Слике страница
PDF
ePub

neosporivo pravo, a učinio je dobro, jer gdje nagrne sedam do osam stotina seoskih plemića oružanih sabljama, buzdovanima, zaoštrenim toljagama i korbačima, gdje kolovodje njihove govore o osveti, kojoj da je već čas kucnuo, gdje iste kolovodje na banov upit odgovaraju, da za mir jamčiti ne mogu, gdje su ljudi po ulicama zgrtali kamenje i cigle, -u takovoj prilici nalagao je već zdrav razum, da se otvorenje sabora odgodi. Tek onda, kad se oboružano plemstvo razišlo, sazvao je ban sabor sporazumjevši se prije na konferenciji s većinom zastupnika, a da on nije bana na to podgovorio, znadu svi ovdje nazočni velikaši, koji su onoj konferenciji pribivali. No on bi sebi smatrao za čast, da je ona misao nikla u njegovoj glavi, jer je jedina bila, da odvrati opasnost; medjutim ban nije trebao njegova savjeta. Uostalom neka Turopoljci hvale Bogu, da do sjednice saborske onoga dana nije došlo, jer bi više njih, kako su mnogi bili ogorčena srca, izgubilo život. Ono pak, što se u tužbi kaže, da je tobože on sastavio četu od dvije do tri stotine svećenika, oboružanih kuburama i pištoljama, naprosto je smiješno; ta u cijelom saboru nije bilo više od jedanaest svećenika. Što mu opet komeš Josipović spočitava, da je branitelj Ilira, ne stoji, jer on je jedino zaštitnik i propagator sloge, pravice i mira, pa zato se i nije pridružio Josipovićevoj stranci,,,jer njegova stranka hoće da zajedno s vratima upadne u kuću i nema povjerenja u Hrvatskoj". Nikada nije bio član ilirske stranke, ni vodja ni kapral, pa stoga je ludo, kad mu se spočitava, da je on i istoga

bana, kao i neke druge uveo u krug Ilira! Konačno još mu je primijetiti, da će magjarizam u Hrvatskoj imati slabe potpore od Josipovića, jer ondje ima vrlo malo ljudi, koji bi umjeli da razlikuju magjarsku riječ od kineske, a što se u novije doba turopoljska općina upustila u magjarsko dopisivanje s ugarskim županijama, u tom se osim magjarizacije krije još i nešto drugo. Stoga će donja kuća mnogo bolje uraditi, ako bude poštivala prava i želje hrvatskih poslanika, negoli podupirala komeša Josipovića. Onda se možemo pouzdano nadati, da će se uzbudjene strasti staložiti u Hrvatskoj, a žestoke će provale ilirizma malo po malo zajedno s imenom išče zavati.

Poslije biskupa Haulika uze riječ varaždinski administrator grof I van Ne p. Erdödy, dakle jedan od vodja magjaronskih. Odmah u početku požali, što se mora da služi latinskim jezikom, jer da nažalost ne zna toliko,,zemaljski jezik“. On da je protest potpisao, jer smatra onaj postupak, koji je proveden na hrvatskom saboru nezakonitim, no zato ne krivi bana, budući da je tek nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, pa tako točno još ne pozna ni zakona ni običaja njezinih. Samo na taj se način može shvatiti, kako to, da je ban upao u ruke onima, koji ne idu za boljitkom domovine i pravednošću, već da nerede neredima liječe. Staleži bili su pozvani za 22. aprila, da dodju na sabor, no taj se nije bez ikake objave, niti toga niti narednoga dana održao; staleži bjehu tako posve prezreni. To je prva protuzakonitost, jer ako ima predsjednik pravo, da sabor sa zove, ima i dužnost, da ga onog

dana i održi. Isprika, da se tobože bilo bojati izgreda, ne dokazuje ništa, jer na taj bi način predsjednik mogao samovoljno odgadjati otvorenje sabora do beskrajnosti. Istina je, da je održana konferencija, ali to je bila više privatna stvar, a sve da i nije, zašto nije ban održao obećanja svoga, da će stvar podastrti Njeg. Veličanstvu na rješenje ? Druga je nezakonitost, da je bilo turopoljskom plemstvu poručeno, da se izbor ne će opraviti njegovim sudjelovanjem, jer je došlo oboružano i jer mu se ne priznaje pravo biranja. No onaj, koji znade, da je isto plemstvo prije deset mjeseci (to jest 31. maja 1842.) došlo na izbor neoboružano, pa od oboružanih Ilira bilo izbačeno s birališta, taj se ne će čuditi, da je plemstvo drugi puta došlo oboružano, ali se vladalo mirno i čedno. O pojedinačnom pravu glasovanja plemstva turopoljskoga dosta je teško govoriti, jer premda biskup zagrebački nije na pet sabora vidio nijednoga turopoljskoga plemića, ima ih ipak, koji su ih vidjeli svu silu. Sve dosada naime postoji izmedju bana i plemstva neki patrijarhalni odnošaj, zato i nema saborskih dnevnika, već samo zapisnika, koji ne govore ni o čem, već samo donose stvorene zaključke. Treća pak nepravda jeste, da je vodjama turopoljskoga plemstva bilo svečano obećano, da će čitava stvar biti predana na rješenje Njegovom Veličanstvu, a sve dotle, dok ono ne stigne, ne će se sabor sastajati, pa ipak čim je plemstvo otišlo, sabor složen od samih Ilira, održan je, kroz što je očito izigrano pomenuto plemstvo. Da pak ovi Iliri nemaju tako nedužnih ciljeva pred očima, kako reče biskup Haulik, dokazuje brošira

grofa Janka Draškovića (,,Disertacija“), iz koje sada grof Erdödy navede neka mjesta, dokazujući njima, da Iliri teže za odcjepljenjem od Ugarske i za propašću magjarske narodnosti. Sada prihvati riječ palatin nadvojvoda Josip i reče, da je ilirizam pojava, koja nije dosada našoj domovini bila od koristi, a u buduće kan da će još manje biti. Vrlo je velika nevolja, da pojedine stranke u ovoj državi traže za sebe pravo na posebnu narodnost.,,Ja pak vrstam se u redove

onih, koji drže, da je svaki onaj, koji u Ugarskoj stanuje, pa bio on član kojega mu drago jezika, budući da uživa sva prava, privilegija i dobra, što ih zemlja daje, Magjar. Ovdje nema Ilira ni drugoga naroda osim Magjara."1

Iza ovih značajnih riječi jednoga člana vladajuće dinastije, koje odjeknuše burnim oduševljenjem kod cijeloga magjarstva, diže se mladi barun Levin Rauch, 2 koji odmah uze žestoko udarati na ilirizam. On će, kad dodje na dnevni red pitanje ilirizma, reče iznijeti na javu sve one pogibeljne nauke, buntovničke proklamacije i pjesme rugalice, koje su doduše osudjene i zabranjene i s višega

1,,Én tehát azokhoz tartozom, kik azt hiszik, hogy az, ki magyar honban lakik, akármelly ajku légyen is az, miután azon jogokkal, kiváltságokkal, 's jótékonysagokkal él, mellyeket az ország niúlt, a z magyar; itt nincs ilyr, nincs más nemzet, mint magyar." Förendi napló I, 33.

2 Rodio se 1819., umr'o 1890.

mjesta.,.Ja ću pokazati, da Iliri nose crvene opanke i crvene revolucionarne kape zato, da se za slučaj bune izmedju sebe poznaju i ne pokolju. Pokazat éu, da su Iliri noću blagosiljali tudju zastavu i da su noću pod vedrim nebom golim sabljama sklapali urotu sve protiv zak. čl. XL. : 1536., koji pod kazan veleizdaje zabranjuje urote. Ja ću pokazati, kakovu književnost širi u ilirskim novinama onaj Gaj, za koga reče jedan izvrstan sin naše domovine (naime Klauzál), da je obdaren nesrećnim mozgom. Pokazat ću kakove neobuzdanosti, kakove nauke on usadjuje u srca mladeži i klerika, te kako proriče, da će ubrzo ovdje u Požunu Rus davati zakone, nadalje kako će ubrzo Rus dati svakom slavenskom narodu, koji se njemu pridruži, ustav. Objasnit ću, da ilirski,,živio" ide ruskoga cara i kako Iliri pogrdjuju sve one, koji se ne smatraju Ilirima i kako ih progone. Dokazat ću, da Iliri sa svojom zvijezdom i polumjesecom hoće da se otkinu od Ugarske, i kako u vezi s drugim slavenskim narodima misle osnovati veliko ilirsko carstvo. Mogu dokazati, da su oni ovo zamislili još godine 1832., dakle da veliko-ilirske sanje nijesu nikakova reakcija, već prava akcija u smjeru toga cilja. Iliri samo tako dugo govore o ugarskom ustavu, dok ne nadju drugih putova". Potom se baci barun Rauch na biskupa Haulika spočitavajući mu, da ,,još i poslije toga, što je kralj osudio ilirizam, on podupire buntovnike, šta više, još i onda kad su klerici pogrdili bana, kad su htjeli da dignu bunu, kad su u govorima istoga okrunjenoga našega kralja vrijedjali, — još i onda je biskup odobravao onom

« ПретходнаНастави »