kojem još i zatraži ujedinjenje hrvatskoga teritorija, pod kojim izrijekom navede Hrvatsku, Slavoniju, Vojnu Krajinu, Dalmaciju, Tursku Hrvatsku (okružja : Krupa, Pliva i Blagaj) i Tursku Dalmaciju (okružja: Ljubuški i Klobuk), te Primorje (Rijeku i Bakar). ! Već 28. augusta, dakle treći dan, uzeše sta'eži u cirkularnoj sjednici u raspravu ovu poruku velikaša, te je uglavnom i prihvatiše, a tako i u javnoj sjednici 31. augusta u donjoj kući. Sada poslaše velikaškoj kući novu zakonsku osnovu, koja je na promijenjenim mjestima glasila: Požeška, virovitička i srijemska županija, isto tako i ugarsko Primorje, ostavljaju se u porabi dosadanjega je

« ПретходнаНастави »