Слике страница
PDF

to je za nas pogibeljno i škodljivo, i opet što je za nas hasnovito, to se njima pogibeljno čini. Ne uvidja li dakle svaki, da ovako dalje ostati ne može po obadva naroda i da ovdje treba krepkih sredstava da se zlu što prije doskoči. Zato glavna skrb bijaše onima, koji su me poslali, da se postaraju za ona sredstva, kojima bi se narodnost naša očuvala kao sjeme bolje budućnosti naš« i političko stanje triju kraljevina sve većma učvrstilo, te razdijeljeni u novije vrijeme interesi magjarski i hrvatski koliko moguće sjedinili. Medju poplavitij a sredstva ova spada hrvatsko-slavonsko vijeće, kojega nam s tim više treba, budući vidimo, da je uslijed novoga zakona kod ugarskoga namjesničkoga vijeća poslovni jezik magjarski. Isto se tako sva premilostiva kraljevska rješenja dvorske kancelarije na ugarsko vijeće sada otpravljaju na magjarskom jeziku, a nama šalju u prijevodu, a ne više u originalu. Tako se svi naši poslovi ondje pretresaju na magjarskom jeziku, a mi samo latinske prijevode dobij amo. Budući pako da je sada po čitavoj Ugarskoj ne samo poslovni, već i školski (nastavni) jezik magjarski, nije već daleko vrijeme, kad se u Ugarskoj više latinski ne bude znalo, pa tako će se naši poslovi ili lakoumno i površno, ili samo na magjarskom jeziku primati i rješavati. Tako već sada intima ti na kaptol zagrebački dolaze pisani magjarski, a ovdašnje gradjevno ravnateljstvo već sada prima magjarske dopise i na aj ih- magjarski odgovara. Tako će se sve malo pomalo i dalje širiti po našoj domovini magjarski jezik, i prij e nego li ćemo opaziti, bit ćemo u gvozdenim verigama iz kojih »e nikad više ne ćemo osloboditi. Ne vidim ja pomoći u odsjecima, kako ih odbor predlaže, jer ovi će vazda zavisiti od ostaloga dikasterija i svagda će se manje ili više sastojati od tudjih elemenata, od ljudi, koji ni malo ne poznadu ni prilika ni potreba naroda našega, od ljudi, koji ne će ni uz najbolju volju imati toliko snage, da se usred magjarske zemlje usprotive nepravednim interesima mag j a r s k i m. Stoga ne oklijevajmo, već otkrijmo pravednomu vladaru bijedu i nevolju našu. Ne tmmnjajmo o milosti i dobroti kraljevoj, koja nam se naročito u novije vrijeme toli nužno pokazala. Vrijeme i stalnost naša zatrla su pred svijetom sva krivična sumnjičenja neprijatelja naših, vrijeme i stalnost nadvladat će i druge zaprijeke napretka našega, te najbolje dokazati pravednost naših želja."

Umni i dalekovidni govor ovaj pozdravljen bješe burnim pljeskom u sabornici i na galerijama, te odmah izazva živahnu debatu u kojoj se Petru Horvatu pridružiše, iznesavši još i drugih razloga za osnutak posebne od Ugarske nezavisne vlade, Aleksandar Simunčić, drugi zastupnik varaždinske županije, pa Ivan Zidarić, prvi podžupan križevačke županije, Maksimilijan Piškorec, načelnik karlovački, Ivan Kukuljević Sakcinski, grofovi Zigmund Vojkffv i Gjuro Erdddv mladji, kao i mnogi drugi. Članovi odbora saborskoga, na čelu im biskup Haulik i barnn Kulmer, nijemu se opirali

[ocr errors]

uskrisenju samostalne hrvatske vlade, već su smatrali, da je ono neprovedivo, dogod postoji zak. 61. 58. od 1791., kojim se Hrvati dobrovoljno podložiše ugarskoj vladi, pa stoga da se narod hrvatski zasada može zadovoljiti provedivim hrvatskim sekcijama kod ugarske vlade i dvorske kancelarije. Ipak se i iza toga razlaganja sabor u velikoj većini izjavi za predlog Horvatov, a naročito iza riječi senjskoga biskupa Mirka Ožegovića, koji reče uz burni pljesak i Micanje „Zivio" čitave dvorane i galerija: „Valja okolnosti i stvar promotriti onako, kao što su onda bile, kad je hrvatsko namjesničko vijeće uvedeno i dokinuto. Oboje je više svojevoljno, bez ikakova zakona ili sabora učinjeno, i zato kraljevine ove za svoju sigurnost i zatražiše, da se to sjedinjenje s ugarskim kraljevskim vijećem n a saboru uzakoni. Kad se to onda na želju ovih kraljevina nezavisno od ugarskoga sabora moglo učiniti, kad kraljevine ove nezavisno od ugarskoga sabora na svom saboru mogu statuta stvarati, — ne znam i ne uvidjam, zašto one ne bi mogle nezavisno od ugarskoga sabora zatražiti, da im se povrati ono, što su nezavisno od ugarskoga sabora dobili i oda šta su sami odstupili. Ja se pridružujem onima, koji su za obnovu hrvatske vlade."

Proglasivši rezultat ban predje na dalje točke odborovih predloga, medju kojima se naročito ističu: remonstracija protiv naredbe ugarske vlade, u smislu koje ne može da bude namještena po hrvatokim školama nijedna učiteljska sila, koja nije vješta magjarskomu jeziku, onda da se obnovi kod kralja molba za utemeljenje narodnoga učenoga društva, da profesor historije na zagrebačkoj akademiji ima predavati i povijest hrvatsku prije združenja s Ugarskom, te da se ovim kraljevinama dade onakova sloboda štampe, kakova je u Ugarskoj. Svi su ovi predlozi, dašto, jednoglasno prihvaćeni, a tako i oni o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i o obnovljenju banske časti kao što je nekada bila. Sjutradan 10. oktobra rasplela se živahna debata o školstvu, te bi zaključeno, da se zamoli kralj, da bi zagrebačku akademiju podigao na potpuno sveučilište, tako da hrvatski mladići više ne će trebati da polaze u Peštu, da postignu čast doktora; da se u srednje škole uvedu hrvatske školske knjige; da se osnuju trgovačke i industrijalne škole; nadalje, da se dobrovoljnim prinosima osnuje hrvatsko narodno kazalište, a od polovice kamata iste glavnice nagradjuju najbolja dramatska djela,1 te konačno, da se zagrebačka biskupija podigne na čast nadbiskupije i njoj podčine kao sufragani biskupije senjska, križevačka i djakovačka. Iza ovoga obilnoga i patriotskoga rada, bješe sabor dne 14. oktobra zaključen. U zaključnom (i oproštajnom) govoru svomu reče ban grof Haller medju ostalim ovo : „V e 1 e v a ž n i na ovom saboru ovih kraljevina opravlj eni poslovi, ne će odista

1 Pored toga sabraše saborski članovi u istoj sjednici na predlog varažd. zastupnika Petra Horvata 3.500 for. ostati bez blagoslovena ploda, a pozno potomstvo u srećnom užitku ljepše budućnosti blagosiljat će u zahvalnoj uspomeni rad slavnoga o v oga sabora. Kao što nema nigdje u prirodi, tako ni u državnome životu nema stanke, pa stoga ako tečaj stvari ne može da ide naprijed, a ono mora natrag. Možemo zaista ponosni da budemo, što nijesmo udarili ovom posljednjom stazom, jer u ovom saboru položeni su osnovi trajnoga poretka, koji će sigurnost, a po njoj i slobodu našu učvrstiti. Mnoga pitanja, što proistekoše iz duha i želje naroda, bila su ovdje raspravljena, pa će sada biti podastrta na sankciju Njeg. Veličanstvu. Ova pak ovdje riješena pitanja stavljaju nam kod previšnje milosti u izgled najljepše nade u procvat naše narodnosti i u ojačan je naših municipalnih prava. Pa dok se od srca radujemo ovim krasnim plodovima što smjeraju na diku domovine, podsjećava nas sinovska ljubav i sveta dužnost, da prije svega obazrijevši se na izbor tolikih dobročinstava izjavimo dostojnu podaničku blagodarnost Njeg. posvećenom Veličanstvu, predobromu i svemožnome kralju našemu. Uvjereni o milostivoj zaštiti previšnjega gospodara zemlje neka izvole preuzvišem" velikaši i slavni staleži i redovi vrativši se kućama svojim širiti medju svojim zemljacima slavu previšnje milosti i darežljivosti, a gušiti zlobne namjere, koje bi možda smjerale na propast zakonitoga i ustavnoga organizma; neka izvole podsticati

« ПретходнаНастави »