Слике страница
PDF
ePub

Iza toga pročitan je kraljevski otpis od 14. septembra, kojim se saboru stavlja kao zadaća. da raspravi pitanje o uredjenju (koordinaciji) hrvatskoga sabora, te potom da se zaključci podnesu na previšnje odobrenje, što su narodnjaci i opet osobito burnim „Živio kralj“ pozdravili, dok su magjaroni, neugodno iznenadjeni, šutjeli. Tek što je pročitan ovaj kraljevski otpis, uze riječ zastupnik županije varaždinske Petar Horvat i reče u ime svoje, kao i u ime svoga druga Aleksandra Šimunčića ovo:,,Naše nam instrukcije nalažu, da ne sudjelujemo u saborskim raspravama, ako u sabor dodje i prosto plemstvo. Mi smo to javili i Njeg. Preuzvišenosti gospodinu banu, a on nam je obećao, da će prosto plemstvo biti smješteno samo na galeriju. Budući dakle da Njegova Preuzvišenost nije održala riječi, prisiljeni smo ostaviti ovu dvoranu". Nato izjavi ban Haller, da varaždinskim zastupnicima stoji od volje ostati kod njihove nakane; uostalom, da mir još nije bio narušen. On pak da nema prava, da ne što silom iznudi, jer je za svaku odredbu svoju odgovoran Njeg. Veličanstvu, a to samo s tim više, što još nijesu prebrojeni glasovi, koji će posao on po savjesti svojoj, kad dodje na red, opraviti kako treba. Na tu izjavu ostave oba varaždinska zastupnika sabornicu, u nadi, da će ih i ostali drugovi slijediti, što se medjutim dogodilo nije, očito jer je već više njih bilo upućeno pravo stanje stvari. Sada pročita protonotar Nikola Mikšić zakone stvorene na požunskom saboru na latinskom jeziku, za koje je

u

poseban kraljevski otpis izrijekom naglasio, da su ,,službeno ovjerovljeni prijevod", i da će ih tako hrvatski sabor primati i u buduće. Kad su se čitala imena palatinovo i kancelarovo, uzeše magjaroni napadno burno klicati „Vivat“, dok su narodnjaci šutjeli. Potom zaključi ban sjednicu i ureče narednu za preksutra, u utorak 25. septembra s dnevnim redom: čitat će se izvještaj hrvatskih poslanika s požunskoga sabora.

Za ovu je sjednicu ban dao novim drvenim ogradama odijeliti nutarnji prostor dvorane od onoga naokolnoga pod galerijama, što je izazvalo veliko negodovanje kod magjarona, jer je tek malo komu uspjelo, da sjedne oko onih stolova. Kad ban otvori sjednicu, ponajprije predloži posebni saborski odbor, sastavljen od dvadeset i četvorice isključivo banskih pozvanika, najvećim dijelom narodnjaka, a s biskupom Haulikom kao predsjednikom, da prouči pitanje o uredjenju hrvatskoga sabora, te da u svoje vrijeme opravivši posao plenumu stavi zgodan predlog, a,,sada neka se predje na čitanje izvještaja hrvatskih poslanika s požunskoga sabora." Ovaj banov predlog primi narodna stranka glasnim odobravanjem, dok su se magjaroni žestoko uzbunili. Stoga se odmah i diže Josipović, a za njim naročito još i Bedeković, Briglević i Ludovik Jelačić, te uzeše zahtijevati, da se u onaj odbor odaberu i neki od plemstva, koji nijesu primili banskih pozivnica, a podjedno neka se odmah stvori zaključak, da i prosto plemstvo ima lično pravo glasa upravo onako, kao i svi ostali saborski

članovi. Prvoj je želji magjarona ban udovoljio odredivši još četvoricu u odbor, no o drugoj se nikako ne htjede da jasno izjavi, rekavši, da treba da se prije svega pročita izvještaj požunskih poslanika. Medjutim magjaroni se time ne zadovoljiše, jer namjeravahu svojom numeričnom većinom ne primiti do znanja poslanički izvještaj, već uzeše žestokim riječima napadati bana tražeći odmah bistro rješenje pitanja u svoju korist. Josipović dobaci banu ovako:,,Dok Vaša Preuzvišenost ne izreče zaključka, da li ukupno ovdje nazočno plemstvo ima pravo glasa ili ne, mi ove dvorane ostaviti ne ćemo, sve dok nas ne istjeraju bajunetama. Ako Vam još nije dosta ono ljudi, što ste ih već dali postrije ljati, pa dajte onda i nas nekoliko probosti. Kažite dakle, imamo li mi pravo glasa ili nemamo? Već je dosta bilo lova u mutnom, već se dosta odlučivalo o nama, a bez nas". Kad je reobuzdanost magjarona sve to više rasla, pa kad je Josipović ponovno doviknuo banu, da će sa svojim ljudima tako dugo ostati u dvorani, dok ih vojnici ne iznesu napolje, te da ne će dopustiti nikakove dalje rasprave, dok se ne stvori zaključak u pitanju prava glasa prostih plemića, diže se konačno grof Haller po sred žestoke buke i reče:,,Budući da se gospoda staleži ne će da zadovolje mojim razlaganjem, stavljam ovim do znanja previšnje rješenje od 14. septembra, koje sam primio u tom pitanju za slučaj potrebe ravnanja radi". Na ovu banovu izjavu nasta tjeskobna grobna tišina u dvorani, a ban predade protonotaru Mikšiću

zapečaćeno kraljevsko pismo, upravljeno,,na staleže kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“, da mu pročita ovaj kratki sadržaj: Kralj Ferdinand stavlja saboru do znanja, da želi da vijeća ,,potrebnim dostojanstvom i umjerenošću", pa mu stoga nalaže, da sve dotle, dok se djelo o uredjenju hrvatskoga sabora ne dovrši i ono ne dobije previšnje sankcije, ima du pravo glasa za izricanje saborskih zaključaka samo oni, koji su lično došli na sabor na osnovu banske pozivnice, ili su zastupnici oblasti (t. j. županija, kr. sl. gradova i kaptola)". Gromki,,Živio" narodnjaka poprati ove kraljeve riječi, koje su konačno riješile bitno pitanje hrvatske narodne politike od godine 1842. dalje, dok su magjaroni udarili kao bijesni u jadnu i očajnu viku, a naročito je Josipović obasuo psovkama grofa Hallera. Razumije se, ban odmah zaključi znamenitu ovu sjednicu, te ureče novu za sjutradan 26. septembra.

Odmah na početku sjednice digne se zastupnik županije zagrebačke Koloman Bedeković, te uze banu spočitavati neiskren postupak. Zašto on toga nije objavio još prije negoli se sabor sastao, ili zašto bar nije odmah u početku sabora toga kazao, jer je imao zgodnu priliku baš onda, kad mu je uzeo prigovarati varaždinski zastupnik Horvat. Konačno predloži Bedeković, neka se kralju pošalje predstavka s molbom, da se ovo rješenje od 14. septembra povuče. No tome se uzeše protiviti Janko Drašković, Ivan Zidarić, Petar Horvat, dapače i riječki gubernator Kiss,

našto ban proglasi kao zaključak, da je predlog Bedekovićev od saborske većine zabačen, što su svi narodnjaci, pa ćak i oni po galerijama, popratili burnim,,Živio", dok je on Josipovića toliko ogorčio, da se bijesan okrenuo spram galerije, rukom učinio sramotski jedan znak i izderao u sav glas :,,Krepao, a ne živio". Ove Josipovićeve riječi prouzročiše toliku buku i strku, a naročito, kad još netko s galerije odvrati komešu:,,Turopoljska svinja", da se ban našao prinudjenim, da sjednicu odgodi na ponedjeljak 29. septembra. No i toga dana, kad ban otvori sjednicu s pozivom na bivše požunske poslanike Klobučarića i Ožegovića, da bi pročitali izvještaj svoj, nije bilo mira, jer ustade barun Levin Rauch te uze zahtijevati, da se kralju pošalje predstavka s molbom, kako je juče predložio Bedeković, koji zajedno s drugom svojim Briglevićem, dašto prema dogovoru magjarona, nije došao na sjednicu. Sada se ponovno rasplamti debata, u kojoj sudjelovaše i Josipović vičući: „,Pošto nijesu nazočni zastupnici županije zagrebačke, ne može se ništa zaključiti", te pozove bana, da se o tom izjavi. Haller nato mirno reče, da će se zaključci stvarati i bez zagrebačkih zastupnika, našto onda ustane Ivan Kukuljević, te u opširnom hrvatski izrečenom govoru razloži, da na osnovu starih isprava prostom plemstvu, a naročito turopoljskom, ne pripada nikakovo pravo glasa na saboru. Kad konačno nazva Josipovića,,po domovinu pogibeljnim diktatorom", izazva komeša na gnusan govor, izrečen ponajviše na hrvatskom jeziku, pun teških

« ПретходнаНастави »