Слике страница
PDF
ePub

pa na Za poljskog a, a onda snizi na zahtjev plemstva i sabora financijalnu državnu snagu dokinućem izvanredne daće, dašto na njihovu ličnu korist. Tako nastupi u Ugarskoj i Hrvatskoj nečuvena financijalna bijeda, u kojoj treba tražiti glavni razlog općemu rasulu. Slabost kraljeva vladanja odluče knezovi Frankapani upotrijebiti tako, da se opet makar silom domognu od kralja Matijaša oteta im primorja, a naročito Senja. Radi ovih smutnja odreče se herceg Ivaniš Korvin svoje časti, a banom hrvatskim postade Mirko Derenčin.' Novi ban i knez Bernardin Frankapan povedoše ljutu borbu za Senj, kadno bosanski paša Jakub s jakom vojskom provali u Hrvatsku, a odavle u Kranjsku i Korušku. Na taj glas izmire se Frankapani s banom i napuste borbu za Senj, te svi složno dočekaju na Krba vskom polju pod Udbinom Turke, kad se vraćahu. Dne 9. septembra 1493. došlo je do užasna boja, u kojem bude hrvatska vojska hametom potučena i najvećim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. Sam ban Derenčin bi uhvaćen te odveden u Tursku, gdje poslije nekog vremena umre. Porazom na Krbavskom polju) počinje onaj dugi niz godina, za kojih se hrvatski narod nalazio u ne pre

1 Ban Mirko Derenčin bijaše rodjen Magjar od plemena Balog. Ime mu je po gradu Derencseny (slovački Drjenčane) u gömörskoj županiji; Hrvati su ga zvali Derenčin.

kidnom i očajnom boju s Turcima bra neć ot a džbinu svoju.'

Odmah po boju uzmu se Hrvati ogledati za pomoć. Znajući, da im kralj Vladislav ne može pomoći, obrate se na kralja Maksimilijana i papu Aleksandra VI. Maksimilijan im odista stavi na raspolaganje neke kranjske čete, a papa im pošalje novčane pomoći, hrane i zaire. Ipak Turci doskora opet provale u Hrvatsku i Slavoniju tolikom žestinom, da su im se neki hrvatski knezovi obvezali na godišnji danak, a sam kralj Vladislav teškom mukom ishodio u sultana Baja zida II. (1481. do 1512.) trogodišnje primirje (1495.).

Medjutim se slože u Ugarskoj dvije stranke: jedna dvorska, na čelu joj ostrogonski nadbiskup i kancelar Toma Baka č Erdöd y,' i druga opozicionalna s Lovrom Iločkim težeći zbaciti Vladislava s prijestola. Radi toga povede Vladislav vojnu na hercega Lovru Iločkoga, tada gospodara čitavog Srijema i gotovo čitave vukovske županije, te ga konačno prisili na pokornost. Poslije te vojne sastane se sabor ugarski u Budimu i stvori zaključak, kojim bješe za s va dalja vremena za ja mče na većina niže mu plemstvu, jer je

Savremeni pop glagolaš Martin a c napisa poslije boja ovo: „I tagda načeše cviliti rodivšije i vdovi mnoge i proči ini i bist skrb velija na vseh živućih v stranah sih, jakaže ne bist od vremene Tatarov i Gotov i Atelja ( Attila) nečastivih“.

2 Ta porodica potječe iz szatmárske žup., gdje se i nalazi grad Erdöd, po kojem joj ime. Na naš Erdut na Dunavu nipošto ne valja pomišljati.

od sada mogao s va ki.plemić doći na sabor. Taj je zaključak djelo palatina Stjepana Zapoljskoga, koji zamisli svoga sina Ivana učiniti poslije Vladislava kraljem, i to baš s pomoću nižega plemstva, koje je bilo listom za njega sa svojim vodjom, rječitim pravnikom Stjepanom Verböc z

zyje m na čelu. No Stjepan Zapoljski umre već 1499., na što preuze sve časti očeve, osim palatinata, stariji mu sin Iva n. Njegovim nastojanjem stvori sabor 12. oktobra 1505. zamašni zaključak, da od s a da pod prijetnjom ka z ni radi v eleizdaje nitko više ne smije predla gati tudjinca na prijesto u ga rsko-hrvatski. Taj je zaključak u prvom redu bio naperen protiv kuće habsburške

Čim je kralj Maksimilijan saznao za nj, uze se spremati, da makar oružanom rukom sačuva svoje pravo, ali u to se rodi (1. jula 1506.) kralju Vladislavu sin Ludovik, čime bi svako krvoproliće bar za taj čas bespredmetno. Stoga sklope oba vladara ponovno ugovor, po kojem bude kući Habsburškoj po treć

z aj a m čeno na sljedstvo nakon izumrća Jagelović â' u Ugarskoj i Hrvatskoj (5. aug. 1506.).

Za vrijeme ovih nereda u Ugarskoj opet se vrati u Hrvatsku kao herceg Ivaniš Korvin. On se oženi Beatricom, kćerkom kneza Bernardina Frankapana, te stolovaše izmjenice u Bihaću na Uni ili u Krapini u hrv. Zagorju. Glavna mu je zadaća bila braniti zemlju hrvatsku od neprekidnih navala turskih, a naročito zaštititi važni

put

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

13

grad Jajce. Ovu je zadaću vrlo savjesno vršio pobivši Turke oko Knina i pod Jajcem, na što sultan sklopi sedmogodišnje primirje 's Vladislavom II. No već 12. oktobra 1504. umre herceg Ivaniš na tešku žalost čitave zemlje hrvatske; pokopan bude u pavlinskom samostanu u Lepoglavi, gdje mu se još i danas vidi nadgrobna ploča. Udova njegova Beatrica preudade se doskora za Jurja Brandenburškoga od današnje carske njemačke porodice Hohenzollern

Do mala Vladislav se uplete u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti davno već otetu Dalmaciju (Cambrayska liga). Ali kako je nadbiskup i kancelar Toma Bakač Erdödy, tajni privrženik mletački, znao svaki uspješniji rad vješto osujetiti, ne postiže se ništa (1512.). Na to bude imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup Trogiranin Petar Berislavić, koji uze hrabro odbijati navale turske; osobito se proslavio slavnom pobjedom svojom kod Dubice na Uni (16. aug. 1513.).

Istodobno spremi se i Ugarska na rat protiv Turaka, no vojska, većinom seljaci, okrene ujedared, mjesto na Turke, pod vodstvom Jurja Dózse na velikaše i plemiće. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski porazivši ih kod Temišvara (1514.), na što mu i onako veliki ugled još većma poskoči. Te prilike prisile slabića Vladislava, da se što tješnje združi s Maksimilijanom. Oba se vladara sastanu u julu 1515. u Požunu i Beču te ponovo sklope nasljedni ugovor; kući habsburškoj bi po četvrti put zajamčen

ugarsko-hrvatski prijesto nakon izumrća roda Vladislavova, pa za veće jamstvo zaruči se Ludovik s Marijom, unukom Maksimilijanovom, a Ana, kći Vladislava s Ferdinandom, bratom Marijinim. Sabor ugarski pako prihvati ovaj ugovor u odsutnosti Ivana Zapoljskoga.

Malo zatim umre (13. marta) Vladislav, a naslijedi ga sin Ludovik II. (1516.--1526.), okrunjen još 1508. Kako mu je bilo tekar deset godina, budu mu odredjeni skrbnici i odgojitelji, sami nevaljali i moralno iskvareni ljudi. Uslijed toga spade država na još niže grane; niti su se poštivali zaključci saborski, niti slušali nalozi vladini, a izmedju dvorske stranke s palatinom Stje pa n o m Báthory em i narodne s Ivanom Zapoljskim na čelu, bjesnile su strastvene borbe. Državni prihodi gubili su se u rukama velikašâ, a čitavu financijalnu nevolju poveća još kvarenje novca. Opreka izmedju rasipnoga života velikašâ i nevjerojatne bijede seljaka i gradjana, dapače i oskudice dvorske,' bila je svakomu zazorna, no pomoći joj nitko nije znao ni mogao, niti onda, kad kralj Ludovik postade punoljetnim te se oženi Marijom Austrijskom (1522.).

Ove su nevoljne prilike upotrijebili Turci, da odlučno navale na Hrvatsku i Ugarsku. Ban Petar Berislavić odbijao je neprekidno navale njihove, i to poglavito novcem, što su ga Hrvati sami na svom saboru u tu svrhu dozvolili. Uza sve to ban

1 Često se zgadjalo, da je trebalo za podmirivanje naj prečih životnih potreba uzajmljivati po nekoliko forinti u susjedstvu.

« ПретходнаНастави »