Слике страница
PDF

napredak Dalmacije u razmjerno kratko vrijeme neprolaznih zasluga.

Dandolo stiže u Zadar dne 3. jula, te izdade već 10. jula na žitelje javni proglas („proklam") pisan talijanskim i hrvatskim jezikom. „Evo me meju vami, o hrabreni i virni narode dalmatinski, kaže Dandolo. Bog mi je svidok, da su čiste i poštene moje misli, da ne na vidim osobitu moju korist, da sam pripravan stanovito nastojati za više dobro, i da ufam srčeno, da će se brzo ispuniti vaše srićno priporodjenje. Ja znadem i odveć dobro žalosne i stare vaše nesriće, ali utište se, ove su jurve dospile. Ne će vas više suditi ljudi opala i nenaučni. Ne će više projti toliko godina brez da budu odsudjene vaše pravde i nesvršeni vaši procesi, radi kojega uzroka dosada ste trpili toliko škode i jade. Vladanje biti će i vridno i brzo za opraviti vaše posle. Ovo vladanje upravljeno od poštenja, od zakona i od dobrodilovanja, ne će globiti više čovika nevojna i slaba, ni uzobistiti ljude bogate i moguće. Jao onome nedostojnome sudcu, koji bi primio koji dar. Prošla su vrimena da prolijete ono malo krvi što vam još ostaje u žilama. Ja zovem krv vašu ono malo jaspri što vam ostaje i koje vam potribuju za raditi vaša polja, za umno

Veneciji. Istakao se doskora znatnim naučnim radom, a i liberalnim nazorima. U doba francuske revolucije bijaše predsjednik frankofilske stranke u Veneciji, koja je pošla u deputaciju Napoleonu, da stavi drevnu republiku pod njegovu zaštitu. Poslije pada Venecije Dandolo podje u Milano, a onda u Pariz, gdje bi imenovan upraviteljem Dalmacije (1806.—1810.). Umr'o je u svojoj vili Varese kod Milana 12. dec. 1819.

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest. *

žiti vaše zanate, vaše trgovine, stvari jesu ove, koje mi najviše stoje na srcu. Odveć ste dosad bili nesrićni i nevojni. Jedno vladanje strašivo, usilno i odviše sumjivo držalo vas je toliko vikova, sasvim da u velikome miru, oglobljene i nevojne. Na sramotu ove lipe zemlje, na sramotu ovoga ugodnoga podnebja, na sramotu vaše nara vske podobnosti, ovo opako vladanje suprotiveć se istoj naravi i čoviskom razumu, naučno je nastojalo, da se vi ne uzmnožite, da vaša polja ostanu zapušćena i vaša pamet potamljena i brezumna. Ne će se više povratiti ono žalostno vrime, a ja ću imati vazda prid očima i nevolje, koje ste trpili i vaša slavna dila, staru vašu gestitost i davno vaše veličanstvo. Valjani Dalmatini! Sve vaše potribe i vaše koristi od ovoga časa jesu potribe i koristi moje, niko ne će ih moć uvriditi bez da bude teško pedipsan. A kako igda bio bih ja mogao prijati ovo dostojanstvo, da nisam bio stanovit, da prihodeći meju vami, ja bih bio vaš otac, vaš prijatelj? Virujte mi tolikoje, da naš kralj mogao je za vas odabrati jednoga čovika od mene mudrijega i naučnijega, da li ne veće od mene puna želje i misli za vas učiniti čestite."

Prvo obilježje kulturnoga preporoda zanemarene Dalmacije bješe tjednik „II r e g i o D a 1mata — Kralj ski Dalmatin", prve hrvatske novine, od kojih je prvi broj izišao u subotu 12. jula 1806./ i to „poradi stvari od

1 Urednici bili su najprije fra Paško Jukio, a poslije dominikanac Nikola Buđrović. Posljednji broj izišao je 1. aprila 1810.

vladanja koje se daju na svitlost", kako stoji na čelu prvoga broja, a nešto dalje da „list redovito bude izaći na svitlost koliko latinskim (= talijan.), koliko hrvatskim („illirica 1.") jezikom. Za rasprostraniti i usnažiti u sva mista Dalmacije ljubav otaždbine kazujući što se zgaja u njoj i što se radi na dvoru (= vani), kako se pristoji vrimenu i njegovoj koristi", dok je Dandolo svrhu toga lista u svom izvještaju na Napoleona označio, „da ima da širi slavu o djelima carevim".

I odista, Dandolo dao se na rad punom dušom. Da se lično upozna s potrebama zemaljskim, proputova u septembru Dalmacijom do Spljeta, a onda predloži Napoleonu osnovu, kako da se uredi uprava, koju car i odobri.

Središte cjelokupne uprave s talijanskim kao službenim jezikom bijaše zemaljska vlada sa sjedištem u Zadru, zvana p r o v i d u r i j a (la proveditura generale), kojoj stajaše na čelu p r ov i d u r (proveditore generale), Visko Dandolo. Tako bi dakle obnovljen stari mletački popularni i stoljetnom uporabom utvrdjeni naziv. Medjutim Dandolo nije bio posve samostalan upravitelj, jer se pokoravao talijanskomu potkralju („franačkom banu od Italije") Eugenu Beauharnaisu kao svome šefu1 a tako je i Dalmacija sama bila sastavni dio kraljevine Italije. Dalmatinske interese imao je (dakako tek formalno) zagovarati, kao neke vrste dalmatinski ministar bez lisnice, napose imenovani rezident u Milanu kod ondjašnje cen

1 Kralj talijanski bio je sam Napoleon.

tralne vlade; bješe to kroz dulji niz godina Ivan Stratico. Providurija se raspadala na šest odsjeka (divisioni), kojima su bili vrhovne glave odsječni predstojnici, i to odsjek za pravosudje, nutarnju upravu, financije, vojne poslove, nastavu i računovodstvo. Pored ovih imenovana su još i dva nadzornika, policajni i vojni. Svim je ovima, bio neposredni šef glavni tajnik (segretario generale) desna ruka providurova. Zemlja sama razdijeljena je na četiri okružja (distretti), i to zadarsko, šibeničko, spljetsko i makarsko, kojima su upravljali delegati. Okružja raspadala su se na kotare (cantoni), i to zadarsko na šest (Zadar, Krk, Cres, Lošinj, Rab i Pag), šibeničko na tri (Šibenik, Skradin i Knin), spljetsko na pet (Spljet, Trogir, Sinj, Nerezišće na Braču i Hvar), a makarsko na tri (Makarska, Imotski i Korčula). Na čelu pojedinim kotarima stajali su vicedelegati, dašto osim u mjestima gdje su sjedili delegati. Kotari opet dijelili su se na općine (comuni) s načelnicima (podesta) kao glavarima po gradovima, a starješinama (anziani) po selima. Kad je god. 1807. nakon mira izmedju Napoleona i Rusije u Tilži (7. jula) Francuskoj predana Boka Kotorska, a godinu dana docnije konačno ukinuta republika dubrovačka, dobile su one posebnoga glavnoga providura, Dominika Garagnina, kojemu biše podredjena četiri okružja, odnosno delegata, (Cavtat, Ston, Lopud i Kotor) i dva kotara, odnosono vicedelegata (Erceg-Novi i Budva).

Kao savjetujuće vijeće, ne toliko kao sabor, stojalo je providuru o bok glavno vijeće dalmatinsko (consiglio generale della Dalmazia) sastavljeno od 48 članova, koje je vlada po svojoj volji izabrala izmedju ljudi inteligentnih i imućnih, i to iz svakoga kotara po jednoga ili više njih, već prema broju žitelja. Prve članove imenovala je vlada sama, a poslije bi svake godine, nakon što bi 12 njih istupalo, vijeće predložilo vladi popis onih ljudi, za koje je držalo, da bi trebali da u nj udju; izmedju ovih vlada bi onda izabrala one, koje je htjela. Vijeću je predsjedao providur, a raspravljalo je o zemaljskim i narodnim potrebama. Zaključci su stekli valjanost tek nakon potvrde providurove.

Sudstvo, posve odruženo od uprave, sačinjavala su ponajprije 22 lokalna il i pomirbena suda (iudici locali o di pace), i to u prvom redu po svim sijelima pojedinih okružja i kotara, a onda još i po nekim važnijim točkama. U Zadru i Spljetu uredjeni bjehu sudbeni stolovi (tribunali), kao prizivni za lokalne i kao prva instancija u svim civilnim i kriminalnim parnicama, a tako docnije i u Dubrovniku. Nadalje je osnovano u Zadru prizivno sudište (corte d' appello) za sudbene stolove, dok je kao vrhovno prizivno i ukidno odredjeno ono u Milanu (tribunale di cassazione). U prvi kraj pomišljalo se kod ovih sudova potpuno uvesti odnosne francuske zakone (Code Napoleon i druge), no ubrzo se pokazalo, da bi to bilo upravo neprovedivo poradi narodnoga shvaćanja i običaja, naročito u posjedovnim, baštinskim i ženidbenim poslovima. Stoga biše pored francuskih još i pridržani austrijski, odnosno mletački zakoni s uputom, da

« ПретходнаНастави »