Слике страница
PDF
ePub

pročitan je izvještaj hrvatskih poslanika s požunskoga sabora i u hrvatskom prijevodu. Govornika javilo se vrlo mnogo, a govorili su i vrlo žestoko. Tako reče E duard Jelačić, drugi podžupan, da za slučaj, ako bi zaključci županijski ostali bezuspješni, onda neka se javi poslanicima, da govore hrvatski, što bješe popraćeno burnim „živio“, dok se grof Juraj Oršić izjavio za prelom s Ugarskom : „Šta nam koristi, reče, magjarski sabor, kad nam otima ono, što je naše, dapače hoće da nas oporezuje za magjarsko kazalište i muzej.“ I van Kukuljević i opet izreče zanosan hrvatski govor pun historičkih podataka, pa se i on kano i svi ostali govornici ljuto okosio na Josipovića, od kojih su neki tražili, da ga kralj opomene, a županija da ga tuži s izdajstva, dapače čulo se u publici poslije skupštine, da bi ga trebalo vješati, a neki mu se uzeše prijetiti u razdraženosti batinama i smrću. Kako županije, tako se izjaviše i gradovi Zagreb, Karlovac i Varaždin. U Slavoniji pak nije bilo baš tako, naročito se u srijemskoj županiji, u Vukovaru (još 3. jula) raspravljalo ponajviše magjarskim jezikom, a neki svećenici, koji se tome uzeše protiviti, imali su prilike, da čuju svakojakih pogrda. Ipak županija zaključi, da se hrvatski poslanici imadu smatrati zakonito izabranima, dok spram zaključka požunskoga sabora od 20. juna ne zauze nikakova stajališta. Požeška županija pak stvori 17. jula zaključke posve jednake s hrvatskima, dapače dometnu, da ono, što se 20. juna dogodilo u Požunu, nije samo zakonska povreda za Hrvatsku, nego i za Slavoniju, jer i ona potpada pod bansku jurisdikciju. Njoj se 29. juna pridruži i virovitička. Istodobno se (22. jula) obrati posebnom predstavkom na kralja 'ban Haller, u kojoj istače, kako i on, poput hrvatskih županija, smatra onaj požunski saborski zaključak najvećom povredom zak. čl. CXX. : 1715., a pored toga još i drži, da je požunski sabor mjesto, na kojem se bez zajedničke privole Hrvatske i Ugarske ništa ne može mijenjati. Budući pak da Hrvati ne znaju magjarski, treba pridržati latinski jezik, pa stoga vlada ne smije nikako dopustiti, da se ostvari težnja Magjara, da uvedu u Hrvatskoj magjarski jezik kao službeni.

Kad je ban napisao ove posljednje riječi u svojoj predstavci

, nesumnjivo je imao na umu onu zakonsku osnovu o općoj uporabi magjarskoga jezika, što ju je još 8. jula stvorila donja kuća, dašto u nena zočnosti hrvatskih poslanika. Već 3. jula sastaše se magjarski zastupnici u cirkularnu sjednicu, u kojoj stvoriše zaključke svoje u tom pitanju, a onda ih predložiše donjoj kući dne 5. jula na raspravu. Ta je zakonska osnova glasila ovako: „Zakonska osnova o budućoj općenitoj uporabi magjarskoga jezika i narodnosti, državnoga grba i narodnih boja, te o nekim posebnim odredbama s obzirom na Hrvatsku. Državni staleži odrediše privolom Njeg. Veličanstva ovo: 1. Prestolonasljednici obvezani su u smislu opće izražene narodne želje u zakonskim člancima V.: 1530. i XXXIII. : 1560., da nauče magjarski jezik. Podjedno uvrštuju državni staleži u zakon i prenilostivo kraljevsko obećanje Njeg. Veličanstva, da će i ostali članovi velikaške kuće, kako nadvojvode, tako i nadvojvodkinje učiti magjarski jezik. 2. U Ugarsk oj i s njom spojenim stranama bit će u buduće službeni i vlada jući jezik isključivo ma gjarski. Nijedan službeni spis ili dokumenat napisan na drugom jeziku ne vrijedi. Uporaba drugoga jezika dozvoljena je samo u slučajevima predvidjenima kao izuzecima u točki 5., 6. i 7. ovoga zakona. 3. Nastavni je jezik takodjer isključivo ma gjarski. 4. Svi ugarski novci treba da nose na sebi ugarske embleme i magjarske napise. Svi gradjanski, erarski i vojnički zavodi u Ugarskoj i s njom spojenim stranama, kao i zastave na ladjama ugarskih pomorskih luka, ugarskih trgovaca i ostalih ugarskih ladja, imadu da se isključivo služe ugarskim narodnim bojama i ugarskim državnim grbom. Napisi na svim službenim pečatima valja da budu magjarski. 5. Sve oblasti, svi sudovi i ukupno činovništvo u Hrvatskoj moraju s u ga r s kim namjesnim vijećem (vladom), sa sudovima i činovništvom Ugarske dopisivati na ma gjarskom je ziku. 6. Magjarski jezik treba da bude po svim školama u Hrvatskoj obligat an predmet obuke. 7. Poslije deset godina od da na proglašenja ovoga za kona ne može u Hrvatskoj nitko, koji nije vješt ma gjar sko mu je ziku, pre uzeti na osnovu kraljevsko ga imeno v a

nja ni svjetske ni crkvene službe.“ Debatu o toj zakonskoj osnovi, koja je značila potpunu propast mnogovjekovne hrvatske i narodne i političke osebujnosti u sklopu zemalja krune sv. Stjepana, otvori dne 5. jula sam predsjednik Szerencsy i odmah u početku primijeti, da je sedma točka ove zakonske osnove skopčana s velikim poteškoćama. Staleži da su i onako već izrekli načelo, da se ne žele miješati u nutarnje hrvatske poslove, dapače da se Hrvati mogu kod kuće služiti jezikom, kojim god hoće. Stoga on drži, da se ta točka može da odnosi samo na one službe, koje su zajedničke, pa prema tome treba da se onaj rok izostavi s obzirom na čisto autonomne hrvatske službe. Iza ove predsjednikove primjedbe ustane požeški zastupnik Gustav Marković, te reče, da oni, koji ga poslaše, žele, da u Hrvatskoj ostane isključivo latinski jezik diplomatskim, pa stoga neka se ova zakonska osnova ograniči isključivo na Ugarsku. Zastupnik srijemske županije Eduard Cseh opet istače, premda je magjarski jezik u njegovoj županiji najviše napredovao, ipak još nije toliko, da bi se u njemu moglo budi uredovati, budi obuka vršiti, pa zato da zakon sam ne bude neprovediv, neka se i slavonskim trim županijama, kao Hrvatskoj, dade izvjesni rok, do kojega treba da nauče magjarski jezik. Ovoj se izjavi onda pridruže još zastupnik virovitičke županije L udovik Š z allopek, riječki Mihajlo Horhy i bakarski Bartol Z m a ić. No Magjari u dugoj debati, koja se prenese još na 6. i 8. jula, nikako ne htjedoše da popuste, a naročito ne željama slaDr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest.

21

vonskih zastupnika, jer su svi od reda naprosto smatrali Slavoniju kao već inkorporira nu zemlju Ugarskoj. Zakonska osnova bi dakle prihvaćena, te otpućena velikaškoj kući, a nato bi sabor poradi popravka zgrade odgodjen na 24 dana.

Kad se sabor opet sastao početkom augusta, uze cirkularna sjednica 8. augusta u raspravu medjutim stigli odgovor velikaške kuće u turopoljskom pitanju. Taj je glasio, da se ova stvar ne može podastrijeti u onoj formi, u kojoj je staleži predložiše Njeg. Veličanstvu, jer osim što sadržaje „neke dogadjaje i prava“ (jogok), koja baš nijesu tako jasna, da bi se na njima dala izgraditi saborska predstavka kralju, zaslužuje veću pažnju mnogogodišnja dosadanja praksa hrvatskoga sabora, pa bi stoga trebalo ponajprije stvar riješiti redovitim administrativnim putem. Bit će dakle najbolje, ako staleži odustanu od svoje naumljene predstavke Njeg. Veličanstvu. Što se pak tiče spomenutih nutarnjih pokreta u Hrvatskoj, velikaši će složno istupiti sa staležima, čim budu dokazani pouzdanim podacima. U debati, koja se razvi, nakon što je ovaj odgovor pročitan, prevladalo je mišljenje, da se turopoljska tužba nema napustiti, a naročito kad je komeš Josipović izjavio, da mu je stigao nov protest potpisan od 460 plemića zagrebačke županije, koji traže, da se nanovo sastane hrvatski sabor, da bira svoje poslanike na požunski sabor. Sada bi zaključeno, da se pitanje i opet stavi na dnevni red u staleškoj kući.

« ПретходнаНастави »