Слике страница
PDF

se prilagode, gdje god je to bilo nužno, francuskima, ali vazda da vrijedi kao temelj, da su pred sudom svi staleži jednaki. Sada bi ukinuta tortura i batinjanje, a smrtna se kazan izvršivala samo sječenjem glave, dapače i tamnice se preobraziše u mjesta dostojna čovjeka. Uvedeni bjehu i branitelji u kriminalnim i advbkati u civilnim procesima.

Polazeći sa stajališta pravednosti ukinu Napoleon 4. sept. 1806. po savjetu Dandolovu tako zvanu lege Grimani od g. 1756., prema kojemu zakonu nijesu bili težaci („Vlasi", „Morlaci") u dalmatinskom Zagorju, stečenom od mletačke republike mirom karlovačkim (1699.) i požarevačkim (1718.), vlasnici onoga zemljišta, na kojem su živjeli te ga obradjivali, već samo doživotni užitnici plaćajući desetinu od prihoda; sada biše proglašeni vlasnicima, ali desetina ostade i nadalje kao porez. Da se narod što bolje uputi u obradjivanje tla i u obrt („zanate"), odlučeno je podizati posebne škole za tu svrhu podjeljujući novčane nagrade dobrim pitomcima. Podjedno dozove iz Italije gospodarske vještake, da narod putujući po zemlji poučavaju u ratarstvu vrtljarstvu i voćarstvu. Da se pridignu šume („dubrave", „gaji"), zabrani Dandolo pod prijetnjom teških kazni zapaljivanje ili krčenje njihovo, te izvoženje gorivoga kao i gradjevnoga drva bez oblasne dozvole, dok su pojedine općine morale „dubrave" svoje ograditi zidom za obranu od koza i tatova. Nadalje isposlova providur slobodno sadjenje duhana, raspisa novčane nagrade (do 500 i 800 fran.) za one, koji bi veću količinu krumpira nasadili, ili uzgojili mladu šumu. Grozničavom se žurbom dao na isušenje nebrojenih močvara („blatina"), dao kopati bunare zdrave pitke vode, te graditi u pojedinim mjestima krušne peći. Svim je sredstvima pomagao u zemlji konjogojstvo i stočarstvo, te u mjesta okužena od životinjskih bolesti, naročito uz bosansku granicu, slao vještake veterinare, da pomognu narodu. Šta više, u svom je listu „Kraljskom Dalmatinu" upozorio na bogatstvo Dalmacije rudama, izrijekom na željezo (u sinjskoj i vrličkoj krajini), na ugljen (u Siveriću, Promini i i Kninu), asfalt (u Vrgorcu), mramor (u Trogiru, na Korčuli, na Sv. Andriji, na Hvaru i kod Rogoznice), nakon što je dao zemlju u tom pravcu od stručnjaka proučiti. S tim u vezi poticao je na osnivanje tvornica, naročito papira, željezne robe, sapuna, no sve je to ostalo bez praktičkih rezultata uza sve to, što je obećao znatnu državnu pripomoć. Da podigne trgovinu, osnova trgovačku komoru u Spljetu, uredi redovitu poštu ne samo po Dalmaciji, već i s ostalim svijetom, otvori redovite sajmove (godišnje) po Zadru, Spljetu, Šibeniku i Makarskoj, snizi znatno carinu na tri glavna dalmatinska produkta, na ulje, vino i ribu, a pored toga još se moglo vino slobodno izvažati ne samo iz jednoga mjesta u drugo, već i u Italiju. Osim što je izdao naredbe, kojima znatno olakša narodu plaćanje dugova, uvede uredbe korisne po javno zdravstvo, kao što su cijepljenje kozica kod djece, otvorenje javnih bolnica i zapovijed, da se mrtvaci imadu jedino u javnim grobljima izvan mjesta zakopavati, dok su se stranci morali, prije negoli će se iskrcati iz ladja, podvrći liječničkom pretra

živanju. Napokon izdade još i za seljake „nauk od dobrodilovanja u jezik hrvatski, u kojemu se nahode ispisane potanko i lako sve dužnosti prema Bogu, prema kralju, prema ljudskoj skupšćini (societa), prema obitoli i sebi istomu").1 Ovo blagostanje pak, a naročito trgovački promet, imale su poduprijeti mnogobrojne izgradjene ceste, koje su svu zemlju vezale s glavnim mjestima ne samo na primorju, nego i u nutrašnjosti. Od rimskih vremena nije bilo tolikoga broja cesta u Dalmaciji.

Razumije se, da sve te troškove nije Dalmacija sama mogla da podmiruje, pa se stoga Dandolo i obraća na Italiju, gdje su mu, premda nerado, davali kroz tri godine preko 3 milijuna franaka, šta više, sam je providur u jednoj godini iz svoga džepa potrošio do 10.000 franaka u korist svoje pokrajine. Inače je Dandolo podnosio godišnje izvještaje o dalmatinskom proračunu u Milano, gdje su mu dali sankciju. Iz ovih se izvještaja vidi, da su troškovi porasli izmedju godina 1806. i 1809. od 1,248.000 fran. na 1,827.000 fran., dok se prihodi za isto doba podigoše od 1,282.000 fran. na 1,894.000 fran., dakle je redoviti zemaljski proračun iskazivao znatan višak. Prihode stvarali su: 1. Desetina, koja se plaćala u prirodu, nakon što su oblasni organi procijenili prihod posjednički; poradi toga je Dandolo i sagradio javne velike hambare za žito i druge plodine, jer utržak njihov bješe glavni dio zemaljskoga prihoda. 2. Trava

1 Knjige nijesam mogao dobiti u ruke. Kukuljević („Ribi. brv.") pripisuje takovu knjigu Šimi Starčeviću (?). r i n a (erbatico) za pašu stoke po inače neobradjenim predjelima gorovite Dalmacije u nutrašnjosti; plaćalo se od vola ili krave 5 soldina, od krmčeta 3, od ovce ili koze po 2. Kako je primjerice godine 1807. oporezovano 66.000 goveda, 20.000 krmaka, 500.000 ovaca i 400.000 koza, jasno je, da je travarina bila vrlo znatan prihod gotova novca. 3. Solane kao monopol; stoga bjehu i usavršene solane na Pagu, tako da su odbacivale preko milijun litara soli više negoli prije. 4. Carina od robe. što se donosila na trg, a naročito sa strane. Inače je cirkulirao po Dalmaciji novac mletački, austrijski, talijanski, dubrovački, dapače i turski, što je sve bilo na štetu trgovine, a samo na korist vještaka spekulanata novcem.

Naročitu je pažnju posvetio Dandolo nastavnim prilikama, jer došavši u Dalmaciju nije providur u njoj našao gotovo nikakih škola. Nakon oduljega proučavanja samih prilika dalmatinskih izadje 5. maja 1807. iz providurije „Osnova općena općenoga nauka u Dalmaciji" („Kralj. Dalm." broj 25. god. 1. od 20. juna), kojom se naredjivalo ovo: U Dalmaciji bit će podignuto pored liceja („mudroučionica") univerzitetskoga karaktera u Zadru još sedam gimnazija („knjigoučionica") i to u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru i Krku, a onda i „učionica prvostvornih" (scuola elementare) po svim važnijim mjestima za dječake i djevočice, kao što su Zadar, Krk, Rab, Pag, Šibenik, Skradin, Knin, Trogir, Split, Nerezišće, Cres, Lošinj, Hvar, Korčula, Sinj, Opuzen, Imotski, Omiš i Makarska. Ovim se školama pridružuju obrtne za kovače i stolare u Skradinu, Obrovcu, Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Omišu i Opuzenu. Nadalje su se imale otvoriti dvije naučne akademije („mudroskupštine") u Zadru i Spljetu, četiri seminara za svećenike u Makarskoj, Spljetu, Zadru i na Osoru. Jedne će od ovih škola uzdržavati država, a druge općine. U liceju zadarskom učit će se: crtanje, logika i metafizika, literatura i historija, fizika i matematika, naučno ratarstvo (agraria), prirodopis, kemija i farmaceutika, prirodno pravo („diritto di natura") i medjunarodno pravo, institucije i civilno pravo na osnovu „Code Napoleon", kriminalno pravo i postupnik („procedura criminale"), anatomija i kirurgija, pak patologija i klinika (ranarstvo). Nakon dovršenih nauka i položenih ispita bit će slušatelji liceja prema svojoj struci usposobljeni i za kirurge nižega stepena i primalje („babavac"), za specijalne ljekarnike („speciale farmaceutico"), odvjetnike, javne bilježnike, arhitekte i zemljomjere. Tečaj nauka pak kod ovih treba da bude: kod kirurga nižega stepena dvije godine, kod magistra farmacije jednu godinu poslije četirigodišnje prakse kod jednoga ljekarnika, kod odvjetnika tri godine, kod javnog bilježnika dvije godine, a kod arhitekta i zemlj omjera jednu godinu poslije dvogodišnje prakse u jednoga diplomiranoga inžinira. S licejem bit će spojena biblioteka, zbirke s potrebnim aparatima kod obučavanja prirodopisa, fizike i anatomije, nadalje botanički vrt („vrtao ljekotravni") i zemljište odredjeno „za posadjenja i druga težačka kušanja". Osim toga bješe s licejem združen konvikt („odhranica") za dvadeset mladića,

« ПретходнаНастави »