Слике страница
PDF
ePub

lovao je u njemu i slovenački knez Vojno mir sa svojim četama.

Premda je avarska država ovim ratovima bila tako reći razvaljena, ipak ostadoše preostali Avari još i slijedećih godina pod oružjem. U ovom malom ratu pomagali su Posavski Hrvati Avare, pa s toga je god. 797. pošao na njih s velikom vojskom složenom od Bavaraca i Langobarda kralj Pipin, sin Karlov; opustošivši im zemlju prisili ih na mir. Ali već slijedeće godine 798. oni ponovno pograbe oružje, na što na njih udari furlanski markgraf Erik iz Strassburga. Erik odista pokori Posavske Hrvate od Sutle do Dunava i do bijelo-hrvatskih medja, dok bi istodobno satrta i moć preostalih Avara. Sada na pokon propa de a var ska drža v a, kroz što se Posavski Hrvati

a oslobode pre vlasti a varske, ali postanu poda nici franački. Posavsko-hrvatski knez bi odredjen (kao slovenski i istarski) markgrafu furlanskomu, dok su crkveni poslovi predani patrijaru oglajskomu (Aquileja). Kako je većina naroda još uvijek bila poganska, iščeznu sada njihovim krštenjem poganstvo iz Posavske Hrvatske (poč. IX. vijeka). Sva zemlja do Dunava potpade pod kralja Karla,' a najistočniji dio njezin dobije ime Frank o horion, koje se i do danas sačuvalo u nazivu srijemske Fruške gore.?

Ime Karl primili su Slaveni kao opći naziv za vladara njegova dostojanstva, koji je najprije glasio karlj, a kasnije postade od toga naše k r a lj.

° F ạ g (Frong) Franak, frạž k i (fronžki) franački; kasnije Frug i fru ž k i (fruški).

1

2

[ocr errors]

U to se zavadi Karlo Veliki s bizantinskim carstvom, a pogotovo od kad se god. 800. okruni za cara rimskog a. Kako je Bijela Hrvatska priznavala vrhovnu vlast bizantinsku, bude i ona upletena u te dogadjaje, pa tako pokuša u jesen god. 799. furlanski markgraf Erik provaliti u zemlju. No kraj Trsata (kod Rijeke) bude potučen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podvrgnu svojoj vlasti bijelo-hrvatsku kneževinu izmedju mora, Cetine i Vrbasa, te i nju podrede furlanskomu markgrafu, a kad bizantinski car Nikefor uglavi s Karlom god. 803. mir, odreče se iste kneževine, pridržavši jedino primorske gradove i otoke (Dalmaciju). Medjutim predade se Dalmacija već druge godine Francima, na što plane ljut rat izmedju oba carstva, koji svrši porazom Karlovim. God. 812. bude u Aachenu ponovno ugovoren mir, kojim bi potvrdjen onaj raniji od god. 803. Bijelo-hrvatska k ne že vina ostade u vlasti franačkoj, u kasnija vremena dašto samo po imenu, sve do god. 878.

Godine 814. dne 28. januara umre car Karlo Veļiki, a naslijedi ga slabić sin Ludovik Pobožni. Njemu se u gradu Paderbornu poklone oba podTožna hrvatska kneza: posavski Ljudevit i bijelo-hrvatski Born a. Medjutim uze furlanski markgraf Ka dolach, nasljednik Erikov, tako nasilno i okrutno postupati, naročito s Posavskim Hrvatima, da se njihov knez Ljudevit, čije je siedište bio tvrdi Sisak, poradi toga 818. potužio caru Ludoviku. Kad to ne pomože, diže se Ljudevit god. 819. nå oružje. Franci odmah otpreme jaku vojsku pod Kadolachom iz Italije protiv njega, ali je Ljudevit tako odlučno razbije, da su mu se potom pridružila oba srpska plemena, Braničevci i Timočani, koja nedavno od svoje volje zamijeniše bugarsko gospodstvo franačkim. Kadolach je malo po tom umro. Sada skupe Franci još iste godine 819. novu vojsku, a toj se pridruže kao vjerni vazali ne samo bijelo-hrvatski knez Borna, nego i sam Ljudevitov tast Drago m u ž, po svoj prilici vodja Gačana. I dok je franačka vojska, kako se čini, s malo sreće potiskivala Ljudevita sa zapada iz Koruške, Borna u isto vrijeme udari na nj s juga. Poradi toga Ljudevit se brže bolje okrene na jug i podje u susret Borni; na Kupi došlo je do odlučnoga boja u kojem Dragomuž pogibe, dok Bornu jedva spasu njegovi stražari. Dapače na zimu, kad ga se Franci okaniše, provali Ljudevit u Borninu kneževinu, te je ljuto popali i pohara. Posljedica ovih uspjeha bila je, da su se mnogi alpinski Slaveni (Slovenci) pobunili protiv Franaka i pridružili Ljudevitu.

Po tom digoše Franci tri velike vojske, u koje udjoše čete iz pola carstva, pa dvije godine uzastopce (820. i 821.) udarahu uspješno na Ljudevita, što više, one provale i u zemlju njegovu, koju nemilice opustoše i popale, a onda se vrate kući. Posljedica bješe, da se nakon te vojne slovenska plemena opet pokoriše Francima i da je Ljudevit napokon ipak podlegao njihovoj premoći. On ostavi u četvrtoj godini ustanka Sisak,

u kojem se tako hrabro držao, pa prebježe preko granice k Srbima (822.), na što Franci pokore čitavu Posavsku Hrvatsku i Braničevce.

a.

Medju Srbima ne održi se Ljudevit dugo, jer ubivši prijevarom (ne zna se, zašto) svoga domaćina, nekoga srpskoga župana, morade odavle pobjeći u Bijelu Hrvatsku, gdje nadje zakloništa u Ljudemišla, ujaka kneza Borne. Po svoj prilici po želji franačkoj dade Ljudemišl izdajnički Ljudevita pogubiti (823.). Borna pak bješe umro još godine 821., na što su Franci potvrdili knezom bijelo-hrvatskim njegova sinovca Vladisla v

Ma da i nije knez Ljudevit uspio, ipak ga valja ubrojiti medju najvažnije ličnosti u staroj povijesti hrvatskoj. On je bio jedini hrvatski vladar, koji je umio makar i na kratko vrijeme oko sebe okupiti velik dio Slovenaca i Srba, upravljajući... svom zemljom od izvora Drave, Save i Soče do ušća Timoka u Dunav. Svojim snažnim ustankom potresao je temeljima franačkoga carstva, a zemlju hrvatsku izmedju Save i Drave spasao za uvijek od germanske najezde. Nijemac Dümmler izrijekom kaže, da ustanak njegov ne bješe tek obična pobuna, već da se tuđe radilo o izvedbi jedne velike ideje, naime o utemeljenju ne z a vis ne sla venske države na D u n a v u na mjesto. propale avarske.

Ovi dogadjaji, a naročito, što su Franci primili odmetnule Braničevce, dovedu carstvo do sukoba s Bugarima, kojima je tada vladao knez Mortag. Bugari odista brzo opet pokore Braničevce, dok su im se Timočani predali odmah po padu Ljudevitovu; na to provale Dravom u Posavsku Hrvatsku (827.–829.). Carstvu franačkomu

[ocr errors]

1

ne preostade drugo, nego se izmiriti s njima odstupivši im Srijem."

Mir bijaše caru Ludoviku tim potrebniji, što je imao istodobno teških neprilika sa svojim sinovima radi baštine. Ove smutnje u carstvu upotrijebi rodjak i nasljednik Ljudevitov knez R atimir i pokuša oprostiti se vrhovnoga gospodstva franačkoga, ali bude 838. potučen i opet prisiljen na pokornost.

Iza Ratimira spominje se oko god. 870. kao posavsko-hrvatski knez Mutimir, koji podloži svoju kneževinu na želju pape Ivana VIII. panonskoj metropoliji sv. Metodija. Sa da se proširi slovenska služba božija u Posavskoj Hrvatskoj. Mutimira naslijedi Braslav, vjeran i odan vazal franački. Kad je car Karlo III. Debeli opet sjedinio u svojoj ruci čitavo carstvo franačko, te došao na istok svoje države u Tulln (nedaleko Beča), podje i Braslav onamo, da mu se pokloni (884.). U ratovima, što su ih vodili car Arnulfo i moravski knez Svatopluk, stajaše Braslav na strani Arnulfovoj, pomažući ga izdašno savjetom i vojskom (892.-894.).

Za toga ratovanja pojavi se iznenada nov narod na ravnicama oko Dunava i Tise, Magjari; oni pristanu uz Arnulfa, udare na moravsku državu i nasele današnju Ugarsku (896.). Dolazkom Magjarâ ujedared se izmijene političke prilike u Posavskoj Hrvatskoj: prevlasti franačke ne

Od sada Srijem često mijenja gospodare: Hrvate, Bugare, Magjare i Bizantince.

« ПретходнаНастави »