Слике страница
PDF

jest smrti Kolomanove, i to tako, kao da su Iliri autohtoni, a južni Slaveni njihovi potomci. Četvrti svezak, koji ide do god. 1790., već je bolji. To je prva historija pisana hrvatskim jezikom.

Iza Sveara izdao je malu knjigu Ivan Krst. Tkalčić: Hrvatska povjestnica, u Zagrebu 1861., da zadovolji potrebi tadanje generacije za povraćena ustava, a onda S i m e L j u b i ć: Pregled hrvatske povjesti, izdano na Rijeci 1864. Ova potonja knjiga ima i danas vrijednosti poradi upotrebljenih mletačkih izvora, koji još ni sada nisu štampom objelodanjen, naročito za doba 1531. dalje.

Sva je ova djela daleko natkrilio Tade Smič iklas, kad je godine 1879. i 1882. izdao troškom „Matice Hrvatske" prvo kritično i patriotskim duhom napisano krasno djelo: „Poviest Hrvatske" u dva sveska; prvi obuhvata dogadjaje do god. 1526., dok drugi ide do god. 1848. Ovo je djelo izradjeno na osnovu svega tada pristupnoga materijala, a djelomično u drugom svesku i na arkivalijama. Kako je od onda, kad je izradjeno, pa do danas prošlo gotovo trideset godina, a za to je vrijeme izišlo mnoštvo novih izvora, to je, naročito u prvom svesku, ovo djelo danas donekle zastarjelo.

Prema stanju današnje nauke i izvora objelodanjuje veliko djelo Vjekoslav Klaić: Povjest Hrvata, od kojega su do sada izišle četiri sveske obuhvatajući vrijeme do god. 1526. Ovomu djelu još su priložene i savremene slike. Izradbom svojom i opširnošću nadilazi sva dosadanja djela, samo bi poželjno bilo, da što prije čitavo izidje.1 Naročito razdoblje od godine 1409. do 1516. sasvim je novo i dosle nepoznato, dašto poglavito obzirom na hrvatsku prošlost.

U manjem opsegu izdao je popularnu knjigu dr. Rudolf Horvat: Povjest Hrvatske, u Petrinji 1904. U tom se djelu iza svakoga poglavlja spominju „Izvori i literatura", prečesto i spisi bez ikake naučne vrijednosti. Za brzu i kratku uputu u hrvatsku prošlost djelo je Horvatovo sasvim dobro i zgodno.

Iza općenitih djela prijedjimo sada na izvore i literaturu pojedinih odsjeka naše prošlosti.

B. Posebna djela.
I.

Za narodne dinastije
(do 1102.).

Sve isprave, zapisnike crkvenih sabora i izvatke iz pisaca sabrao je u jednu zbirku dr. F r a n j o Rački pod naslovom: „D ocumenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia" Zagreb 1877. (Izišlo kao sedma sveska kolekcije „Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium4'.) Dopunjak toj , zbirci čine: „Novo nadjeni spomenici iz IX, i XI. vijeka za panonsko-moravsku.

1 Prva sveska ide do god. 1301., draga od 1301. do 1409., treća od 1409. do 1458., a četvrta od 1458. do 1526. Peta knjiga, od 1526. do 1608., upravo je u štampi.

bugarsku i hrvatsku povijest" što, ih je izdao isti Rački s dr. Franjom Mikloš i ć e m u „Starinama" jugoslav. akademije vol. XII. (Zagreb 1880).

„D o c u m e n t a" su nesumnjivo glavno djelo Račkovo. Ona se dijele ovako: Prvi dio (Acta) sadržaje sve isprave, što su nam se sačuvale iz vremena narodne dinastije. Kod toga posla postupao je izdavač veoma (često i prestrogo) kritički. Rački se naime nije zadovoljio samo time, što je išao u trag originalima, odnosno najstarijim prijepisima, nego je označio više listina kao sumnjive, falzifikovane ili preradjene. Premda je ovo najbolje izdanje, što ga dosada imamo, ipak je i ono danas potrebno temeljite revizije ; poradi toga sprema jugoslavenska akademija u redakciji svoga predsjednika Tadije Smičiklasa novo izdanje istih isprava kao prvu svesku svoga diplomatskog zbornika („Codex diplomaticus"). Drugi dio Račkovih „Documenta" obuhvata sačuvane nam zapisnike crkvenih sabora ili sinoda (Rescripta et syn o d a 1 i a), od kojih su mnogi veoma važni i po svjetsku historiju, kao primjerice zapisnici sabora spljetskoga od 924. Treći dio, koji je podjedno i najopsežniji, sačinjavaju izvodi iz ljetopisa i pisaca, domaćih i stranih, u koliko se tiču hrvatske prošlosti prije god. 1102. („Excerpta e scriptoribus".) Ovi su izvodi otštampani kronološkim redom, „tako da je od brojnih ekscerpta iz različitih ljetopisaca sastavljena kao neka zasebna hrvatska kronika", kako zgodno kaže K 1 a i ć („Povj. hrvat." I., 305.). Sva su ova tri dijela snabdjevena jošte i obiljem vrlo dobrih i važnih bilježaka, kojima se budi koje geografsko ili lično ime kuša istumačiti, budi stari način datiranja odgonetati. Na koncu dodan je veoma brižno složen „Index", u kojem su naročito važne razne grupe (n. pr. Chroati itd.).

Ostatke umjetničkih spomenika i natpise na kamenu sabrao je don Frane Bulić u djelu: „Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I., Zagreb 1888.", a poslije toga objelodanio je važni natpis hrvatske kraljice Jelene iz god. 976. pod naslovom: „Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene" (Vjesnik hrv. arheol. društva N. S. vol. V. Zagreb 1901.)

Nalično djelo kao „Documenta", ali modernije, te u mnogočem bolje, jeste dr. FrancKos: Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem vekvi. Prva knjiga (501—800). Ljubljana 1903. i druga knjiga (801—1000). Ljubljana 1906. Tu su sabrani i protumačeni svi izvadci iz raznih pisaca što se tiču prošlosti ne samo slovenske, nego djelomično i hrvatske. Pred svakom je sveskom vrlo dobar uvod.

Od pojedinih domaćih rasprava navodim: R a č k i: Kada i kako se preobrazi hrvatska kneževina u kraljevinu? Rad jugoslav. akad. vol. XVII. Zagreb 1871. — R a č k i: Borba južnih Slavena za državnu neodvisnost u XI. vijeku. Rad vol. 24, 25, 27, 28, 30, 31. Zagreb 1873—1875. — R ački: Hrvatska prije XII. vijeka glede na zemljišni opseg i narod. Rad 56. i 57. Zagreb 1881. (vrlo dobro). — R a č k i: Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. Rad 70, 79, 91, 99, 105, 115 i 110, te posebno Zagreb 1894.

K 1 a i ć: Hrvatski bani za narodne dinastije. Vje8tnik kr. zem. arkiva vol. I. Zagreb 1899.

K r š n j a v i: Prilozi historiji salonitani Tome arcidjakona spljetskoga. Vjestnik kr. zem. arkiva vol. II. Zagreb 1900.

Manojlović: Jadransko primorje IX. stoljeća u svjetlu istočno-rimske povijesti. Rad vol. 150. Zagreb 1902.

B r a š n i ć: Zupe u državi hrvatskoj za narodne dinastije. 3. izdanje. Program vinkovačke gimnazije 1879.

Poparić: O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vladara. Zagreb 1899.

Gruber: Davni Slaveni i njihova pradomovina. „Prosvjeta" 1907. br. 13,14, 15. — Gr ub e r: O pradomovini i seobi Hrvata. „Prosvjeta" 1908. br. 5, 6, 7, 8, 9. — G r u b e r : Hrvatska za Trpimira i Krešimira. „Prosvjeta" 1904. br. 21, 22, 23. — Gruber: Domagoj i Sedeslav. „Prosvjeta" 1905., br. 1. — Gruber: Branimir i Mutimir hrvatski knezovi. „Prosvjeta" 1905. br. 16, 17. — Gruber: Slavić kralj hrvatski, „Prosvjeta" 1906. br. 9, 10, 11, 12.

Š i š i ć: O podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića. Vjesnik arkeol. društva N. S. sv. VII. (1904.) — Šišić: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira. Vjesnik arheol. društva N. S. sv. Vlfl. (1905.)

« ПретходнаНастави »