Слике страница
PDF

prihvate Hrvati slovensku službu božju i glagolsko pismo, što su im ga donijeli iz Moravske protjerani učenici sv. Metodija. Ovo Je od osobite važnosti, jer od sada bijaše hrvatstvu j)bJegurano, da" u" sjevero-zapadnom kraju Balkanskoga gpbj^gjja^jjvi _kap kulturna jedinica; tulljmska kulturna.najezda, naročito latinizacij a, nikad ga više ne će goloruka zateći. To i jest razlog, zašto su latinski biskupi u dalmatinskim giaddvima toliko mrzili na slovensku službu i pismo; oni su potpunim pravom u tome gledal i ono snažno oružje, kojim se hrvatska (i uopće slavenska) svijest branila od njihovoga latinizma.

Medjutim planuše nove borbe izmedju Neretljana i Mlečana. Nakon nekih manjih okršaja podje dužd Petar Candiano ljeti god. 887. na odlučnu vojnu. Kod današnje Makarske dodje do krvave bitke, u kojoj dužd boreći se hrabro s još sedam drugova pogine (18. sept.). Tek docnije je uspjelo tribunu Andriji, da je potajno oteo Hrvatima duždovu lješinu, odnio je u Grado i ondje sahranio u stolnoj crkvi. Iza ovoga poraza Mlečani ne ratuju više s Hrvatima sve do pod kraj X. vijeka, jer uglaviše s njima mir, obvezavši se na plaćanje godišnjega danka za slobodnu plovidbu po Jadranskom moru.

Branimir je imao ženu Marušu inače nam nepoznata roda. Čini se, da je najvolio obitavati u Kninu, jer bi ovdje (kako se misli) u stolnoj crkvi sv. Marije sahranjen; drži se, da se nedavno naišlo na njegov, njegove žene i dvoje dječaka (sinova) grob.

Dr. F. pl. Šiiić: Hrvatska povjest 4

Kneza Branimira naslijedi potomak Trpimirov (možda sin) Mutimir, za kojega planuše borbe izmedju ninskoga biskupa Adalbreda i nadbiskupa spljetskoga Petra, jer novi papa Stjepan VI. ne bijaše nimalo sklon slovenskoj službi Božjoj, a osim toga još se oba crkvena dostojanstvenika otimahu za neke posjede. Mutimir stolovao je u Bihaću, kao i Trpimir, a imao je oko sebe sabran sjajan dvor. U njegovoj se pratnji nalazi pored mnogih plemenskih župana još i župan dvorski, tri komornika: peharnik, buzdovnik i štitonoša, te glavar hrvatskih samostana po imenu Zitelj. I knjeginja imala je takodjer posebnu svoju pratnju. Čini se, da je poslije Mutimira vladao jošte Višeslav (oko 900.), o kojem ne znamo ništa, doli imena. Višeslav je po svoj prilici posljednji hrvatski knez, jer nasljednik njegov T o m i s 1 a v (poslije 900.) vjenča se 'za kralja.

B. Kraljevi hrvatski (do konca XI. vijeka).

IV.

Tomislav i njegovi nasljednici
(oko 910. do 970.).

Oko godine 910. sjedi na hrvatskom kneževskom prijestolu kao knez Tomislav (oko 910. do 930.), po svoj prilici nasljednik kneza Višeslava. Kad je on sio na prijesto svoga prešasnika, zgodi se važna promjena u susjednom Podunavlju: to je utemeljenje ugarske države po Magjarima.

Magjari (Ugri) pripadaju ugro-altajskoj grani turanske rase. Pradomovina bila im je na južnoj strani planine Altaj u centralnoj Aziji, odakle se spustiše ponajprije na obalu rijeke Urala (Jaik), a onda u primorje izmedju Dona i Dnjepra (Lebedia). Kako su ih prvom polom IX. vijeka neprestano potiskivali srodni im Pečenezi (magj. Bessenvok, lat. Bisseni), ostave oni i tu zemlju pa se nastane izmedju donjega Dnjepra i ušća dunavskoga (Etelkoz). Na poziv cara Arnulfa navale oni na Moravsku (892.), a iduće godine kao saveznici bizantinskoga carstva na bugarskoga kneza Simeona, kojega i potuku. Sada pozovu Bugari i Pečenege, da navale na Magjare.

I odista, dok je najveći dio Magjara pošao na plijen u Panoniju, provale Pečenezi u njihovu zemlju, gdje su poubijali sve, što im je pod ruke došlo. Ta nesreća prinudi Magjare na novu seobu; pod vodstvom A r p a d a, sina Almoševa, a podijeljeni u osam plemena, što se raspadahu (po docnijem brojenju) u sto i osam rodova (generationes), podju oni preko Kijeva do srednjih Karpata te udju verečkrm (ili magjarskim) prijelazom u Ugarsku kod Ungvara i osvoje svu zemlju do Drave i Dunava na jugu (896.). Doseljenjem Magjara uništena bi za uvijeku srednjem Podunavlju njemačka vlast, koja je dotle sve više napredovala, ali podjedno bi prekinuta i dojakošnja sveza izmedju sjevernih i južnih Slavena.

Nakon propasti franačke vlasti u Podunavlju oslobodi se Posavska Hrvatska njezine prevlasti. Ona je mogla da od sada živi samostalnim državnim životom, no kad je stadoše napadati magjarske konjaničke čete i kad ona vidje propast velike moravske države i poraz jake franačke vojske kod Požuna (906.) od tih istih četa,_onda se uvjerj^

Ida se sama ne će obraniti od Magjara,__pa se stoga dade pod okrilje hrvatskoga kneza Tomislava, ipko 910.). Radi toga došlo je zacijelo do mnogih bojeva izmedju Tomislava i Magjara, ali ih mladi i junački knez svagda srećno odbije utvrdivši tako Dravu kao sjevernu granicu države hrvatske."

~Doskora obrati TomisTav"paznju svoju na dogadjaje, što se zgadjahu u susjedstvu njegovu, naročito na sukob izmedju Srba i Bugara.

Srbi su živjeli Hrvatima na istok. Prvo im je središte bilo oko rijeke Pive, Tare i Lima. gdje utemelji krajem VIII. vijeka V i š e s 1 a v srpsku kneževinu pod vrhovnom vlašću bizantinskom. Potomak njegov knez V 1 a s t i m i r prvi pokuša proširiti vlast svoju i na piimorje, što se pružilo rijeci Cetini na jugu (Crvenu Hrvatsku), ali nije uspio (oko 840.). Njegovi sinovi Mutimir, Stojimir i Gojnik podijele državu oca svoga, pa se ubrzo zavade. Mutimir svlada braću te ih pošalje u Bugarsku zadržavši jedino kod sebe Gojnikova sina Petra. No taj pobježe u Hrvatsku, a kad srpski knez Mutimir umre, provali (892.) Petar s pomoću hrvatskoga kneza Mutimira u Srbiju, gdje su sada vladali sinovi srpskoga kneza Mutimira: Pribislav, Bran i Stjepan. Petar Gojniković pobijedi bratučede i progna ih u Hrvatsku, gdje oni svi umru osim Brana.

Doskora udari iz Hrvatske na kneza Petra prognani stričević njegov Bran sa svojim sinom P a v 1 o m, no Petar ih pobijedi i uhvativši ih oslijepi. Po tom udari na Petra iz Bugarske drugi mu bratučed K 1 o n i m i r, sin Stroj imirov, al i Petar i njega pobijedi i pogubi, a s bugarskim knezom Simeunom sklopi mir predavši mu oslijepljenoga Brana i sina mu Pavla. Poslije toga udari knez Petar Gojniković na oblast Neretljansku te je zauzme osim otoka. Radi toga dodje u sukob s humskim knezom Mihajlom Viševićem, koji je medjutim skupio pod svoju vlast još Travunju i Duklju, dakle gotovo čitavu Crvenu Hrvatsku. Mihajlo se složi s bugarskim knezom Simeunom, u taj mah zavadjenim s bizantinskim carstvom, kojega je vrhovnu vlast priznavao Petar Gojniković. Tako nastade rat izmedju Petra i Simeuna; Petar bi uhvaćen i odveden u Bugarsku, gdje i umre, a knezom postade bugarski štićenik P a v a o Branović (917.). Istodobno uzme Mihajlo Višević i Neretljansku oblast i tako sjedini u svojoj ruci cijelu Crvenu Hrvatsku.

Protiv Pavla Branovića podiže se s bizantinskom pomoći bratučed njegov Z a h a r i j a P r i b i s 1 a v 1 j e v i ć, ali bude potučen i bačen u bugarsku tamnicu. Kad se malo poslije knez Pavao iznevjeri Simeunu i pridruži bizantinskomu carstvu, pošalje car bugarski u Srbiju Zahariju, koji zbaci Pavla i sam zavlada pod vrhovnim gospodstvom bugarskim, da ga takodjer iza kratkoga vremena opet zamijeni bizantinskim. Sada pokuša carstvo, da protiv Simeuna po

« ПретходнаНастави »