Слике страница
PDF
ePub

bismo mogli potvrditi.“Konačno ipak prihvati sabor predlog, da se protestantima ima dati u Hrvatskoj i Slavoniji gradjansko pravo i sloboda vjeroispovijedanja, te ga otputi velikaškoj kući.

Ova se opet sastade dne 17. augusta u sjednicu, u kojoj uze u raspravu od donje kuće prihvaćenu zakonsku osnovu o općenitoj uporabi magj ar skoga jezika. Odmah nakon što je pročitana prva točka, ustade njitranski veliki župan barun Alojzije Mednyánszky te predloži, da se ona izmijeni ovako: „U zakon se uvrštuje premilostivo kraljevsko obećanje Njeg. Veličanstva, da' će prestolonasljednici kao i ostali članovi vladajuće kuće, nadvojvode i nadvojvotkinje još u djetinjstvu primati valjanu pouku u magjarskom jeziku, što je Njeg. Veličanstvo još i u odgojnom redu odredilo",

što i bi jednoglasno bez dalje debate prihvaćeno. Kad je potom pročitana druga točka, javi se za riječ ba n grof Haller te predloži, da se iz nje izostavi Hrvatska (,,u Ugarskoj i s njom spojenim stranama“), budući da u njoj niti je znanje magjarskoga jezika toliko uznapredovalo, da bi se njime moglo uredovati, niti toga dopuštaju hrvatska municipalna prava, potvrdjena tolikim zakonima stvorenima na zajedničkom saboru, a naročito jer zaključak hrvatskoga sabora od 28. novembra 1805., koji je kruna potvrdila 8. februara 1806., imperativno traži, da u Hrvatskoj ima da bude isključivo latinski jezik diplomatskim. Što se pak tiče zahtjeva treće točke, da i u Hrvatskoj bude magjarski jezik nastavnim, on je neprovediv, pa ban stoga protiv njega protestira. Isto tako ne može da prihvati točke četvrte, koja ukida uporabu grba i boja hrvatske zemlje na hrvatskim ladjama i po zavodima, jer će prouzročiti veliku uzbudjenost, a tako i točka peta sa zahtjevom dopisivanja u magjarskom jeziku, s kojom je još i u vezi najnovije silenje, da hrvatski poslanici moraju i na državnom saboru da govore magjarski. Točka šesta je zališna, jer se po hrvatskim školama i onako već više godina uči magjarski, a napredak bit će još i bolji, kad se Hrvati uvjere, da im Magjari ne misle uništiti jezika i narodnosti. Konačno zatraži ban, da se sedma točka posve briše, jer ako se ne ide za uništenjem hrvatske narodnosti, čemu se onda stavlja rok ? Iza bana progovori barun Eötvös i predloži, da se u prvom redu dade i trim slavonskim županijama, kao i Rijeci i Bakru rok od šest godina, poslije kojega ima započeti magjarsko uredovanje, a glede Hrvatske, da se naročito istakne, da se ugarska legislativa ne misli miješati u njezine nutarnje poslove, već da štuje njezina municipalna prava, pa stoga neka joj ostane nutarnji upravni jezik latinski, a dopisivanje u magjarskom jeziku neka se ograniči na one urede, koji dola ze u dodir s najvišim ugarskim sudovima ili s ugarskom vladom. Konačno izjavi želju, da se izrijekom stavi u zakon, da su hrvatski poslanici obvezani na državnom saboru govoriti magjarskim jezikom. Iza ovih govora razvi se duga debata, u kojoj su stanovište banovo podupirali požeški župan grof Nikola Szécsen, djakovački biskup Josip Kuković, hrvatski poslanik Herman Bužan, grof Ladislav Pejačević, barun Franjo Kulmer, dapače i sam Ivan Nep. Erdödy. Herman Bužan zatraži, da kuća prekine raspravu o hrvatskim pravima, jer toga ne dozvoljava zak. čl. CXX. : 1715., a g'ede Slavonije kao i Primorja izjavi, da su to dijelovi Hrvatske, jer potpadaju pod bana, pa se zato i na njih odnose hrvatska municipalna prava, dakle im se nikaki rok ne može nametnuti. Barun Franjo Kulmer opet odbivši energičkim riječima zakonsku osnovu dodade, da ka o Hrvat (mint horvát) gledajući ovu zakonsku osnovu nikako ne može da razumije onih izjava, kao da Magjari hrvatsku narodnost štuju i da je ne misle vrijedjati ili čak potisnuti. Možda se vara, no on u činjenici, d a jedan na rod sili drugoga, koji im a svoju slobodnu konstituciju, da primi nepoznati jezik i da se njime služi, zaista ne vidi drugo, već u vrede i potiskiva nja,

nikakov a š to va nja. Već je prije tri godine na ovom mjestu proricao, da će taki postupak roditi samo rdjavim posljedicama, a i sada pita, zašto se i opet nastavlja onaj nesrećni sistem izmišljenima i neduk a za nim pogibeljnim na ka na masla v enskih plemena, slavizma, ilirizma, i Bog zna kakova još „izma“, zašto se i opet šire protiv H rv a ta sumnje n a jg adnijem gri

ga jehu, o izdajstvu domovine i onevjeri sp ra m kralja, zašto se i opet smatraju pisma pisana na latinskom, njemačkom ili slavenskom jeziku kao gadna i mrska stvar ?

a

[ocr errors]

a

[ocr errors]

Ako se ovim koracima i djelima misli magjarstvo postaviti na širi osnov i steći mu potrebnih simpatija, onda se oni, koji to rade, varaju ; šta više, on drži, da kao što svaka akcija radja reakcijom, da će se taj prirodni zakon pokazati i kod ovoga posla, i to stim krepče, a ko širitelji magjarstva za

za vremena ne za mijene kievete i nasilja štovanjem i pravednošću. Sjutradan 18. augusta, kad je debata nastavljena, ustade grof Josip Pálffy i reče, da je juče barun Kulmer izjavio, da govori kao hrvatski velika š (mint horvátországi förend), a takovih u ovoj dvorani nema, već samo magjarskih. Ove riječi Pálffyejeve ispravi predsjednik (palatin) naglasivši, kao što u donjoj kući sjede zastupnici Ugarske i s njom združenih zemalja, tako su isto i u gornjoj na zočni visoki dostojanstvenici, velikaši i biskupi onih zemalja, jer je ovo sabor Ugarske i s njom združenih zemalja. Konačno bi 23. augusta, nakon petodnevne debate (17., 18., 19., 21. i 23. aug.), u kojoj ponovno sudjelovahu Herman Bužan i ban Haller odlučno zastupajući hrvatsko stanovište, ipak prihvaćen predlog baruna Eötvösa, prema kojem bješe zakonska osnova preinačena i vraćena donjoj kući. Točke treću i šestu ostavi gornja kuća netaknute, pa tako se promjene ticahu samo ostalih, a glasile su ovako : 1. Požeškoj, virovitičkoj i srijemskoj županiji, a tako i Rijeci i Bakru ostavlja se još šest godina latinski, odnosno talijanski kao službeni, a poslije toga roka imadu se ove županije kao i oni gradovi služiti isključivo magjarskim je

u

zikom kao službenim. 2. U nutarnje poslove Hrvatske sabor se ne miješa, te joj se ostavlja dosadanji običaj. Općenita uporaba magjarskoga jezika pak zahtijeva se onim poslovima legislative i administracije, u kojima Hrvatska dolazi u dodir s ugarskom vladom, ili s njezinim oblastima. Stoga se u svim javnim i privatnim poslovima, koliko se u Hrvatskoj vode pred hrvatskim oblastima i sudištima, ostavlja i nadalje uporaba latinskoga jezika. 3. Isto tako treba da hrvatske oblasti dopisuju s magjarskim oblastima u službenim poslovima magjarski, a tim se jezikom moraju služiti i hrvatski poslanici u dr ž a v nom sa bor u. 4. Po svim hrvatskim školama, pučkim kao i višim, učit će se magjarski jezik kao obligatni predmet. Kad je protonotar pročitao ove zaključke velikaške kuće, ustade Herman Bužan te uloži u ime kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije svečani protest, u kojem još i zatraži ujedinjenje hrvatskoga teritorija, pod kojim izrijekom navede Hrvatsku, Slavoniju, Vojnu Krajinu, Dalmaciju, Tursku Hrvatsku (okružja : Krupa, Pliva i Blagaj) i Tursku Dalmaciju (okružja: Ljubuški i Klobuk), te Primorje (Rijeku i Bakar).

Već 28. augusta, dakle treći dan, uzeše sta'eži u cirkularnoj sjednici u raspravu ovu poruku velikaša, te je uglavnom i prihvatiše, a tako i u javnoj sjednici 31. augusta u donjoj kući.'Sada poslaše velikaškoj kući novu zakonsku osnovu, koja je na promijenjenim mjestima glasila : Požeška, virovitička i srijemska županija, isto tako i ugarsko Primorje, ostavljaju se u porabi dosadanjega je

[ocr errors]
« ПретходнаНастави »