Слике страница
PDF

Biograda i tako Turke prisilio, da su se okanili Slavonije, dapače on je sa svojom smionom vojnom zaplašio i samoga sultana Sulejmana u tolikoj mjeri, da se nije usudio povratiti istim putem, kojim je i došao, to jest preko Mohača i Osijeka, nego lijevom obalom dunavskom preko Bača i Petrovaradina. Povrativši se Krsto Frankapan kući, sazove za 23. septembra u Koprivnicu sabor plemstva slavonskoga, koje ga (pošto nije bilo kralja, a ban Franjo Batthvanv nije imao nikakva ugleda) jednoglasno i oduševljeno izabere svojim skrbnikom i braniteljem („tutor protectorque regni Sclavonie"). Tom su prilikom sabrani plemići izrijekom naglasili njegovu junačku obranu Jajca i jedinu pomoć u prvim danima poslije kobnoga 29. augusta, dapače njemu se podložiše još i županija požeška, te tri susjedne prekodravske: zaladska, šomogjka i baranjska. Podjedno odabere ovaj sabor Krstu Frankapana i zagrebačkoga biskupa Simuna E rdodvja (koji se nekako spasao iz pokolja mohačkoga) za vodje onomu poslanstvu, koje je imalo da podje kraljici udovici Mariji u Požun, da joj izrazi sućut kraljevine Slavonije. No Krsto ne htjede da se primi ove časti, pa tako ostade biskup Simun kao jedini predvoditelj.

Kad se dakle nakon minule pogibli narod hrvatski malko primirio, onda se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjenoga prijestola; kao kandidati važili su samo austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški i erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski. Prema ugovorima od god. 1463., 1491., 1506. i 1515. imale su nakon smrti Ltidovika II., koji nije ostavio zakonite djece, Ugarska, Hrvatska i Češka zapasti Habsburgovca Ferdinanda.1 I odista; češki ga stališi izaberu nakon nekih poteškoća jednoglasno svojim kraljem (23. okt.),2 ali u Ugarskoj i Hrvatskoj podjoše stvari posvema drugim tijekom.

Cim se pročulo, da su Turci ostavili Ugarsku, odmah se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjena prijestola. Jegarski biskup, vrijedni Pavao Vardav, pomišljao je u prvi mah na poljskoga kralja Zigmunda I., no kad se ubrzo uvjerio o njegovoj tromosti, napusti tu misao, a to samo s tim radije, što je općenito uzelo prevladavati mnijenje, da se izabere kralj domaće, a ne tudjinske krvi. Malo potom pozove erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski ukupno plemstvo, županije i gradove za 14. oktobra u Tokaj na dogovor. I odista medju ostalima nadjoše se ovdje temešvarski župan i čuvar krune PetarPerćnvi,3 onda glasoviti pravnik i bivši palatin Stjepan Verboczv i već pomenuti biskup Pavao Vardav. Kako bijaše u taj čas erdeljski vojvoda sa svojom vojskom (oko 10.000 momaka) faktični gospodar situacije, a i privrženici bivše kraljevske stranke ponajvećim dijelom osta

1 Kralj Ludovik II. imao je nezakonita sina Ivana L a n t o š a, koji je od milosti Ferdinandove živio u Požunu, a umro oko 1568. Na njega se dakako nije mogao obzir uzeti s tim više, što je 1526. bio još dijete. (Gl. o njem članak Brunszvikov u „T6rt. tar" 1895. i A c s a d y: Magvarorszag penziigvei I. Ferdinand uralkodasa alatt. Bpst 1888., 186.)

8 Okrunjen bi tek 24. februara 1527.

4 Drugi čuvar bijaše sam Ivan Zapoljski. više kosti svoje na mohačkom polju, to i nije trebalo mnogo govorničke vještine Verboczvjeve, da je na sastanku ugovoreno, da se ima za 5. novembra sazvati izbornisaboru Stolni Biograd i ondje Ivan Zapoljski, najimućniji velikaš ugarski,1 izabrati kraljem. No budući da su Ivanu Zapoljskomu i njegovim drugovima dobro bile poznate težnje i pismeni ugovori kuće Habsburške, došli su poradi odstranjenja oprjeka s bečkim dvorom na misao, da se udovica Ludovika II., Marija Habsburška, preudade za Ivana Zapoljskoga, ali sestra Ferdinandova odlučno odbi ovu ponudu naglasivši izrijekom, da ne će da „izdade" svoga brata. Medjutim okrene Ivan Zapoljski s vojskom svojom na zapad, uzme Budim, Ostrogon i Višegrad (gdje se čuvala kruna sv. Stjepana s ostalim insignijama), te Stolni Biograd. Ovdje se početkom novembra sastao izborni sabor, koji je, pozivajući se na saborski zaključak od 28. septembra 1505., po kojemu bijaše svaki stranac isključen od prijestola ugarskohrvatskoga, jednoglasno dne 10. novembra izabrao Ivana Zapoljskoga ugarskim kraljem i sjutradan okrunio krunom sv. Stjepana. Pošto su oba nadbiskupa poginula na Mohaču, okruni ga Stjepan Podmaniczkv, biskup njitranski, kao najstariji prelat. Izboru i krunisanju prisustvovala je gotovo čitava Ugarska (53 županije), a oduševljenje naročito nižega plemstva bijaše toliko, da je poljski

1 Još otac njegov palatin Stjepan Zapoljski posjedovao je god. 1494. u svemu 12.308 „porta" (= sesija), a herceg Ivaniš Korvin, toliko obdareni sin kralja Matijaša Korvina, tek 5.937.

poslanik biskup K r z y c k i izvijestio svoga gospodara kralja Zigmunda I., muža Barbare, sestre Ivana Zapoljskoga, ovako: „Ni bogovi ne bi mogli Magjare nagovoriti da sebi izaberu stranca za vladara. Sada su kao preporodjeni, te se uz najveće veselje vraćaju svojim kućama".1 Potom javi kralj Ivan svim županijama svoj nastup uz dodatak, da će se svak onaj, koji bi se tome opro, smatrati veleizdajnikom i kazniti konfiskacijom imanja.

Medjutim uze se i Ferdinand, koga je poglavito pomagala sestra mu udovica Marija, spremati, da ostvari svoje pravo na krunu sv. Stjepana. U prvi mah mislio je, da će ga ona zapasti naprosto na osnovu baštinskoga prava po ženi Ani, sestri Ludovika II. i na osnovu već spomenutih ugovora, dakle bez izbora, a kamo li borbe. No videći raspoloženje svoje malobrojne stranke, u kojoj bijahu palatin Stjepan Bathorv, ban hrvatski Franjo Batthyany i prior vranski Ivan Tahi, odluči se i on na izborni sabor; ovi velikaši naime bili su samo za to za kralja tudje krvi, jer su se nadali, da će se tako lakše obraniti od pogibli turske. Ponajprije bi odabran grad Komoran na Dunavu i dan 25. novembra, ali kad taj pade u ruke kralju Ivanu, sazovu kraljica udova Marija i palatin Stjepan Bathory sabor u Požun. Uza sve to, što je bečki dvor

1 U Ugarskoj bijaše takovo neraspoloženje prema Ferdinandu, da su svi, narod i plemstvo, govorili, da v o 1 e biti pod Turčinom, nego li pod Nijeme em. (Sanudo ap. Starine XV., 181. Ovo se mjesto ne tiče Slavonije, nego Ugarske).

dijelio gotove novce, a još ih i više obećavao,1 na sabor, koji je otvoren 16. decembra, dodjoše tek neki velikaši i nekoliki zastupnici susjednih županija i gradova Šoprona i Požuna. Sjutradan u ponedjeljak 17. decembra bude Ferdinand jednoglasno izabran ugarskim kraljem, a izbor i krunisanje Ivana Zapoljskoga proglašeno nezakonitim, kao i pristalice njegove veleizdajnicima, kojima će imetak, za slučaj ako se ne okane „vojvode", biti zaplijenjen.

I tako je Ugarska krajem godine 1526. dobila dva kralja: Ivana i Ferdinanda.

Nalično se razviše stvari u Hrvatskoj i Slavoniji. Tek što je Ferdinand primio siguran glas, da je kralj Ludovik II. poginuo na Mohaču, odmah se obrati još kasno noću od 8. na 9. septembra iz Innsbrucka javnom okružnicom na slavonske i hrvatske velikaše s molbom, da ga uzmu za svoga kralja, kako s obzirom na njegovo baštinsko pravo po ženi Ani, tako i s obzirom na već pomenute ugovore. Podjedno odredi (15. septembra) za Slavoniju kao kraljevske komisare svoje savjetnike Zigmunda Dietrichsteina i Ivana Auersperga, a za Hrvatsku kapetane Nikolu Jurišića i Ivana Pichlera

1 Tako su medju ostalima imali primiti ban Batthya,ny 6.000 dukata, i to 1000 odmah, 2000 poslije 14 dana, a 3000 iza mjesec dana, a prior vranski T a h y 1800 dukata, polovicu odmah, a ostatak za mjesec dana. (Gl. o tom S m o 1 k a: Ferdinand I. Bemiihungen um die Krone von Ungarn. Wien 1878. pg. 64—65. u: Archiv f. osterr. Gesch. vol. 57., po spisima iz car. tajnoga arkiva.) U Češkoj bješe još gore (gl. R e z'e k: Gesch. Ferd. Prag 1878, 107).

« ПретходнаНастави »