Слике страница
PDF
ePub

živanju. Napokon izdade još i za seljake „nauk od dobrodilovanja u jezik hrvatski, u kojemu se nahode ispisane potanko i lako sve dužnosti prema Bogu, prema kralju, prema ljudskoj skupšćini (societa), prema obitoli i sebi istomu“).1 Ovo blagostanje pak, a naročito trgovački promet, imale su poduprijeti mnogobrojne izgradjene ceste, koje su svu zemlju vezale s glavnim mjestima ne samo na primorju, nego i u nutrašnjosti. Od rimskih vremena nije bilo toliko ga broja cesta u Dalmaciji.

Razumije se, da sve te troškove nije Dalmacija sama mogla da podmiruje, pa se stoga Dandolo i obraća na Italiju, gdje su mu, premda nerado, davali kroz tri godine preko 3 milijuna franaka, šta više, sam je providur u jednoj godini iz svoga džepa potrošio do 10.000 franaka u korist svoje pokrajine. Inače je Dandolo podnosio godišnje izvještaje o dalmatinskom proračunu u Milano, gdje su mu dali sankciju. Iz ovih se izvještaja vidi, da su troškovi porasli izmedju godina 1806. i 1809. od 1,248.000 fran. na 1,827.000 fran., dok se prihodi za isto doba podigoše od 1,282.000 fran. na 1,894.000 fran., dakle je redoviti zemaljski proračun iskazivao znatan višak. Prihode stvarali su : 1. Desetina, koja se plaćala u prirodu, nakon što su oblasni organi procijenili prihod posjednički ; poradi toga je Dandolo i sagradio javne velike hambare za žito i druge plodine, jer utržak njihov bješe glavni dio zemaljskoga prihoda. 2. Tra v arina (erbatico) za pašu stoke po inače neobradjenim predjelima gorovite Dalmacije u nutrašnjosti ; plaćalo se od vola ili krave 5 soldina, od krmčeta 3, od ovce ili koze po 2. Kako je primjerice godine 1807. oporezovano 66.000 goveda, 20.000 krmaka, 500.000 ovaca i 400.000 koza, jasno je, da je travarina bila vrlo znatan prihod gotova novca. 3. Solane kao monopol ; stoga bjehu i usavršene solane na Pagu, tako da su odbacivale preko milijun litara soli više negoli prije. 4. Carina od robe. što se donosila na trg, a naročito sa strane. Inače je cirkulirao po Dalmaciji novac mletački, austrijski, talijanski, dubrovački, dapače i turski, što je sve bilo na štetu trgovine, a samo na korist vještaka spekulanata novcem.

i Knjige nijesam mogao dobiti u ruke. Kukuljević (,,Bibl. hry.“) pripisuje takovu knjigu Šimi Starčeviću (?).

Naročitu je pažnju posvetio Dandolo nastavnim prilikama, jer došavši u Dalmaciju nije providur u njoj našao gotovo nikakih škola. Nakon oduljega proučavanja samih prilika dalmatinskih izadje 5. maja 1807. iz providurije „Osnova općena općenoga nauka u Dalmaciji“ (,,Kralj. Dalm.“ broj 25. god. 1. od 20. juna), kojom se naredjivalo ovo : U Dalmaciji bit će podignuto pored liceja (,,mudroučionica“) univerzitetskoga karaktera u Zadru još sedam gimnazija (,,knjigoučionica“) i to u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru i Krku, a onda i „učionica prvostvornih“ (scuola elementare) po svim važnijim mjestima za dječake i djevočice, kao što su Zadar, Krk, Rab, Pag, Šibenik, Skradin, Knin, Trogir, Split, Nerezišće, Cres, Lošinj, Hvar, Korčula, Sinj, Opuzen, Imotski, Omiš i Makarska. Ovim se školama pridružuju

obrtne za kovače i stolare u Skradinu, Obrovcu, Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Omišu i Opuzenu. Nadalje su se imale otvoriti dvije naučne akademije („mudroskupštine“) u Zadru i Spljetu, četiri seminara za svećenike u Makarskoj, Spljetu, Zadru i na Osoru. Jedne će od ovih škola uzdržavati država, a druge općine. U liceju zadarskom učit će se: crtanje, logika i metafizika, literatura i historija, fizika i matematika, naučno ratarstvo (agraria), prirodopis, kemija i farmaceutika, prirodno pravo (,,diritto di natura“) i medjunarodno pravo, institucije i civilno pravo na osnovu „Code Napoleon“, kriminalno pravo i postupnik („procedura criminale“), anatomija i kirurgija, pak patologija i klinika (ranarstvo). Nakon dovršenih nauka i položenih ispita bit će slušatelji liceja prema svojoj struci usposobljeni i za kirurge nižega stepena i primalje („babavac“), za specijalne ljekarnike (,,speciale farmaceutico“), odvjetnike, javne bilježnike, arhitekte i zemljomjere. Tečaj nauka pak kod ovih treba da bude : kod kirurga nižega stepena dvije godine, kod magistra farmacije jednu godinu poslije četirigodišnje prakse kod jednoga ljekarnika, kod odvjetnika tri godine, kod javnog bilježnika dvije godine, a kod arhitekta i zemljomjera jednu godinu poslije dvogodišnje prakse u jednoga diplomiranoga inžinira. S licejem bit će spojena biblioteka, zbirke s potrebnim aparatima kod obučavanja prirodopisa, fizike i anatomije, nadalje botanički vrt („vrtao ljekotravni“) i zemljište odredjeno „za posadjenja i druga težačka kušanja“. Osim toga bješe s licejem združen konvikt (,,odhranica“) za dvadeset mladića,

ijetnjometaka poslatin oraleste račun učit nože

od kojih će njih polovica imati godišnjih 400 fran., druga polovica 200 fran. penzije (,,mrtva plaća“). Na gimnazijama učit će se i jezik talijanski, latinski, retorika („slatkogovor“), geografija, temeljne stvari iz historije i iz matematike. I uz gimnaziju može da se veže konvikt. U osnovnim školama učit će se čitati, pisati, četiri temeljne vrste računa i „nauk čudoredni“ (catechismo morale). Svaki glavar porodice dužan je poslati bar jednoga od svojih sinova, nećaka ili siročadi u osnovnu školu pod prijetnjom globe od 6 fran. mjesečno, koji će se novac upotrebljavati u korist školsku; na to imadu pripaziti općine, te voditi točne popise svih onih, koji polaze školu. U osnovnim školama za djevojčice uči se takodjer čitati, pisati, obični račun i „prve radnje ženske“. Vjeronauk nije se ima o o buča v a ti ni u jednoj školi. Konačno još morale su akademije u Zadru i Spljetu iza šest mjeseci predložiti osnovu svoga naučnoga rada, a doznačivat će im se iz državnih sredstava 800 fran. godišnjih za troškove i nagrade.

Većina je ovih škola ubrzo i stupila u život, tako naročito licej zadarski, smješten u samostan sv. Krševana (5. nov. 1807.). Iz ovih škola regrutovalo se čitavo dalmatinsko činovništvo, a naročito sudačko, jedino uz dodatak, da nitko nije mogao službovati u rodnom kraju. Dandolo je sam uložio osobitu brigu oko škola, pa je pun ushićenja nad svojim uspjehom jednom prilikom kazao, kako je Dalmacija postala domovinom književnosti i znanosti, te najmilijim obitavalištem muza. Izrijekom se izjavljivao protiv toga, da bi dalmatinski mladići polazili u Italiju, jer da se ondje kvare. Dakako da se pobrinuo za valjane učiteljske sile, većim dijelom Dalmatince, koji su bili i dolično nagradjivani. Napokon je uredio i pitanje crkve grčko-istočne, kad je na njegov predlog Napoleon 19. septembra 1808. potvrdio episkopa, konzistorij i seminar sa 15.000 fran. godišnje državne dotacije, te četrdeset župa „bogoštovja grčkoga“. Prvi episkop bješe Benedikt Kraljević sa sijelom u Šibeniku, imenovan tek 26. marta 1810. Medjutim kruna svega bješe to, što je Dandolo ukinuo mnogobrojne dalmatinske privilegije pojedinih občina i korporacija, pa tako zapravo od sredovječne Dalmacije stvorio modernu. Uza sve to ipak su Dalmatinci, a naročito puk i niže svećenstvo s franjevcima na čelu, žestoko mrzili Francuze i njihovu upravu, gledajući jednako u njima ,,bezvjerce i jakobimce“, à kad budu ukinuti oni sredovječni privilegiji, oni se, a poglavito Poljičani nahuškani i poduprti Rusima, u junu 1807. na više mjesta i pobune. Srećom po Francuze sklopi u taj par Napoleon s Rusijom u Tilži (7. jula) mir i tako se. Dalmacija nakon odlaska Rusa primiri. Francuzi sada zauzmu Boku Kotorsku, te ukinu knežiju poljičku i dubrovački senat (31. januara 1808.), još jedinu uspomenu na bivšu republiku.

Malo potom započe Austrija nov rat s Napoleonom, za kojega prijedje hrvatsku granicu kod Zrmanje krajiški general Andrija Stojčević sa 10.000 momaka, te prisili Marmonta, da se zatvori u Knin i Ostrovicu. Istodobno zaposjedne potpukovnik Peharnik s Rijeke i Senja otoke Krk, Cres

« ПретходнаНастави »