Слике страница
PDF
ePub

Medjutim pored ovih plenarnih sjednica saborskih od goleme su važnosti tako zvane cirkular ne. Da se oslobodi utjecaja svoga predsjednika, po kralju imenovana personala, a onda i s razloga, da rasprave budu temeljitije i dublje, odredio je sabor, da zastupnici prema odgovarajućim četirim prirodnim cirkulima (okružjima) cjelokupne ugarskohrvatske državne zajednice saborišu u četiri posebne grupe, ili u takozvanim cirkularnim sjednicama, i to svaka grupa za sebe pod predsjedanjem vlastito izabranoga predsjednika, te da pred generalnu i javnu sjednicu dodju tek zaključci istih cirkularnih sjednica. Te skupine (cirkuli) bijahu ove: s desne obale Dunava, s lijeve obale Dunava, s desne obale Tise is lijeve obale Tise ; hrvatski saborski poslanici i slavonski županijski zastupnici nalazili su se u sjednicama okružja s desne obale Dunava.1

Medjutim doprli su glasovi o nastojanju Magjara i u Hrvatsku, a bilo je dosta njih, koji su navaljivali na hrvatske poslanike kao na mlitavce i na popustljivce. To je poslanicima dojavljeno u Budim, pa je stoga Adam Skrlec, pun ogorčenja, napisao pismo drugomu zagrebačkom podžupanu Pavlu Tauszu (19. jula), u kojem mu izjavi, da hrvatski zastupnici znadu, što od njih traži patriotska dužnost, pa da nikad neće pristati na uvedenje magjarskoga jezika, niti

1 Adam Škrlec piše drugom podžupanu zagreb. županije Tauszu iz Budima 19. jula 1790., „In circulo trans da nu bi a no (t. j. desna obala Dunava) cui

socio assedimus...“ (Arkiv župan. zagrebačke).

ego

Cum

m e o

dopustiti, da se dira u municipalna prava domovine; to neka kaže svim nezadovoljnicima medju plemstvom zagrebačkim, te neka ih gleda da umiri.

Uto je došlo na dnevni red najvažnije pitanje ovoga sabora, t. j. krunisanje novoga kralja, a stime podjedno i rasprava o ina u g uralnoj diplomi, koju je trebalo sastaviti prije krunisanja. Većina sabora htjela je zavjernicu imati tako, da se u nju stavi sve ono, što bi moglo posve zaja mčiti samostalnost Ugarske i staleškim privilegijima odgovarajuće reforme. Magjari su u prvi mah uopće bili veoma prkosni i siloviti, jer su istodobno podržavali tajne veze s Pruskom, koja se već stala oružavati protiv Austrije, dapače s velikom se vojskom sam kralj Friedrich Wilhem II. nalazio nedaleko granice u Reichenbachu. Svrha je Pruske bila, da Austriji unatoč trogodišnjemu uspješnom ratu s Turskom spriječi svaki zemljišni dobitak, dakle njezino ojačanje. Kako je u taj par Leopold bio u ratu s Turskom, a i zabavljen pobunjenom Belgijom, pristade konačno na Reichenbachski ugovor (27. jula 1790.), kojim se odreče svakoga (osim neznatnoga) proširenja svoga zemljišta na štetu Turske, s kojom započe (23. sept.) pregovarati o miru. Kad su u smislu toga ugovora Prusi napustili pomagati Magjare, onda se uze kralj Leopold, šuteći sve dosada, drugačije razgovarati s budimskim saborom, na koji nije naumice ni svoga komisara poslao, upravo s težnjom,

1 Malo potom u novembru 1790. pokori se bez kapi krvi i pobunjena Belgija.

da ga prepusti sasvim nesmetanom vijećanju. Rasprava o novoj kraljevskoj zavjernici otegla se već kroz punih šest tjedana, a da po običaju sabor nije pozvao kralja, da lično dodje i zakonito otvori sabor. Htjelo se naime najprije dovršiti i redigirati tekst ove diplome, a onda dozvati kralja, da ga primi. O toj su diplomi vijećale najprije cirkularne sjednice, a onda je trebao posebni odbor da izradi jedinstvenu redakciju za plenarnu saborsku sjednicu. U cirkularnim sjednicama s desne obale Dunava, gdje su pored Hrvata sjedjeli upravo konzervativni elementi toga sabora, medju ostalim bi prihvaćeno, dakako na predlog Hrvata prema njihovoj instrukciji, da protestantima nema u Hrvatskoj mjesta (na osnovu zak. čl. 46 : 1741.) i da se mora osnovati mjesto namjesničkoga vijeća „Sena tus regni nationalis“ s palatinom na čelu, onda s banom hrvatskim i sa dva nadbiskupa, četiri biskupa, vojvodom erdeljskim, tavernikom, čuvarima krune, i sa 40 županijskih zastupnika ugarskih i hrvatsko-slavonskih, izabranih u saborima, pa sa dvadesetak tajnika. O tom su drugom predlogu glede senata raspravljale i ostale okružne sjednice, te takodjer pristale listom na nj. Kako se na saboru držao ban Erdödy, svjedoče riječi u jednom pismu grofa Franje Széchenyija od 11. jula : Ban kao dobar papist, koji ne gja rski, razbija sebi glavu o tom, kako će biti i docnije možno tjerati protestante iz Hrvatske, i kako da spriječi napredovanje magja r s ko ga jezika“. Nikoli Škrlcu pak povjerio je odbor, da izradi jedinstvenu adresu ; u

z na

m a

njoj on predloži, prema instrukciji, da ugarska redovita i hrvatska krajiška vojska polažu prisegu, prva ugarskom kralju i narodu, a druga hrvatskom narodu i kroz to sv. kruni Stjepanovoj, a onda još i to, da ugarska i hrvatska vojska bude podredjena kapetanu, koji mora da se još na ovom saboru izabere, te koji bi bio isto ono, što je bečko ratno vijeće, ali od njega da je taj kapetan nezavisan. No Magjari zabaciše ove Škrlčeve točke, jer da je više isticao interese do movine, nego li staleža“.

Podjedno dospješe u Hrvatsku razne glasine o nenadanom postupanju Magjara s Hrvatima, a naročito sve prenera zi glas, da se kani uvesti u sve urede ma gjarski jezik kao zvanični ; sve se užurba i smuti, te se uze obraćati na bana, da to svakako spriječi. Prva zamoli bana županija križe v ač k a (20. jula) posebnom predstavkom, koju podjedno kao cirkular pošlje i ostalim hrvatskim županijama i hrvatskim zastupnicima na budimskom saboru. Plemstvo križevačke županije kaže, da bi uvedenje magjarskoga jezika kao službenoga bio atentat na čitav prastari narod ilirski (in antiquissimae gentis et nationis Illiricae opressionem tendere reputamus), te neka ban stoga utječe na zastupnike, da se založe za latinski jezik. Kod toga ih najviše boli, kažu, što se takova šta sprema baš u čas, „kad smo zaželjeli, da se s braćom, susjedima i prijateljima, naime staležima ugarskim, intimno svežemo poradi uprave javnih posala“, a to stim više „što nikad ne ćemo pristati na predlog, da se službeno služimo ma gjarskim jezikom, te jednom zauvijek izjavljujemo, da

زر

ćemo na to odgovoriti Magjarima, našim materinjim jezikom hrvatskim (croatica nativo videlicet idiomate ad haec respondere velimus). Ako bi se ipak koji poslanik našao, koji bi na to pristao, ima se smjesta odazvati i ne priznavati više takovim. Konačno predlažu banu, da dade po podbanu sa z vati hrvatski sabor, koji će izreći svoj sud u tim pitanjima. Protest žu- . panije križevačke našao je odziva u cijeloj zemlji ; zagrebački potajni dopisnik bivšega bana Balasse javlja 31. augusta sa parcijalne skupštine županije zagrebačke, da se ondje općenito očekivao predlog za sazov hrvatskoga sabora, koji bi imao z a ključiti odruženje od Ugarske, te zamoliti kralja, da uspostavi u Hrvatskoj posebnu vladu (vijeće, consilium), koje će izravno općiti s kralj. u g a r s kim kancelarom u Beču. Za taj su predlog bili svi nazočni, no na skupštini ipak nije o tom nitko progovorio, jer da su uvidjeli

, da tako važne stvari ne mogu zaključiti bez bana.

Uto se dvor, – koji je nekadašnji drug bana Balasse Karlo Buja nović, dvorski agent i zastupnik odsutnoga hrvatskoga velikaša Karla Erdödy-a, dnevno izvješćivao o svemu, što se na saboru dogadja i govori,

odlučio na odlučan istup protiv sabora, a to s tim lakše, što se već znalo, da će se Leopold zastalno izmiriti s Pruskom i Turskom. Dne 20. jula upravi ugarski kancelar grof Pálffy na predsjednika gornje kuće pismo, u kojem mu saopći, da kralj nipošto ne će druge konstitucije da prihvati, nego onakovu, kakova je

« ПретходнаНастави »