Слике страница
PDF
ePub

slav Pejačević, barun Franjo Kulmer, dapače i sam Ivan Nep. Erdödy. Herman Bužan zatraži, da kuća prekine raspravu o hrvatskim pravima, jer toga ne dozvoljava zak. čl. CXX. : 1715., a g'ede Slavonije kao i Primorja izjavi, da su to dijelovi Hrvatske, jer potpadaju pod bana, pa se zato i na njih odnose hrvatska municipalna prava, dakle im se nikaki rok ne može nametnuti. Barun Franjo Kulmer opet odbivši energičkim riječima zakonsku osnovu dodade, da ka o Hrvat (mint horvát) gledajući ovu zakonsku osnovu nikako ne može da razumije onih izjava, kao da Magjari hrvatsku narodnost štuju i da je ne misle vrijedjati ili ćak potisnuti. Možda se vara, no on u činjenici, da jedan na rod sili drugo g a, koji ima svoju slobodnu konstituciju, da primi ne poznati jezik i da se njime služi, zaista ne vidi drugo, već uvrede i potiskivanja, a nikakova š to va nja. Već je prije tri godine na ovom mjestu proricao, da će taki postupak roditi samo rdjavim posljedicama, a i sada pita, zašto se i opet nastavlja onaj nesrećni sistem o izmišljenim à i neduk a za nim pogibeljnim na ka na m a slavenskih plemena, slavizma, ilirizma, i Bog zna kakova još „izma“, zašto se i opet šire protiv Hrv a ta sumnje o najgad nijem grijehu, 0 izdajstvu domovine i onevjeri spram kralja, zašto se i opet smatraju pisma pisana na latinskom, njemačkom ili slavenskom jeziku kao gadna i mrska stvar ?

Ako se ovim koracima i djelima misli magjarstvo postaviti na širi osnov i steći mu potrebnih simpatija, onda se oni, koji to rade, varaju ; šta više, on drži, da kao što svaka akcija radja reakcijom, da će se taj prirodni zakon poka zati i kod ovoga posla, i to stim krepče, a ko širitelji magjarstva za vremena ne za mijene klevete i nasilja štovanjem i pravednošću. Sjutradan 18. augusta, kad je debata nastavljena, ustade grof Josip Pálffy i reče, da je juče barun Kulmer izjavio, da govori kao hrvatski velik a š (mint horvátországi förend), a takovih u ovoj dvorani nema, već samo magjarskih. Ove riječi Pálffyejeve ispravi predsjednik (palatin) naglasivši, kao što u donjoj kući sjede zastupnici Ugarske i s njom združenih zemalja, tako su isto i u gornjoj nazočni visoki dostojanstvenici, velikaši i biskupi onih zemalja, jer je ovo sabor Ugarske i s njom združenih zemalja. Konačno bi 23. augusta, nakon petodnevne debate (17., 18., 19., 21. i 23. aug.), u kojoj ponovno sudjelovahu Herman Bužan i ban Haller odlučno zastupajući hrvatsko stanovište, ipak prihvaćen predlog baruna Eötvösa, prema kojem bješe zakonska osnova preinačena i vraćena donjoj kući. Točke treću i šestu ostavi gornja kuća netaknute, pa tako se promjene ticahu samo ostalih, a glasile su ovako : 1. Požeškoj, virovitičkoj i srijemskoj županiji, a tako i Rijeci i Bakru ostavlja se još šest godina latinski, odnosno talijanski kao službeni, a poslije toga roka imadu se ove županije kao i oni gradovi služiti isključivo magjarskim jezikom kao službenim. 2. U nutarnje poslove Hr. vatske sabor se ne miješa, te joj se ostavlja dosadanji običaj. Općenita uporaba magjarskoga jezika pak zahtijeva se u onim poslovima legislative i administracije, u kojima Hrvatska dolazi u dodir s ugarskom vladom, ili s njezinim oblastima. Stoga se u svim javnim i privatnim poslovima, koliko se u Hrvatskoj vode pred hrvatskim oblastima i sudištima, ostavlja i nadalje uporaba latinskoga jezika. 3. Isto tako treba da hrvatske oblasti dopisuju s magjarskim oblastima u službenim poslovima magjarski, a tim se jezikom moraju služiti i hrvatski posla nici u drža v nom sa bor u. 4. Po svim hrvatskim školama, pučkim kao i višim, učit će se magjarski jezik kao obligatni predmet. Kad je protonotar pročitao ove zaključke velikaške kuće, ustade Herman Bužan te uloži u ime kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije svečani protest, u kojem još i zatraži ujedinjenje hrvatskoga teritorija, pod kojim izrijekom navede Hrvatsku, Slavoniju, Vojnu Krajinu, Dalmaciju, Tursku Hrvatsku (okružja : Krupa, Pliva i Blagaj) i Tursku Dalmaciju (okružja: Ljubuški i Klobuk), te Primorje (Rijeku i Bakar).

Već 28. augusta, dakle treći dan, uzeše sta'eži u cirkularnoj sjednici u raspravu ovu poruku velikaša, te je uglavnom i prihvatiše, a tako i u javnoj sjednici 31. augusta u donjoj kući."Sada poslaše velikaškoj kući novu zakonsku osnovu, koja je na promijenjenim mjestima glasila : Požeška, virovitička i srijemska županija, isto tako i ugarsko Primorje, ostavljaju se u porabi dosadanjega je

kaba magla, koliko dodir s meisim sud

zika i to samo unutar njihovih nutarnjih posala do 1. januara 1850. Poslije toga roka imadu se isključivo služiti magjarskim jezikom. Općenita uporaba magjarskoga jezika proteže se na Hrvatsku tek toliko, koliko njezine oblasti, sudišta i činovništvo dolaze u dodir s ugarskom legislativom, vladom i oblastima, kao i s višim sudovima i ostalim poglavarstvima i činovništvom. U tom djelokrugu Hrvatska i dopisuje magjarskim jezikom, a u čitavom nutarnjem saobraćaju kod oblasti i ostalih ureda ostavlja joj se i nadalje latinski jezik. [ svim se javnim školama u Hrvatskoj ima učiti magjarski jezik, inače on nije u Hrvatskoj još i nastavnim jezikom. Kad ova poruka stiže u velikašku kuću, povede se o njoj 2. septembra rasprava, u kojoj je glavnu riječ s hrvatske strane vodio Herman Bužan, a onda pored bana Hallera još se istakoše barun Franjo Kulmer i grof Nikola Szécsen. Svi se ovi govornici zauzeše za sa mostalni položaj kraljevine Hrvatske spram Ugarske, a ban Haller naročito zatraži, da se staleži pozovu, da pridruženim zemljama daju naziv, koji ih po zakonu ide, naime kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija. Bužan pak izrijekom u ze zahtijevati, da se u zakon stavi, da ugarski sabor ne kani da potisne hrvatsku narodnost, kao i to, da se Hrvatima ostavlja na volju da se služe latinskim jezikom. Konačno stvori kuća ove zaključke, koje je odaslala donjoj kući na prihvat : 1. U zakonu ima 'se jasno izreći, da se sabor ugarski ne želi da miješa'u nutarnje jezične poslove Hrvatske. 2 Neka se uporaba latinskoga jezika u Hrvatskoj učini ovisnim od volje Hrvata, a ne da se čini, kao da je ona kaki imperativni diktat. 3. Neka se izrijekom u zakonu istakne, da se hrvatski poslanici moraju na saboru služiti isključivo magjarskim jezikom.

Iza toga raspravi velikaška kuća dne 11. septembra poruku donje kuće, da se protesta ntim a dade slobodan pristup u Hrvatsku. Odmah prvi uze riječ ban grof Haller, te otkloni prijedlog s političkoga i pravnoga stajališta, jer bi prisilno zakonsko uredjenje protestantizma u Hrvatskoj bilo izlikom uzbudjenosti i razdraženosti, a opiru mu se jasnim riječima toliki zakonski članci (XXIII. : 1687., LXXXVI. : 1723., XLVI. : 1741., XXVI. § 14. : 1790./1.) s pozivom na municipalna prava i slogu. Pravovaljanost municipalnih statuta pak još je Verböczy tako tumačio, da su statuti zaključci stvoreni jedno glasnim spora zu mom zemlje i sa nkcijom Njeg. Veličanstva, koji imadu z a k onsku moć,' a naziv municipalna prav a im je otuda, što vrijede ka o zakon sa mo u onim municipijima, koja ih stvoriš e. Dapače, dne 18. augusta 1843. rekao jeisam palatin u sjednici velikaške kuće, nastavi ban, da je izmedju municipalnih prava i običnih zakona ta razlika, što su municipal na pra v a stvorena op ć i m spor a z u mom, te se ne da du mijenjati na jednostavni z a htje v jednoga dijela, a bez privole drugoga. „Stoga dakle --- reče ban – držim, da mi redovitim ustavnim putem bez pri

« ПретходнаНастави »