Слике страница
PDF
ePub

uskrisenju samostalne hrvatske vlade, već su smatrali, da je ono neprovedivo, dogod postoji zak. čl. 58. od 1791., kojim se Hrvati dobrovoljno podložiše ugarskoj vladi, pa stoga da se narod hrvatski zasada može zadovoljiti provedivim hrvatskim sekcijama kod ugarske vlade i dvorske kancelarije. Ipak se i iza toga razlaganja sabor u velikoj većini izjavi za predlog Horvatov, a naročito iza riječi senjskoga biskupa Mirka Ožegovića, koji reče uz burni pljesak i klicanje ,,Živio“ čitave dvorane i galerija : „Valja okolnosti i stvar promotriti onako, kao što su onda bile, kad je hrvatsko namjesničko vijeće uvedeno i dokinuto. Oboje je više s vojevoljno, bez ika kova z a kona ili sabora učinjeno, i zato kraljevine ove za svoju sigurnost i zatražiše, da se to sjedinjenje s ugarskim kraljevskim vijećem na s a boru u za koni. Kad se to onda na želju ovih kraljevina nezavisno od ugarskoga sabora moglo učiniti, kad kraljevine ove nezavisno od ugarskoga sabora na svom saboru mogu statuta stvarati, ne znam i ne uvidjam, za što one ne bi mogle ne zavisno od ugarskoga sa bora zatražiti, da im se povrati ono, što su nezavisno od ugarskoga sa bora dobili i oda šta su sa mi od stupili. Ja se pridružujem onima, koji su za obnovu hrvatske vlade.

Proglasivši rezultat ban predje na dalje točke odborovih predloga, medju kojima se naročito ističu : remonstracija protiv naredbe ugarske vlade, u smislu koje ne može da bude namještena po hrvatskim školama nijedna učiteljska sila, koja nije vješta magjarskomu jeziku, onda da se obnovi kod kralja molba za utemeljenje narodnoga učenoga društva, da profesor historije na zagrebačkoj akademiji ima predavati i povijest hrvatsku prije združenja s Ugarskom, te da se ovim kraljevinama dade onakova sloboda štampe, kakova je u Ugarskoj. Svi su ovi predlozi, dašto, jednoglasno prihvaćeni

, a tako i oni o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i o obnovljenju banske časti kao što je nekada bila. Sjutradan 10. oktobra rasplela se živahna debata o školstvu, te bi zaključeno, da se zamoli kralj, da bi zagrebačku akademiju podigao na potpuno sveučilište, tako da hrvatski mladići više ne će trebati da polaze u Peštu, da postignu čast doktora ; da se u srednje škole uvedu hrvatske školske knjige ; da se osnuju trgovačke i industrijalne škole ; nadalje, da se dobrovoljnim prinosima osnuje hrvatsko narodno kazalište, a od polovice kamata iste glavnice nagradjuju najbolja dramatska djela, te konačno, da se zagrebačka biskupija podigne na čast nadbiskupije i njoj podčine kao sufragani biskupije senjska, križevačka i djakovačka. Iza ovoga obilnoga i patriotskoga rada, bješe sabor dne 14. oktobra zaključen. U zaključnom (i oproštajnom) govoru svomu reče ban grof Haller medju ostalim ovo: „Vele važni na ovom saboru ovih kraljevina opravljeni poslovi, neće odist a

1 Pored toga sabraše saborski članovi u istoj sjednici na predlog varažd. zastupnika Petra Horvata 3.500 for.

ostati bez blagoslovena ploda, a pozno potomstvo u srećnom u žitku ljepše budućnosti blagosiljat će

z a h valnoj uspomeni rad sla vnoga ovoga sa bora. Kao što nema nigdje u prirodi, tako ni u državnome životu nema stanke, pa stoga ako tečaj stvari ne može da ide naprijed, a ono mora natrag. Možemo zaista ponosni da budemo, što nijesmo udarili ovom posljednjom stazom, jer u ovom sa boru položeni su osnovi trajnoga poretka, koji će sigurnost, a po njoj i slobodu našu u čvrstiti. Mnoga pitanja, što proistekoše iz duha i želje naroda, bila su ovdje raspravljena, pa će sada biti podastrta na sankciju Njeg. Veličanstvu. Ova pak ovdje riješena pitanja stavljaju nam kod previšnje milosti u izgled najljepše nade u procvat naše narodnosti i u ojačanje naših municipalnih prava. Pa dok se od srca radujemo ovim krasnim plodovima što smjeraju na diku domovine, podsjećava nas sinovska ljubav i sveta dužnost, da prije svega obazrijevši se na izbor tolikih dobročinstava izjavimo dostojnu podaničku blagodarnost Njeg. posvećenom Veličanstvu, predobromu i svemožnome kralju našemu. Uvjereni o milostivoj zaštiti previšnjega gospodara zemlje neka izvole preuzvišeni velikaši i slavni staleži i redovi vrativši se kućama svojim širiti medju svojim zemljacima slavu previšnje milosti i darežljivosti, a gušiti zlobne namjere, koje bi možda smjerale na propast zakonitoga i ustavnoga organizma ; neka izvole podsticati osjećaje podaničkoga povjerenja spram previšnjega prijestola, da se uzmognu one milostive namjere Njeg. Veličanstva, što smjeraju na sreću mile domovine sve većma utvrditi, a opće stvari korisno i uspješno razvijati. Sreća se naime može samo ondje očekivati, gdje je pravedni vladar vezan vezom iskrenoga povjerenja s vjernim narodom. Samo poštivanje previšnje volje, sjedinjeno s poštovanjem zakona, utire put k blagostanju ... Sada, kad narodi općenito rade oko napretka svoga u javnom životu, sada, kad nas potrebe vremena kao i duh stoljeća opominju, a prilike traže, i, što je najvažnije, kad su nam milostive namjere Njeg. Veličanstva tako sklone, sada, ako ikad, vrijeme je, da svim sila ma poradimo, da ustrajnim radom, zrelim savjetom i mudrom umjerenošću osigura mo i oja čamo zgradu na še municipa lnosti i narodne prosvjete." Gromki „Živio“ poprati ove banove riječi, našto mu se u ime sabora zahvali biskup Haulik.

I tako svrši prevažni ovaj hrvatski sabor, koji ocijeni tadanji mladi jurat Slavoljub Vrba nčić u Gajevim „Novinama“ ovim sasvim ispravnim riječima: „I tako se svrši sabor hrvatskoslavonsko-dalmatinski,, sabor, koji nam je prouzročio toliko straha i toliko nade, komu su se svi rodoljubi radovali kao spasitelju svome, jer je imao izliječiti tolike bolesti, s kojih nam premila domovina gine, probuditi nas iz dugotrajnoga onoga mrtvila, u kom sve jednako do danas čamismo, te podijeliti narodnome životu i razvitku sokolova

su

krila. Dalo bi se o tome mnogo, veoma mnogo pisati, no okolnosti nam ne dopuštaju kazati to onako, kao što bi želili. Ako pomislimo na priprave, koje bivaju u drugim državama k naličnim saborima. ako bacimo oko na nedavno tužno stanje naše domovine, te ga prispodobimo s drugom kojom u istom položaju nesrećnom državom, ne može nam se na ino, nego kazati, da je dobro sjeme bačeno, da se glavnim polugama narodnoga života, kao što su uredjenje sabora, vlastito namjesništvo, narodno kazalište, narodne katedre, obrtna škola, sveučilište itd. pridoskočilo. No samo sjeme je bačeno, ali nas milost i dobrota našega milostivoga vladara stalnom nadom goji, da će sjeme ovo, kao š to se zbilja onomadne opet zrake ufanja poka z ale, niknuti, i plodom, - ako Bog da i sreća junačka – uroditi.“

Ubrzo poslije zaključka sabora, došlo je do važne promjene u Hrvatskoj. Ban je još i prije 29. jula molio u više navrata dvor, da bi ga riješio službe zagrebačkoga župana, a odmah poslije one katastrofe na Markovom trgu zamoli još i rješenje od banske časti. Medjutim u Beču htjeli su svakako, da grof Haller prije provede saborsku raspravu, a onda tek da mu se molbi udovolji. I tako dakle riješi kralj Ferdinand sada, dne 24. oktobra, grofa Hallera ,,na ponovnu molbu“ njegovu službe banske i županske, povjerivši podjedno vodjenje banskih posala u smislu zakona zagrebačkom biskupu Hauliku. Odstup Hallerov zadovoljio je sve stranke : narodnu poglavito stoga, što je banske časti namjesnik postao njezin prijatelj, biskup

« ПретходнаНастави »