Слике страница
PDF
ePub

renskoga. Zabrvat'Pa zbog teba samo ..

da Leopolda II., koga svatko hvali, ispuni sumnjom spram najboljih rodoljuba, a osobito protiv nas. Njegovi su grijesi tako teški, da naš vapaj : trebamo novog ba na, dopire do zvijezda, a to samo s tim više, što su dosele dobivali plemići ovu čast jedino na preporuku staleža i redova hrvatskoga sabora, a ožive li nam stara prava, bit će grof Balassa i onako kao uzurpator nezakonit“. Sada se nabraja duga čitulja Balassinih nasilja i zlodjela, a onda se nastavlja : „Ali nama ne treba samo ban, nama treba i protonotar, pa zbog toga treba da se sa stane hrvatski sabor još prije ugarskoga“. Za bana pak preporuča županija zagrebačka, medju ostalima i grofa Ivana Erdödyja. No istodobno se i neke ugarske županije zabaviše hrvatskim poslovima. Tako je županija Arva, ispod Tatre, razaslala cirkular, u kojem se kaže medju ostalim, da je nužno, da bude odno š aj s Hrvatskom što tješnji, pa stoga, neka ona ne šalje samo poslanike svoje na sabor (zajednički), već neka daje na njemu i sanirati svoje povrede, dok je vesprimska stvorila zaključak, da treba u sve urede uvesti ma gjarski jezik po uzoru kulturnih naroda ; „u Hrva tskoj, Slavoniji i Dalmaciji nek a ostane latinski, dok ne na uče magjarski. Kad su nam mogli nametnuti tudji jezik, ne može se ni nama kratiti to naše pravo ; jedino kod suda i u crkvi neka ostane latinski jezik.“

Malo potom primi Leopold ostavku grofa Franje Balasse (21. marta), s motivacijom, da Hrvatskoj treba vojnička ličnost kao ban, pa imenova po

predlogu zagrebačke županije i na privatnu preporuku biskupa zagrebačkoga Maksimilijana Vrhovca?, i zagrebačkoga župana Nikole Škrlca?, tada vodje hrvatskoga plemstva, dne 31. marta grofa Ivana Erdödyja banom (1790.–1806).3 Skoro potom imenova Leopold biskupa Vrhovca svojim komesarom (12. aprila), te ga podjedno ovlasti, da sazove hrvatski sabor za 12. maja i da na njemu instalira novoga bana.

Još prije negoli je taj kraljev otpis stigao u Zagreb, sastala se ponovno županija zagrebačka na glavnu skupštinu (15. aprila), kojoj je prvi puta opet predsjedao Nikola Skrlec kao obnovljeni

1 M a k si milijan Vrho va c rodio se 23. nov. 1752. u Karlovcu. Ponajprije posveti se vojničkom staležu kao i otac mu, no onda ga ostavi, te podje u sjemenište zagrebačko, bečko i bolognsko, te se 1774. vrati u Zagreb kao doktor teologije. G. 1775. bješe zaredjen, te postade rektor u sjemeništu u Zagrebu, a radi slobodoumnih ideja imenova ga car Josip II. 21. aug. 1787. biskupom zagrebačkim. Umr'o je 16. dec. 1827.

2 Nikola Škrlec rodio se od oca 'Sigismunda, predsj. sudb. stola, god. 1731., valjda u Zagrebu, kao potomak još 1608. nobilizirane turopoljske porodice. Prve nauke učio je u Zagrebu, a onda nastavi nauke u Beču, gdje mu učitelj bješe kanonik Balt. Krčelić, Bologni i ugarskom Jegru (Eger). God. 1755. stupi u službu županije zagrebačke, te bi iza raznih služba imenovan njezinim vel. županom 1782., te je kao takav izuzevši jozefinsko doba od 1784. do 1790. i umr'o u Zagrebu 29. jan. 1799.

3 I van Erdö d y, sin Gjure Erdödyja, rodio se god. 1760. ; postade car. kr. komornikom, onda pravim tajnikom savjetnikom i vijećnikom ugar. namjesničkoga vijeća, te vel. župan Zvolenskim. Banom ostade od 1790. do smrti 23. marta 1806. Ostavio je sinove Aleksandra, Petra i Žigmunda.

župan, da opravi restauraciju. Svečana deputacija pošla je po nj u biskupsku polaču, te ga doprati u dvoranu, gdje bi od ukupnoga plemstva burno pozdravljen. Zapremivši mjesto velikoga župana, izreče Nikola Škrlec vrlo značajan govor. Ponajprije sjeti plemstvo nemilih dogadjaja prošlih godina, naime kako je odstranjena čast velikožupanska, pogaženi bili zakoni, uvedene tudjinske uredbe i „egzotičan jezik“, no podjedno istaknu, da se zapravo takove težnje od strane egzekutivne vlasti (to jest bečkoga dvora) poka zaše već od vremena Karla III., tako da se stvorio pravi sistem mimoilaženja vlasti legislativne ili sabora. Zato treba, „da se nerazrješivom vezom sjedinimo sa Ugarskom, onda ne će više vlast egzekutivna moći prelaziti svojih granica“. Stoga bi trebalo, da se uredi „v rhovni senat kraljevine“ (naime i Ugarske i Hrvatske), koji bi bio izravno u vezi s vladarom, ali tako, da se ništa ne može bez privole čitavog a senata učiniti; nadalje treba da se županski čin obnovi, kaki je bio u doba Andrije II. ; da uopće pojedinac ništa ne može sam da odredi i konačno treba, da i egzekutivna vlast bude odgovorna legislativnoj; „pa kad sve to bude tako uredjeno, reče Škrlec, tada neće više nikaka pogibao zaprijetiti našem ustavu od egzekutivne vlasti, i to ni od njezinih izravnih, ni od neizravnih pomagača ...“ „Ovo je moje privatno mišljenje, kako da se ustav usavrši i obezbijedi na narednom saboru (naime budimskom)“, no već ga sada iznosi, jer želi, da se o njemu plemstvo sporazumije do budućega hrvatskoga sabora (od 12. maja), na kojem će u tom smjeru staviti predlog. Poslije ovoga živahnim povladjivanjem popraćena govora opravljena bi restauracija : za prvoga podžupana izabran bi sinovac županov A da m Škrlec, za drugoga Pa va o' Tha usz, a bilježnikom Petar Koma romy.

Malo potom, dne 24. aprila, sastala se i križevačka županija pod predsjedanjem župana Aleksandra Szécsena u glavnu skupštinu. I ona zatraži, kako bi obezbijedila ustav i slobodu, neka se na saboru hrvatskom uznastoji oko toga, da se hrvatsko-slavonske županije što tješnje združe s ugarskima.

Medjutim se uze hrvatsko plemstvo spremati na željno iščekivani sabor, koji je biskup Vrhovac kao kraljevski komisar urekao za 12. maja. Na taj su po posljedicama vrlo važni sabor došli od biskupa zagrebački Vrhovac, senjski Ježić i križevački Josafat Bastašić, dok se ispričaše i poslaše zamjenike djakovački Mato Krtica i pečujski grof Pavao Esterházy. Zastupani bijahu i kaptoli zagrebački, senjski, čazmanski i križevački, dok su lično došli od velikaša pored ostalih grof Antun Pejačević, grof Petar Sermage, grof Adam Oršić, barun Ignjat Magdalenić, barun Josip Kulmer, župani zagrebački Nikola Škrlec, varaždinski Aleksandar Erdödy, križevački Aleksandar Szécsen, požeški grof Josip Erdödy, srijemski i podjedno gubernator riječki grof Ivan Szapáry, te turopoljski komeš Franjo Pogledić, dok neki drugi, kao barun Josip Prandau iz Valpova, i grof Teodor Batthyány iz Ludbrega poslaše svoje zamjenike, te se ispričaše. Zupanije su zastupali, zagrebačku podžupan Adam Škrlec i bilježnik Petar Komaromy, varaždinsku podžupan Ivan Jurinić i Gašpar Švagelj, križevačku podžupan Ludovik Marić i bilježnik Josip Mračić, požešku podžupan Filip Strižić i sudac Karlo Odobašić, virovitičku drugi podžupan Antun Adamović i Karlo Delimanić, a srijemsku drugi podžupan Josip Koczo i Josip Posavac. Gradove konačno zastupahu, Zagreb načelnik (sudac) Nikola Babočaj i Pavao Hajnović, Varaždin načelnik Ladislav Gregorić i odvjetnik Antun Kirchholz, Križevce načelnik Josip Ferbarić i senator Josip Popović, Koprivnicu načelnik Mihajlo Horvat i senator Josip Ranško, Karlovac načelnik Ivan Kovačić i senator barun Josip Dietrich, Senj Matija Demeli i Josip Mihoć, a Požegu senator Josip Saračević. Iz ovoga se vidi, da je Slavonija isto tako zastup a na bila na hrvatskom sa boru, kao i Hrvatska. Sabrani staleži i redovi posjedali su oko dugačkih stolova, dok je kod prvoga sjedio kao predsjednik najprije biskup-komesar Vrhovac, a onda poslije instalacije redoviti predsjednik saborski, ban Ivan Erdödy.

U oči sabora, u utorak 11. maja, pošla je sjajna deputacija saborska u susret novom banu do Maksimira, gdje je pod šatorom, za tu svrhu priredjenim, pozdravio grofa Ivana Erdödya zanosnom besjedom podžupan zagrebački Adam Škrlec, istak

Dr. F. pl. Šišić : Hrvatska povijest.

« ПретходнаНастави »