Слике страница
PDF
ePub

d u ž nosti svoje misije na tešku štetu svojih prava ne mogu točno is punjava ti sudjeljujući kod rasprava donje kuće onako djelotvorno i uspješno, kako im to dopu š ta z-a k oniti njihov djelokrug, nadali smo se, da će staleži neshodnost svoga zaključka ubrzo sami uvidjeti, te da će od svoje volje odstupiti od njega, stvorena protiv pra va pomenutih (hrvatskih) posla nik a. Medjutim se pokazalo, da su ove naše nade uzaludne bile, a i razumjesmo protiv svakoga očekivanja, kako iz nastavljenih rasprava donje kuće, tako i iz najnovijih dogadjaja, koje nam pomenute hrvatske oblasti i opet staviše do znanja, kako se hrvatski poslanici još uvijek nalaze u onom neprirodnom i nezakonitom položaju u pogledu izricanja njihova uvjerenja. Kao što pak doka zaše našom kraljevskom privolom stvoreni zakonski članci, da nam je stalo do procvata i proširenja uporabe magjarskoga jezika, tako smo i čvrsto uvjereni, da se ova svrha ne može drugim putem postići, nego strogim obdržavanjem načela u svako vrijeme, izrečenih u zak. čl. VII : 1792. i izbjegavanjem svakoga prisiljavanja kod proširivanja uporabe magjarskog jezika. Pošto je pak jezik državnoga sabora prema jasnom slovu zak. čl. LXVII: 1790/1. predmet, koji se ima zakonom riješiti, a nipošto se tome zakonu ničim ne može bez povrede ustavnoga reda o predmetima, o kojima se ima raspravljati, – preteći (praeoccupari), to u skladu s našom brigom, da se taj rad očuva nepovrijedjen, opominjemo

o zbiljno vaš u ljub a z nost i vjernost ovi me našom kraljevskom vlašću, te hoćemo, da imate na umu gla v na načela domovinskih zakona, to jest, da se valja dr ž a ti dosa d anjega običaja sve dotle, dok se z akonom ne uredi drugačije, pa da poslanicima (hrvatski m a) ostavite na volju, da mnijenja svoja mogu izrica ti budi latinskim bu di magjar skim jezikom, ok a nivši se kod toga što bolje znate sva ke silovitosti".

Razumije se, ovo je rješenje kod Hrvata urodilo općenitim veseljem, te se i opet smatralo znakom, da ih dvor ne će ostaviti za plijen Magjarima i njihovim aspiracijama. Kako je pak onaj požunski saborski zaključak od 20. juna djelovao kod prvih glava u Hrvatskoj, objašnjuju nam dva pisma grofa Janka Draškovića, što ih je iz Zagreba pisao Metelu Ožegoviću u Požun. U prvom pismu (od 27. jula) piše mu ovako: „Tvoju knjigu od 22. jula jučer primio, i u zboru koji zarad narodnih naloga držan bio, u iscrplenju (= ekscerptu) saopćio jesam ; u ovom zboru i Varaždinci i Križevčani izabrani bijahu. Općenito mnijenje, kanoti i moje i Kulmerovo bilo jest, da vi po junački dužnost vama opredjeljenu ovršite, i u općenite sjednice (da) idete, i u njih, ako bude nekonačna potriba, dijački (= latinski) govorite i od ničesa se prestrašiti ne daste. Ako bi vas htjeli istjerati, ne dajte sc, dok conclusu m (= zaključak) tog a

istjera nja personal ne izreče onda pako slobodno iz ajti zauvijek mirnom dušom možete, jer cijela domorod na domovina to želi. Ele žalibože toga ne bude, jere makar kako ra zjareni bili Magjari, ele opet tako glupi ne budu niti staleži niti personal, da bi se vas za zbilja lišiti hoteli. Protivni pako jesmo svi, da cirkule polazite. Vi imate mladje (t. j. jurate), neka oni paze, što se govori, i neka vam obznane. Nemojte osobito u sadašnjih okolicah (= okolnostih) zaboraviti, da ste vi kraljevina na ših, gdje i Krajina le ži, za k onski poklisa ri, i za na r od v a ž niji ne želi ba ni svi velika ši, i zato niti u sesiji ( = saborskoj sjednici), niti u konferenciji ne dajte se preplašiti, jerbo vaša je naloga ( = zadaća) narodu domovine udovoljiti, koji zarad posljed ca ovdi vijećao bude. Ako u napredak više srčene istine od vaše strane pokazalo se ne bude, onda i vlada izgubila bude štovanje koje zadnji sabori nam kod nje preskrbiše. Kulmer bude, kako veli, onda došao (t. j. u Požun na sabor), kad ga bude treba. Valja mu dakle pisati kada se ban vrati. Njega a ne Hermana (Bužana) valja poslušati u škakljivih okolicah (= okolnostih); u o pé e ti i Dragutin (Klobučarić) uvijek prije nego u sjednicu idete, jedne morate biti odluke i s Kulmer om se razumjeti. Herman (Bužan) poslije vašu odluku neka sluša, budući on samo p a mćenje a ne razlog a imade“. A onda nastavlja s obzirom, kako su požunski dogadjaji dje

lovali na narod, ovako : „Meni vas je milo, ele iz druge strane moram se radovati što su se okolice (= prilike) sadašnje cijelog a p uk a našega do dna u žarko domo rodolju blje vrgle, i budite uvjereni, da i vlada (t. j., bečka) zahvalna bude, kad ona, kako je nejaka, osloniti se bude mogla o našu tvrdokornost zakonsku, i mi baš istim mjerilo dijeleći, kako primimo od Magjara, najbolje nadvladali budemo. Vi ćete vidjeti, kako budete prijeti kod kuće ova k o radeći. Ako pako u Beč idete, što potribno jest, tako nemojte moliti mlogo, nego kažite zaufanje u zasluženi podpor, i činte vidjeti ra zlog vidjališta naše politike od Magjarske, i da mi ako držani budemo, dotle vjerni ostanemo do kapi. Samo Hermana (Bužana) ne šaljte gore.“ Dne 6. septembra opet piše grof Janko ovako: „Ja vas moji dragi poklisari dan i noć u umu imam, i da je s kesum prispjeti moći, sada, gdi se u iligjah (= kupalištu) sasvijem izliječio jesam, durma bi kod vas bio. Ja bi vam pomaga o vojeva ti. Ja vas doduše u donjem stolu (= u donjoj kući) buduće vrlo žalujem, i vidim, da niste došli zlatne jabuke pobirati. Ele ništar ne manje nemojte se plašiti, naši lovori svikako ako i sada ne, ele svikako doći moradu. Mladež se umložava i kašnje kako god bilo, ponatje vaše ol slidila ol kudila bude. Osobito pako u glavu tebe (Metele Ožegoviću), kome je Bog sritnog udesa pripravio. Ti si mlad, uresen znanjem, mozgom, imetkom i zaufanjem tvojih domorodaca. Ti ako hoćeš, sam sebe bogatijeg i zmožnijeg cijeniti moraš, neželi su svi tvoji prijatelji i dušmani. Tebi ne treba van glas tvrdostojnoga dostojanstva. U mojem prvom lístu saopćio jesam mnijenje, kako da bi postupati morali, ele kad niste tako u činili, bili ste prevareni. Onda bi bili mogli punim pravom kući doći i varmegjam uzrok ujaviti. Sada ako novi zakon (t. j. o magjarskom jeziku) prije dospi neželi blaga rezolucija (t. j. kraljevska od 12. okt.), onda će malo mučnije biti. Ele zaoto budte složni i ako vi tri (t. j. Ožegović, Klobučarić i Bužan) i Kulmer te misli budete, da u pozivu vaše instrukcije nekorisni ondi biti ne ćete, onda se bude moći braniti, tek da je medju vas sloge“. Poslanici pak hrvatski poslušali su savjet starca Janka, kako nam to pokazaše dalji dogadjaji na požunskom saboru, a naročito u donjoj kući.

Kraljevsko rješenje od 12. oktobra pročitao je najprije sam palatin nadvojvoda Josip u zajedničkoj sjednici obiju kuća (2. novembra), a onda istoga dana još i napose predsjednik Szerencsy u donjoj kući. U raspravu uzeše potom ovo kraljevsko rješenje staleži najprije u cirkularnim sjednicama od 16., 17., 18. i 20. novembra, koje su se vodile vrlo uzbudjenim tonom. Konačno pobijedi stajalište većine (36 :16), koja je smatrala stvar pitanjem časti magjarskoga naroda, u kojem da se ne može dopustiti, da pojedine oblasti budu nad državnim saborom, pa tako bi stvoren zaključak, da se kraljevsko rješenje nema primiti na znanje, a donja kuća ima da ostane kod svoga za ključka od 20. juna; o tom pak ima sabor da pošalje

« ПретходнаНастави »