Слике страница
PDF
ePub

na četiri (Trst, Gorica, Kopar i Rovinj), civilna Hrvatska s Karlovcem na tri (Karlovac, Rijeka i Senj), Dalmacija sa Zadrom na pet (Zadar, Spljet, Šibenik, Makarska i Hvar) i Dubrovnik na tri (Dubrovnik, Kotor i Korčula). Okružja pak sačinjavali su kotari (cantons), njih 96, a ova opet gradske i seoske općine. Od ovih provincija sačinjavao je civilnu Hrvatsku sav prostor nekadašnje austrijske Istre s Pazinom, Primorje od Mošćenica do uključivo Senja, te otoci Krk, Rab, Cres i Lošinj pored sve ostale zemlje do Save. Vojnička se Hrvatska raspadala kao i prije na regimente: ličku, otočku, ogulinsku, slunjsku i obje banske.

Vladi ilirskoj (le gouvernement general des provinces d' Illyrie) sa središtem u Ljubljani stajali su na čelu pored generalnoga gubernatora još i generalni intendant financija i povjerenik za pravosudje (le commissaire de justice). Gubernatoru bijaše podčinjena sva vojska u Iliriji, kao i državno redarstvo (žandarmerija), pa cjelokupna uprava; nadalje mu je povjereno utvrdjenje gradova, gradnja cesta i predlaganje za imenovanje viših činovnika, kao i oficira, dok je niže činovnike imenovao on sam. Ipak je tim dekretom stegnuta vlast gubernatorova spram položaja Marmontova, jer je odsada trebao da bude gotovo u svim poslovima u tješnjoj vezi s centralnim francuskim ministrima. Glavne poslove uprave same, a naročito zemaljski proračun, imao je u rukama generalni intendant financija, u čijim se rukama s toga razloga i sastajala čitava službena korespondencija, dakako sve to u sporazumu sa samim gubernatorom. Povje

reniku za pravosudje, podčinjenomu jedino gubernatoru, bjehu predani svi pravosudni poslovi. Ova trojica, pa još dva suca apelacijonoga sudišta ljubljanskoga sačinjavali su malo vijeće (petit conseil) ilirskih provincija, kojemu je predsjedao gubernator, a koje je koncentrovalo u svojim rukama sve pravosudne i upravne poslove. Kompetencija bila mu je trojaka i u nekim je civilno-sudbenim raspravama bila najviša instancija, dakle kasacioni dvor, onda vrhovno upravno sudište i povrh toga još je odredjivalo smjer unutrašnje politike izdavajući naročite odredbe. Ovo je bila centralna vlada, Inače je svakoj provinciji stajao na čelu posebni intendant, okružjima i kotarima podintendanti (subdelegué), gradskim općinama načelnici (maire). a seoskim starješine. Kompetencija bijaše u malom svakom od ovih glavara ista kao i ona glavnog intendanta, komu su bili podredjeni provincijalni intendanti, ovima podintendanti, a ovima opet načelnici i starješine. Uz svakoga od ovih glavara nalazilo se vijeće sastavljeno od poglavitih upravnih činovnika, a u općinama od gradjana, odnosno seljana .Izuzetak čini vojnička Hrvatske, u kojoj je ostala netaknuta bivša krajiška uprava, tek joj je na čelu stavljen viši oficir s naslovom vojničkoga intendanta sa sjedištem u Karlovcu, kojemu je o bok stavljeno centralno ravnateljstvo (direction centrale) kao vijeće za upravne, a naročito za financijalne poslove. Inače bješe vojnički intendant izravno podčinjen gubernatoru. Uredovalo se poglavito francuskim jezikom, no domaće činovništvo (a po dekretu trebalo je uzimati u službe što više domaćih si

nova), služilo se još i talijanskim, njemačkim i hrvatskim.

Sudstvo je bilo u Iliriji uredjeno nalik na ono, kako ga je uredio u Dalmaciji Dandolo. Ono bješe posve emancipirano od uprave, a sasastavljeno od triju kategorija. U svakom kotaru smješten je po mirbeni sud s jednim sucem (juge de paix), dok su u gradovima Ljubljani, Beljaku, Novom Mjestu, Lienzu, Rijeci, Karlovcu, Gorici, Zadru, Spljetu, Dubrovniku i Kotoru osnovani sudbeni stolovi prvoga stepena (tribunal de première instance) za sve civilne i kriminalne parnice s predsjednikom, dva suca, tri pristava i državnim odvjetnikom. U gradovima. Ljubljani, Trstu, Rijeci i Dubrovniku kreirani su trgovački sudovi (tribunal de commerce) s predsjednikom, četiri suca i dva pristava za trgovačke parnice; suci bit će imenovani izmedju trgovaca, kupaca ili novčara. Nadalje su osnovana tri prizivna sudišta (cours d'appel) u Ljubljani, Zadru i Dubrovniku; pod prvo potpadale su Kranjska, Koruška, Istra i civilna Hrvatska, pod drugo Dalmacija, a pod treće Dubrovnik i Boka. Kod ljubljanskoga sudišta bilo je pored prvoga predsjednika još i drugi predsjednik, osam sudaca, četiri pristava i državni odvjetnik, te se dijelilo na dva odsjeka (section), dok je kod sudova u Zadru i Dubrovniku bilo pored predsjednika samo četiri suca, dva pristava i državni odvjetnik. U vojničkoj Hrvatskoj dakako ostadoše i nadalje kapetanski i regementski sudovi, od kojih se moglo apelirati na vrhovni

vojni sud u Karlovcu bez daljega priziva. Na čelu pak cjelokupnoga ilirskoga pravosudja stajao je spomenuti povjerenik za pravosudje, koji je nadzirao sve sudove i rješavao pritužbe na pojedine suce. Razumije se, sada su svi slojevi pučanstva izjednačeni pred zakonima, koji su svi bili identični s onima francuskoga carstva (Code Napoleon i drugi).

U vojničkom obziru uredjene su tri divizije; prva je bila Dalmacija sa sjedištem u Zadru, drugo Koruška, Kranjska i Istra s Ljubljanom, a treće Hrvatska s Karlovcem. Ove su provincije imale davati 18.000 momaka, dok je vojnička Hrvatska sama davala 16.000. Uz ovo još je uredjena po francuskom uzoru i narodna garda, u kojoj su imali služiti svi gradjani od 18. do 50. godine. Ilirske vojnike, a napose Hrvate i Dalmatince, Napoleon je visoko cijenio; još pred bitkom kod Wagrama, dne 28. juna 1809. pisao je car Marmontu:,,Vi imate najbolji zbor (corps) moje armade".

U financijalnom pogledu bila je Ilirija samostalna, jer je Napoleon želio, da se sama od svojih dohodaka uzdržaje. Tim su poslovima upravljala dva činovnika, podčinjena generalnom intendantu financija, i to vrhovni primalac (receveur général) i blagajnik (tresorier); prvi je upravljao zemaljskim prihodima, a drugi je opravljao sve isplate. Prihode je sačinjavala u prvo vrijeme samo desetina od priroda, no docnije su uvedeni brojni porezi direktni (kućarina, zemljarina i glavarina) i indirektni (biljegovina, pri

stojbe kod hipoteka, za igraće karte, od ostavština i darovanja, carina, brodarina, cestarina, lučka pristojba, prihod od monopola soli i duhana), koji su konačno postali narodu upravo nesnosni, a kroz to i francusko gospodstvo. Proračun ilirski od god. 1810. iskazivao je 18,809.000 franaka izdataka, a 12,475.000 franaka prihoda, dakle je ostao manjak od 6,334.000 franaka; od toga se trošilo na vojsku osam milijuna, na upravu i sudstvo šest milijuna franaka, a na školstvo 767.000 franaka. Ovaj je manjak ostao i dalje, pa ga nije odstranila ni francuska gospodarska politika, ni dokinuće tlake ni robote ni izjednačenje svih staleža u zemlji. Kod toga je naročito smetao Napoleonov kontinentalni zatvor, radi čega je ljuto stradavala pomorska trgovina ilirska, a naročito Trsta i Dubrovnika, jer izuzetno dopušteni promet s Italijom po moru nije mogao da štete nadomjesti, kao ni trgovačke komore osnovane u Trstu, Rijeci i Dubrovniku. Još je najviše blagodati učinila francuska uprava narodu u Iliriji izgradnjom mnogobrojnih cesta, koje su i danas još u porabi, regulacijom nekih rijeka i isušenjem močvara, te uvedenjem državne pošte.

Školstvo je ostalo dekretom od 15. aprila. 1811. u glavnom isto, kao što ga je Marmont uredio. Promjenu činilo je jedino to, što je najviša centralna škola prenesena iz Zadra u Dubrovnik, gdje je smještena u bivšem ježovitskom samostanu ; tude je predavao kao profesor poznati Appendini. Na dubrovačkoj se centralki učilo pored latinskoga, francuskoga, talijanskoga još i hrvatski (ilirski)

« ПретходнаНастави »