Слике страница
PDF
ePub

lutna većina. Konačno bi zaključeno, da se ima u buduće voditi saborski dnevnik, jer dosada samo su se bilježili zaključci (articuli), i to na latinskom i hrvatskom jeziku; vodit će ga za tu svrhu napose izabrane ličnosti uz novčanu nagradu. Prepisi dnevnika mogu se izdavati svakomu, koji ih zatraži, ali na njegov trošak, dok se štampanje prepušta privatnom pothvatniku.

Kad je ovako dovršeno uredjenje hrvatskoga sabora, javi ban, da mu je stigao spis potpisan od petorice saborskih članova (magjarona), koji tražeći za svakoga plemića lično pravo glasa u saboru, protestiraju protiv svih zaključaka ovoga sabora, jer da su nezakonito stvoreni. Nakon što je protiv ovoga protesta uložio u ime sabora protivuprotest zemaljski fiskus Franjo Novak, bješe sjednica zaključena i odgodjena na 9. oktobra.

U ovoj je sjednici najprije predložen odborov predlog, kako da se uredi pitanje zastupanja općine turopoljske prigodom generalnih skupština i restauracija zagrebačke županije, a glasio je, nakon iscrpivoga obrazloženja na osnovu točnih historičkih podataka, da turopoljsko plemstvo u buduće ima prigodom kongregacija i restauracija županije zagrebačke s a mo jedan glas, i to onaj svoga komeša. Kad sabor jednoglasno stvori zaključak u tom smislu, ustade varaždinski županijski zastupnik Petar Horvat i stavi u oduljem hrvatskim jezikom izrečenom govoru predlog, da se zamoli Njeg. Veličanstvo, da Hrvatskoj povrati od ugarskoga namjesnič

koga vijeća nezavisnu hrvatsku vladu, kako je to bilo kroz godine 1767.-1779.. dok je predlog saborskoga odbora glasio, da se zamoli Njeg. Veličanstvo, da bi blagoizvolilo urediti posebne sekcije za ove kraljevine kod kraljevskoga ugarskoga namjesničkoga vijeća i kod kraljevske ugarske dvorske kancelarije. „Razlozi koji županiju varaždinsku na predloženje hrvatskoslavonskoga namjesništva (t. j. vlade) privoliše, reče zastupnik Petar Horvat, je su one sam ovolje, ter u svaki gradjanski i narodni zakon dirajuće naredbe ugarskoga nam je sništva, kojima ono narodno i političko stanje ovih kraljevina proganja. Jer ako samo promislimo na nejednakost cenzure ugarske i naše, pokazat će nam se nebrojeni sastavci i knjige narodne, koje se zbog strogosti cenzure zagrebačke tiskom izdati nisu mogle. Vidjet ćemo kako su se još nedavne sve težnje domorodaca, dǎ. i isti zaključci oblasti u magjarskim novinama lažljivo opisivali, gdje nasuprot takove laži oprovrći i ispraviti, ili barem ono, što u tudjih novina za obranu našu stavljeno čitasmo, u naše novine staviti zabranjeno bijaše. Tako je učinjeno, da najrevniji domoroci neprilikama cenzure ojadjeni, stranom pisati prestadoše, stranom pako djela svoja u Beču ili u Beogradu velikim stroškom tiskati moradoše. Tako učinjeno bi po istom ugarskom namjesništvu, da je bio mnogo zaslužni domorodac naš gosp. Mojses kao cenzor suspendiran jedino zato, jer nije dosta nevjeran bio svome narodu, te se razvitku domaće izobraženosti nije

suprotivio, a njemu surogiran bijaše Mátsik, koji pored svih svojih neprikladnosti, još i taj nedostatak imadjaše, što jen a š e m književnom jeziku kao Magjar posve malo vješt bio. Pod ovom je cenzurom već bilo do toga došlo, što se skoro nevjerojatno čini, da su se riječi „domorodac“, ,,domovina“, „ljubav domovine",,,mladež domorodna" kao zabranjene smatrale, ter iz sastavaka brisale. Tako se Hrvatu u grijeh upisivalo, ako je najsvetiju krepost svakoga gradjanina, naime ljubav domovine, izreći u javnim listovima htio. Ali reći će mi tkogod, da su sve te tegobe ukinute onom prezidialnom naredbom, po kojoj bje odredjeno premještenje cenzora Mátsika u Ugarsku, a rješenje se u svim pitanjima cenzure izručuje banu, koji u tom neposredno dvorskoj kancelariji odgovarati ima.1 Riješene i zaliječene su one rane, ali slabo, jer tko nam je kadar nadoknaditi ove skoro tri godine, koje mi u razvitku književnosti naše potom izgubismo? Tko će nam nagraditi i nadoknaditi onu štetu, koju još duboko osjećamo u tom, što djelo velezaslužnoga domoljuba Dragutina Seljana prije tri godine sastavljeno, do danas ne smije se tiskati, a isti spisatelj lišen je službe, i pitanje ovo, od kojega čast jednoga slobodnoga gradjanina zavisi, dosada nije riješeno. Po naredbi istoga ugarskoga namjesništva već su bila i druga djela, kao,,Iskrice" (t. j. Tommaseove), premda u Zagrebu tiskane, konfiscirane i zabranjene. Jošte više nas 1 Gl. str. 379.-380. ove knjige.

2 Gl. str. 373. Seljan napisao je Zemljopis Ilirije, od kojega je I. dio tiskan 1843., a drugi nikad.

vrijedja što već od deset i više godina u akademiji zagrebačkoj skoro same Magjare za profesore postavlja, Hrvatom nažalost predpostavljene. İstom žalošću gledamo, kako je naš prevrijedni domorodac Antun Kukuljević, što nije htio kao slijepo im orudje opakim namjerama služiti, sa ravnateljstva školstva bez svake druge krivnje svrgnut. Isto tako je rečeno ugarsko namjesničko vijeće u novije vrijeme podignuće Grobničkoga spomenika zabranilo iz uzroka, što magjarski literati (kako kažu) pobjedu tamo održanu ne Hrvatima već Magjarima pripisuju, čime duboko neznanje u domaćoj povijesti, ili pako nečuvenu najpotišteniju zlohotnost prama ovom narodu (t. j. hrvatskomu) pokazaše. Takovih nebrojenih tegoba i uvreda narodnoga dostojanstva našega mogao bi više navesti, da mi nije stalo više do vremena nego do nalične recenzije. Navesti bih mogao one nezakonite naredbe, uslijed kojih svaki želeći postati učitelj u ovim kraljevinama, magjarski znati mora, premda o takovoj zakonskoj osnovi tek u prošastom saboru (požunskomu) govoreno bijaše, a od koje je osnove staleška kuća odustala na predlog velikaške. Navesti bih mogao, kako još godine 1836. zahtijevano učeno društvo ovim kraljevinama još dandanas nije dozvoljeno, gdje se takovim drugi manje važni narodi već odavna ponose; kako proti jasnom zakonu Hrvati i Slavonci kod istoga namjesničkoga vijeća u pravičnom razmjerju niti uslijed neprestanih prošnja naših postavljeni nisu, dapače u cenzuralnom kolegiju nitko koji bi slavjanskom jeziku vješt bio, pri

družen nije, otkuda slijedi, da se svaka slavjanska knjiga prije u jezik latinski ili magjarski prevesti mora, kad cenzuru prodje; kako nadalje profesor Mátsik niti uslijed najviše odluke iz Zagreba i od podučavanja mladeži do dana današnjega udaljen nije, dapače on je po preporuci najnovijega poglavarstva županije zagrebačke kao poznati magjarizator za prisjednika iste županije izabran. Sve ove i nebrojene druge tegobe nisu mogle već narod uvrijediti, koji duboko osjeća svoju vrijednost koju je sebi mačem u ruci kod ugarske krune pribavio, narod koji ne mareći za svoju korist, ne poznavajući granica medju ugarskom i svojom zemljom, po sve vijeke i vrijeme vazda je jednako dijelio s Magjarima svaku nepogodu i nesreću, te je opću domovinu ljubio," branio je protiv svih dušmana, tako, da jedva ima bojišta u čitavoj Ugarskoj, što ga nisu pradjedovi naši zajedno s Magjarima krvlju svojom natopili. Osjećajući ovo, Hrvati sa žalošću gledaju, kako se veze izmedju nas i Magjara silovitom rukom kidaju, kako se namjesto prijateljstva kroz sedam punih stoljeća tolikim žrtvama potvrdjenoga, uvriježila zloba, nesloga i sva ostala proističuća zla. Dokle budu stvari tako stajale, dok Magjari pravedna naša zahtijevanja ne priznadu, dok pravo naše po ugarskim sudištima gaziti ne prestanu, dok narodnost naša nikakove garancije ne nadje u savezu s Ugarskom, dotle niti interesi magjarski ne će u našoj zemlji simpatiju naći, jer sve ono što je za Magjare spasonosno i korisno,

« ПретходнаНастави »