Слике страница
PDF
ePub
[ocr errors]

lovali na narod, ovako: „Meni vas je milo, ele iz druge strane moram se radovati što su se okolice (= prilike) sadašnje cijeloga puka našega do dna u žarko do mo rodolju blje vrgle, i budite uvjereni, da i vlada (t. j., bečka) zahvalna bude, kad ona, kako je nejaka, osloniti se bude mogla o našu tvrdokornost zakonsku, i mi baš istim mjerilo dijeleći, kako primimo od Magjara, najbolje nadvladali budemo. Vi ćete vidjeti, k ako budete prijeti kod kuće ovako radeći. Ako pako u Beč idete, što potribno jest, tako nemojte moliti mlogo, nego kažite zaufanje u zasluženi podpor, i činte vidjeti razlog vidjališta naše politike od Magjarske, i da mi ako držani budemo, dotle vjerni ostanemo do kapi. Samo Hermana (Bužana) ne šaljte gore.“ Dne 6. septembra opet piše grof Janko ovako: „Ja vas moji dragi poklisari dan i noć u umu imam, i da je s kesum prispjeti moći, sada, gdi se u iligjah ( = kupalištu) sasvijem izliječio jesam, durma bi kod vas bio. Ja bi vam pomaga o voje vati. Ja vas doduše u donjem stolu ( = u donjoj kući) buduće vrlo žalujem, i vidim, da niste došli zlatne jabuke pobirati. Ele ništar ne manje nemojte se plašiti, naši lovori svikako ako i sada ne, ele svikako doći moradu. Mladež se umložava i kašnje kako god bilo, ponatje vaše ol slidila ol kudila bude. Osobito pako u glavu tebe (Metele Ožegoviću), kome je Bog sritnog udesa pripravio. Ti si mlad, uresen znanjem, mozgom, imetkom i zaufanjem tvojih domorodaca. Ti ako hoćeš, sam sebe bogatijeg i zmožnijeg cijeniti moraš, neželi su svi tvoji prijatelji i dušmani. Tebi ne treba van glas tvrdostojnoga dostojanstva. U mojem prvom lístu saopćio jesam mnijenje, kako da bi postupati morali, ele kad niste tako a činili, bili ste prevareni. Onda bi bili mogli punim pravom kući doći i varmegjam uzrok ujaviti. Sada ako novi zakon (t. j. o magjarskom jeziku) prije dospi neželi. blaga rezolucija (t. j. kraljevska od 12. okt.), onda će malo mučnije biti. Ele zaoto budte složni i ako vi tri (t. j. Ožegović, Klobučarić i Bužan) i Kulmer te misli budete, da u pozivu vaše instrukcije nekorisni ondi biti ne ćete, onda se bude moći braniti, tek da je medju vas sloge". Poslanici pak hrvatski poslušali su savjet starca Janka, kako nam to pokazaše dalji dogadjaji na požunskom saboru, a naročito u donjoj kući.

Kraljevsko rješenje od 12. oktobra pročitao je najprije sam palatin nadvojvoda Josip u zajedničkoj sjednici obiju kuća (2. novembra), a onda istoga dana još i napose predsjednik Szerencsy u donjoj kući. U raspravu uzeše potom ovo kraljevsko rješenje staleži najprije u cirkularnim sjednicama od 16., 17., 18. i 20. novembra, koje su se vodile vrlo uzbudjenim tonom. Konačno pobijedi stajalište većine (36 : 16), koja je smatrala stvar pitanjem časti magjarskoga naroda, u kojem da se ne može dopustiti, da pojedine oblasti budu nad državnim saborom, pa tako bi stvoren zaključak, da se kraljevsko rješenje nema primiti na

z na nje, a donja ku ć a im a da ostane kod svoga za ključka od 20. juna; o tom pak ima sabor da pošalje kralju posebnu predstavku. Za ovo stajalište glasovao je i komeš Josipović, dok su protiv njega bili zastupnici svih triju slavonskih županija. Poslije toga stilizovaše bilježnici zaključenu predstavku na kralja, koju onda staleži u cirkularnoj sjednici od 30. novembra prihvatiše, te je potom poslaše predsjedniku donje kuće na raspravu.

Sjutradan 1. decembra bi zaista ona i pročitana, i to u nazočnosti obojice hrvatskih poslanika Ožegovića i Klobučarića, koji toga dana prvi put poslije 20. juna opet udjoše u saborsku dvoranu. Poslanici hrvatski znajući dobro, da će biti bure, mirno su stajali kroz čitavu sjednicu na svom mjestu ne mareći za bijesne poglede magjarskih zastupnika, a još više mladih magjarskih jurata i druge publike, koja ih je inače još i po požunskim ulicama napadala raznim besramnim poklicima. Nakon što bi pročitana predstavka, prvi uze riječ predsjednik Szerencsy i predloži

, da se otkloni, a kraljevsko rješenje primi na znanje. Sada se javi za riječ Karlo Klobučarić rekavši okrenut prema predsjedniku : „Excellentissime domine!“, no u taj par skočiše zastupnici magjarski sa svojih mjesta, te jedni stadoše vikati „na red“, to jest, da predsjednik ima Klobučarića, jer govori latinski, pozvati na red, a drugi opet poznato nam „magyarul“. U užasnoj buci i vici jedva je nekako došao do riječi predsjednik te izjavi : „Hrvatski poslanici imadu riječ, pa stoga neka slavni staleži i redovi dozvole, da prema stoljetnom običaju i kažu što hoće.“ No Franjo Kubiny i dobaci, neka se predsjednik izvoli držati zaključka

staleža (t. j. od 20. juna), što onda ponoviše i ostali zastupnici. Sada pokuša O že gović, da progovori rekavši i on: ,,Excellentissime domine", našto se i opet diže grdna galama, kao iza istih riječi Klobučarićevih. Predsjednik ponovno umiri kuću, te istače, kako je već više puta kazao, da hrvatski zastupnici imadu riječ, a budući da staleži ističu svoj zaključak, učinit će rado sve, što može. Okrenuvši se potom hrvatskim zastupnicima reče: „Gospoda čuju, kako se staleži i redovi žele i dalje držati svoga zaključka, pa stoga, premda nijesam priznao zakonitosti tomu zaključku, niti ga sada priznajem, molim gospodu da govore magjarski, te predlažem, da bi se odazvala općoj želji.“ No hrvatski poslanici u velikoj buci niječno mašući glavama, odbiše predsjednikov predlog, našto on reče staležima : „Dalje ne mogu ići, jer mi to brani zakon, na koji sam položio prisegu. Ne mogu dakle ni silom ni moralno nikoga prisiliti“. Nato i opet pokušaše Klobučarić i Ožegović da govore, no bijesna vika

„ne dozvoljavamo, da latinski govore“, ne dade im do riječi. Uto se za čas staleži nekako primiriše, a Ožegović viknu latinski: ,,Budemo li u dužnosti naših prava sprečavani, onda idemo !“, a predsjednik dodade : „Slušajte gospodu zastupnike, njima pripada pravo govora", te okrenuvši se hrvatskim zastupnicima glasno reče razdraženim glasom latinski ,,Placeat !" (= izvolite), što prouzroči užasnu galamu i buku u cijeloj kući, za koje Klobučarić poviče latinski : „Nemojte upadati u moje pravo govora“, a Ožegović: „Moja je dužnost da se služim mojim pravom

i hoću da se služim !" Nato dodade Klauzál : ..Neka se stvar prepusti cirkularnoj sjednici“, što bi općim odobravanjem prihvaćeno, da pače i sam predsjednik izjavi, da nema ništa protiv toga, „ali kako vidite, hrvatski poslanici neće da se pokore vašem zaključku, pa stoga ne će od toga biti druge koristi, već da ćete ih i opet fizičkom bukom sprečavati u vršenju njihovih prava“. No ako staleži žele, da o stvari raspravljaju u cirkularnoj sjednici, on nema ništa protiv toga, pa stoga zaključi sjednicu donje kuće. Zastupnici osta do še na okupu, dok su Hrvati i predsjednik ostavili dvoranu. Uvidjajući i sami, da su suviše uzbudjeni, odluče stvar raspraviti sutradan 2. decembra. U toj cirkularnoj sjednici predloži Kla u z á l, da se prije svega uloži svečani protest protiv vladanja pred sjednikova, a onda da se istakne, da staleži ostaju kod svoga zaključka od 20. juna, ali da više ništa ne će silom pokušati protiv hrvatskih zastupnika, već da ne će njihovih latinskih govora uzimati u obzir : niti će ih itko slušati, niti će se oni bilježiti u zapisnik. Predlog ovaj bi prihvaćen, te 4. decembra redigiran, a onda 5. decembra donesen u sjednicu donje kuće. Nakon što je bio pročitan, izjavi predsjednik Szerencsy, da je on kao „sluga vladara i države“ radio prema Zakonu i svojoj dužnosti, pa da stoga odbija od sebe sve ono, što mu u protestu staleži nepravedno spočitavaju. Potom je prešla kuća na raspravu i prihvatila predlog. U toj debati u ze riječ Metel Ožegović, te uloži protest protiv zaključka. U početku je bila velika buka, no

« ПретходнаНастави »