Слике страница
PDF
ePub

privrženici (t. j. magjaroni). Jeste, Magjari, koji vladu tako rado despotizmom ukoravaju, a sami najveći despotizam nameću svima, koji ne govore magjarski. Magjari, koji Hrvate kao konzervativne tako prezirno gledaju, o slobodi uvijek viču i svoju liberalnu konstituciju do neba uzvisuju, ali i samo za one proglasuju, koji magjarski zbore. Isti oviMagjari upotrebljavaju sve spletke i smutnje, kojimi bi Hrvate bilo kako mu drago zavadili, mir i slogu poremetili, svaki napredak prepriječili i najposlije ili ih upropastili ili u Magjare pretvorili. Oni gaze javno zakone i pravice, samo da uguše svaku iskru slobode i izobraženosti u Hrvata i dok o slobodi štampe na državnom saboru najviše viču, nastoje kod nas o tome, da zapriječe tiskanje svake knjige pisane na hrvatskom ili slavonskom jeziku. Mnogi ne će vjerovati, a sveta je istina, da se više puta u Zagrebu ne smije ni ono preštampati, što je već u gdjekojoj knjigi ili novinah u austrijsko-monarhijskih pokrajinah štampano bilo, i da knjige itd., koje je austrijska cenzura propustila, ugarska cenzura prodavati zabranjuje, i konfiscira. Mnogi ne će opet vjerovati, pa ipak je čista istina, da u svoj Evropi nema zasada tako stroge cenzure kao što je u Zagrebu, i da ovdje take stvari cenzor briše i štampati zabranjuje, koje bi smjele u Carigradu piljarice na pijaci deklamirati. A šta ćemo više kad nam ne da ni ono putem štampe svijetu priopćiti, šta se javno u županijskih skupštinah radilo, kamo li misli i opća mnijenja prije skupštine ili sabora, savjetovanja i dogovora radi,

*

predlagati... Da, tužeći se na strogost cenzure, zahtijevamo razuzdanost s kojom,,Pesti Hirlap“ (Kossuthov list) neprestano svoj otrov na nas riga i prosiplje. Mi zahtijevamo slobodu samo zato, da smijemo misli i želje naše i cijeloga naroda čedno očitovati, i tako pred svijet iznositi onako, kako to i Magjari čine, koji pod jednim ustavom s nama stoje... Mi smo Hrvati i Slavonci, to želimo vijekom da ostanemo, a što smo ilirsko ime zagrlili, učinismo to radi sloge. Mi imamo konstituciju i municipalna prava i ona si ne ćemo dati nikad istrgnuti. Mi želimo narod naš usrećiti i prosvijetiti, a toga nam nitko ne smije zabraniti. Sve naše želje osnivaju se na naravnom i pozitivnom pravu, zato ćemo ih smjelo i neustrašeno braniti i prije će nam magjarska sablja vrata 0 d srca, nego mi magjarskomu duhu vrata o d domovine otvoriti. Svakomu svoje. Ako li se Magjar sa svojih nekoliko milijona Magjara ponosi, i mi s ponosom gledamo veliki naš narod. Ako li Magjar svoju domovinu ljubi, i mi isto čuvstvo prama našoj otadžbini gojimo. Ako on svoga Arpáda slavi, imamo i mi uzroka gledati s udivljenjem na našu prošasnost; nam je majka Slava. Narodnost, pravo prosvjećenje i sreća naroda, to su bile uvijek naše želje, naše namjere i naša načela; ove će svrhe i,,Branislav" braniti. A tko nas u tom smeta i priječi, on je naš dušman, naš neprijatelj, kojemu smjelim čelom dovikujemo: war for ever (boj na vijeke)!“

Slobodno pisanje ovoga letka prenerazi magjarone i Magjare, protiv kojih i bješe u prvom redu uperen. Cenzor Mátsik, oštro napadnut u listu, upravo protrnu, ali još više biskup Schrott, na koga je takodjer ,,Branislav" tolikom žestinom navalio, da ga je to pisanje bacilo u krevet; šta više, kad mu bjehu jedne noći još i prozori polupani, onda se odluči, da napusti mjesto vrhovnoga školskoga ravnatelja u Hrvatskoj. Dašto svi su stali pitati, otkud dolaze ti ujedljivi letaci, jer onaj prvi broj ubrzo naslijedi još i dvanaestero novih.

U prvi kraj pomišljalo se, da ga izdaje ili bar u nj piše Ivan Kukuljević iz osvete radi odstranjenja očeva s mjesta vrhovnoga školskoga ravnatelja, a onda posumnjaše na Dragutina Seljana, jer ga je Schrott nedavno otpustio s prefektskoga mjesta u plemićkom konviktu. Još se mislilo, da ga Gaj potajno štampa u Zagrebu, a kad se uvjeriše, da nije tako, onda se jedni domišljavahu, da se ,,Branislav" krišom objelodanjuje u Karlovcu, a drugi ćak u Leipzigu, dok se konačno nije pročulo, da se štampa u Be ogradu. Tako je i bilo. Danas smo točno upućeni u njegovo postanje i izlaženje. „,Branislav" podupirali su poglavito karlovački rodoljubi Ambro" Vraniczany, Dragutin barun Kušlan, Ivan Mažuranić, Nikola Vakanović, pa grof Janko Drašković i Antun Vakanović, dok mu je glavnim urednikom bio Bogoslav Šulek. Šurjak Vraniczanyjev, Mihajlo Caić, otpravljao je na savskom parobrodu,,Sloga" rukopise preko Siska u Beo

grad, a onda bi opet poslije štampe istim putem dopremao natrag gotove letke.1

Samo je po sebi razumljivo, da je bečku vladu izlaženje,.Branislava" osobito zaokupilo, dapače ona je još početkom novembra bila iz Zagreba točno ubaviještena, da će on već do koji dan u Beogradu ugledati svjetlost. Čim je dakle dobila prvi broj, bečka ga vlada odmah pošlje svom cenzoru za slavenske novine i knjige, dru. Franji Miklošiću na referadu. Miklošić je već 5. decembra 1844. grofu Sedlnitzkome predao doslovni njemački prijevod čitavoga broja, a onda ga poprati ovim riječima:,,Preveo sam čitav,,Branislav", što sam smatrao tim potrebnijim da učinim, budući da je taj list važan znak vremena, a poradi sadašnje uzbudjenosti u Hrvatskoj i Slavoniji, koju neprijeporno izazva samovolja Magjara, još i od veće znamenitosti". Potom kaže Miklošić, kako su Iliri već prije,,Branislava" u Beogradu tiskom izdali broširu:,,Što namjeravaju Iliri?“, a onda nastavlja: ,,Premda je sve ono, što je doslije štampano u Beogradu, upereno protiv surove samovolje Magjara, dakle ne treba da zadaje osobite brige poradi neprijateljskoga vladanja njihova (t. j. Magjara) u posljednje doba (t. j. spram Beča), ipak valja pripaziti na tu okolnost, da Hrvati svoje političke spise štampaju u tudjini, i to baš u jednoj zemlji, koja je čitava pod uplivom ruskim, jer bi tako pojedinci (od Hrvata), pre

1 Parobrod,,Sloga" bješe vlastnistvo dioničarskoga društva kojemu je bio Vraniczany predsjednikom, dok je Mihajlo Caig bio na ladji jedan od administratora.

dobljeni od Rusa, lasno znali oružje svoje okrenuti i protiv koje druge strane, ma la se na kakovu sklonost katoličkih Hrvata spram Rusa (pa govorili Magjari što im drago), ne može ni misliti. Stoga držim, da bi bolje bilo, da se Hrvatima dopusti, da ono što Magjari štampaju u Ugarskoj, oni štampaju u Beču, da se tako učini kraj sadanjem nejednakom postupku“ (t. j. s obzirom na hrvatsku cenzuru). Medjutim je,,Branislav" i dalje izlazio zagovarajući odlučno S obzirom na predstojeći sabor hrvatski, da se reformira sastav hrvatskoga sabor a razmjernom diobom glasova, odredjenjem načina raspravljanja, proširenjem njegove kompetencije, kao i uvećanjem broja njegovih članova; nadalje, da se kreira posebna vlada (consilium) za Hrvatsku i Slavoniju nezavisna od Ugarske; da se narodni jezik uvede u sve javne poslove u zemlji te odstrani latinski; da se akademija u Zagrebu podigne na sveučilište, a već sada da se na njoj ima otvoriti katedra za narodni jezik, a tako i po svim nižim školama (gimnazijama); da se utemelji n arodno kazalište,,,da narod naš dobije bolji ukus i da se nauči čisti narodni jezik"; da se u svrhu procvata književnoga osnuje učeno društvo, a tako i narodni muzej; konačno neka se za široke pučke mase urede preparandije za uzgoj valjanih i toliko potrebnih učitelja za pučke škole, a tako i podignu trgovačke i obrtne škole u svrhu procvata narodne trgovine i obrta, u koje će doći i,množina djaka iz južne Ugarske, Srbije, Bosne, Slavonije, Hrvatske, Primorja, Dalmacije, a može

« ПретходнаНастави »