Слике страница
PDF
ePub

živanju. Napokon izdade još i za seljake „nauk od dobrodilovanja u jezik hrvatski, u kojemu se nahode ispisane potanko i lako sve dužnosti prema Bogu, prema kralju, prema ljudskoj skupšćini (societa), prema obitoli i sebi istomu").1 Ovo blagostanje pak, a naročito trgovački promet, imale su poduprijeti mnogobrojne izgradjene ceste, koje su svu zemlju vezale s glavnim mjestima ne samo na primorju, nego i u nutrašnjosti. Od rimskih vremena nije bilo tolikoga broja cesta u Dalmaciji.

Razumije se, da sve te troškove nije Dalmacija sama mogla da podmiruje, pa se stoga Dandolo i obraća

na Italiju, gdje su mu, premda nerado, davali kroz tri godine preko 3 milijuna franaka, šta više, sam je providur u jednoj godini iz svoga džepa potrošio do 10.000 franaka u korist svoje pokrajine. Inače je Dandolo podnosio godišnje izvještaje o dalmatinskom proračunu u Milano, gdje su mu dali sankciju. Iz ovih se izvještaja vidi, da su troškovi porasli izmedju godina 1806. i 1809. od 1,248.000 fran. na 1,827.000 fran., dok se prihodi za isto doba podigoše od 1,282.000 fran. na 1,894.000 fran., dakle je redoviti zemaljski proračun iskazivao znatan višak. Prihode stvarali su : 1. Desetina, koja se plaćala u prirodu, nak što su oblasni organi procijenili prihod posjednički ; poradi toga je Dandolo i sagradio javne velike hambare za žito i druge plodine, jer utržak njihov bješe glavni dio zemaljskoga prihoda. 2. Tra v a

1 Knjige nijesam mogao dobiti u ruke. Kukuljević („Bibl. hrv.“) pripisuje takovu knjigu Šimi Starčeviću (?). rina (erbatico) za pašu stoke po inače neobradjenim predjelima gorovite Dalmacije u nutrašnjosti ; plaćalo se od vola ili krave 5 soldina, od krmčeta 3, od ovce ili koze po 2. Kako je primjerice godine 1807. oporezovano 66.000 goveda, 20.000 krmaka, 500.000 ovaca i 400.000 koza, jasno je, da je travarina bila vrlo znatan prihod gotova novca. 3. Solane kao monopol; stoga bjehu i usavršene solane na Pagu, tako da su odbacivale preko milijun litara soli više negoli prije. 4. Carina od robe. što se donosila na trg, a naročito sa strane. Inače je cirkulirao po Dalmaciji novac mletački, austrijski, talijanski, dubrovački, dapače i turski, što je sve bilo na štetu trgovine, a samo na korist vještaka spekulanata novcem.

Naročitu je pažnju posvetio Dandolo nastavnim prilikama, jer došavši u Dalmaciju nije providur u njoj našao gotovo nikakih škola. Nakon oduljega proučavanja samih prilika dalmatinskih izadje 5. maja 1807. iz providurije „Osnova općena općenoga nauka u Dalmaciji“ („Kralj. Dalm.“ broj 25. god. 1. od 20. juna), kojom se naredjivalo ovo: U Dalmaciji bit će podignuto pored liceja (,,mudroučionica“) univerzitetskoga karaktera u Zadru još sedam gimnazija („knjigoučionica“) i to u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru í Krku, a onda i „učionica prvostvornih“ (scuola elementare) po svim važnijim mjestima za dječake i djevočice, kao što su Zadar, Krk, Rab, Pag, Šibenik, Skradin, Knin, Trogir, Split, Nerezišće, Cres, Lošinj, Hvar, Korčula, Sinj, Opuzen, Imotski, Omiš i Makarska. Ovim se školama pridružuju obrtne za kovače i stolare u Skradinu, Obrovcu, Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Omišu i Opuzenu. Nadalje su se imale otvoriti dvije naučne akademije („,mudroskupštine“) u Zadru i Spljetu, četiri seminara za svećenike u Makarskoj, Spljetu, Zadru i na Osoru. Jedne će od ovih škola uzdržavati država, a druge općine. U liceju zadarskom učit će se: crtanje, logika i metafizika, literatura i historija, fizika i matematika, naučno ratarstvo (agraria), prirodopis, kemija i farmaceutika, prirodno pravo (,,diritto di natura") i medjunarodno pravo, institucije i civilno pravo na osnovu „Code Napoleon“, kriminalno pravo i postupnik („procedura criminale“), anatomija i kirurgija, pak patologija i klinika (ranarstvo). Nakon dovršenih nauka i položenih ispita bit će slušatelji liceja prema svojoj struci usposobljeni i za kirurge nižega stepena i primalje („babavac“), za specijalne ljekarnike (,,speciale farmaceutico“), odvjetnike, javne bilježnike, arhitekte i zemljomjere. Tečaj nauka pak kod ovih treba da bude : kod kirurga nižega stepena dvije godine, kod magistra farmacije jednu godinu poslije četirigodišnje prakse kod jednoga ljekarnika, kod odvjetnika tri godine, kod javnog bilježnika dvije godine, a kod arhitekta i zemljomjera jednu godinu

rogodišnje prakse u jednoga diplomiranoga inžinira. S licejem bit će spojena biblioteka, zbirke s potrebnim aparatima kod obučavanja prirodopisa, fizike i anatomije, nadalje botanički vrt („vrtao ljekotravni“) i zemljište odredjeno „za posadjenja i druga težačka kušanja“. Osim toga bješe s licejem združen konvikt (,,odhranica“) za dvadeset mladića,

od kojih će njih polovica imati godišnjih 400 fran., druga polovica 200 fran. penzije („mrtva plaća“). Na gimnazijama učit će se i jezik talijanski, latinski, retorika („slatkogovor“), geografija, temeljne stvari iz historije i iz matematike. I uz gimnaziju može da se veže konvikt. U osnovnim školama učit će se čitati, pisati, četiri temeljne vrste računa i „nauk ćudoredni“ (catechismo morale). Svaki glavar porodice dužan je poslati bar jednoga od svojih sinova, nećaka ili siročadi u osnovnu školu pod prijetnjom globe od 6 fran. mjesečno, koji će se novac upotrebljavati u korist školsku; na to imadu pripaziti općine, te voditi točne popise svih onih, koji polaze školu. U osnovnim školama za djevojčice uči se takodjer čitati, pisati, obični račun i „prve radnje ženske“. Vjeronauk nije se ima o o buč a vati ni u jednoj školi. Konačno još morale su akademije u Zadru i Spljetu iza šest mjeseci predložiti osnovu svoga naučnoga rada, a doznačivat će im se iz državnih sredstava 800 fran. godišnjih za troškove i nagrade.

Većina je ovih škola ubrzo i stupila u život, tako naročito licej zadarski, smješten u samostan sv. Krševana (5. nov. 1807.). Iz ovih škola regrutovalo se čitavo dalmatinsko činovništvo, a naročito sudačko, jedino uz dodatak, da nitko nije mogao službovati u rodnom kraju. Dandolo je sam uložio osobitu brigu oko škola, pa je pun ushićenja nad svojim uspjehom jednom prilikom kazao, kako je Dalmacija postala domovinom književnosti i znanosti, te najmilijim obitavalištem muza. Izrijekom se izjavljivao protiv toga, da bi dalmatinski mladići polazili u

Italiju, jer da se ondje kvare. Dakako da se pobrinuo za valjane učiteljske sile, većim dijelom Dalmatince, koji su bili i dolično nagradjivani. Napokon je uredio i pitanje crkve grčko-istočne, kad je na njegov predlog Napoleon 19. septembra 1808. potvrdio episkopa, konzistorij i seminar sa 15.000 fran. godišnje državne dotacije, te četrdeset župa „bogoštovja grčkoga“. Prvi episkop bješe Benedikt Kraljević sa sijelom u Šibeniku, imenovan tek 26. marta 1810. Medjutim kruna svega bješe to, što je Dandolo ukinuo mnogobrojne dalmatinske privilegije pojedinih obćina i korporacija, pa tako zapravo od sredovječne Dalmacije stvorio modernu. Uza sve to ipak su Dalmatinci, a naročito puk i niže svećenstvo s franjevcima na čelu, žestoko mrzili Francuze i njihovu upravu, gledajući jednako u njima ,,bezvjerce i jakobimce“, å kad budu ukinuti oni sredovječni privilegiji, oni se, a poglavito Poljičani nahuškani i poduprti Rusima, u junu 1807. na više mjesta i pobune. Srećom po Francuze sklopi u taj par Napoleon s Rusijom u Tilži (7. jula) mir i tako se. Dalmacija nakon odlaska Rusa primiri. Francuzi sada zauzmu Boku Kotorsku, te ukinu knežiju poljičku i dubrovački senat (31. januara 1808.), još jedinu uspomenu na bivšu republiku.

Malo potom započe Austrija nov rat s Napoleonom, za kojega prijedje hrvatsku granicu kod Zrmanje krajiški general Andrija Stojčević sa 10.000 momaka, te prisili Marmonta, da se zatvori u Knin i Ostrovicu. Istodobno zaposjedne potpukovnik Peharnik s Rijeke i Senja otoke Krk, Cres

« ПретходнаНастави »