Dioklecijana pretvori u stolnu crkvu sv. Dujmal i prenese (po tradiciji) u nju njegovo tijelo, iskopavši ga ispod salonskih ruševina. Nesumnjivo je već do toga vremena bilo pojedinačkih prijelaza od strane Slavena u kršćanstvo, ali od sada podje stvar življe, naročito medju onim plemenom, koje se zvalo Hrvati. Tom se prilikom Hrvati obvezaše papi, da ne će nikad napadati kršćana, to jest Latine i bizantinsko carstvo, a za izmjenu dobiše, prema tadašnjoj zvaničnoj formuli u ispravama, zavjetak od pape, da će im, ako bi ih kada napao koji strani narod, Bog biti osvetnik, a pobjedu da će im izmoliti njihov zaštitnik sv. Petar. Medjutim ovim krštenjem nije sa v narod hrvatski primio vjeru Isusovu, jer plemena na sjeveru u staroj Panoniji i na jugu u gornjoj Dalmaciji još se dulje vremena tome otimahu. Istom krajem IX. stoljeća, za djelovanja svete braće Cirila i Metodija iščeznuše posljednji tragovi poganstva po čitavoj hrvatskoj zemlji.

U to doba, naime krajem VII. vijeka, pada i političko uredjenje Slavena u više manjih oblasti u opsegu stare Dalmacije i Panonije. Sve do toga vremena spominju se oni u historijskim spomenicima samo pod imenom Slavena, dakle pod općenitim nazivom, no nema sumnje, da su istodobno živjela i pojedina plemenska imena, a u prvom redu dva najodličnija: Hrvata i Srbâ. Za vrijeme seobe ta su plemenska imena bila potisnuta natrag, no kad se stadoše stvarati političke

Dosada se krivo mislilo, da je to bio hram Jupiterov.

individualnosti, naime pojedine oblasti, onda su ona
izišla na prvo mjesto. Tako se zgodi, da se
jedan isti narod, iz najprije poznat
pod imenom Slavena, stao kupiti

,
oko dva plemenska i mena, Hrvata i
Srbâ; kako se već ma proširila poli-
tička vlast jednoga ili drugog a ple-
mena, tako je i odnosno ime obuhva-
talo sada već i, sada manji prostor.

U prvi kraj obuhvatalo je hrvatsko ime (narod)
sav prostor što se širio izmedju Raše i Drima, te
mora i Drine. Taj se prostor raspadao na Bijelu
Hrvatsku od Raše do Cetine; Bosnu oko
gornjega tijeka rijeke Bosne, te Crvenu H r-
vatsku od Cetine do Drima. Crvenu Hrvatsku
sačinjavale su ove manje oblasti: Neretlja n-
ska izmedju Cetine i Neretve, Z a humska
(Humska zemlja) od Neretve do Dubrovnika,
Travunjska od Dubrovnika do Kotora i
Duklja nska od Kotora do Drima.

U staroj Panoniji izmedju Drave, Save i Kapele planine obrazovala se posebna hrvatska oblast, u kojoj je do XVI. vijeka živjelo ime slavensko, odatle toj oblasti i ime u latinskim službenim ispravama Slavonia, a u hrvatskim Slovinci. Ovu ćemo oblast zvati Posavska Hrvatska.

Od svega posjeda ostadoše bizantinskomu carstvu jedino gradovi Zadar, Spljet, Trogir, Dubrovnik i Kotor, te otoci Rab, Krk i Osor. Oni se zvahu Dalmacija, a žiteljstvo im bijaše većim dijelom latinsko. Inače nestalo je potpunoma staroga imena Panonije i Dalmacije na zemljištu hrvatskom.

.

IZ

Sve su hrvatske oblasti bile razdijeljene u brojne plemenske župe (županije); na čelu im bijahu ž u pa ni, a cijeloj oblasti opet knezovi ili veliki žu pa ni. Pod njihovom upravom živio je narod hrvatski mirno kroz čitav VIII. vijek, pa zato i ne čujemo ništa o njemu. Istom licem pred IX. vijek izlazi on na historijsku površinu, naime onim časom, kad je došao u sukob s velikom državom franačkom, zapadnom susjedom svojom.

II.

Prevlast franačka i Posavska Hrvatska

(u IX. vijeku).

U drugoj polovici VIII. vijeka stala se vlast države franačke naglo širiti preko Italije na istok i primicati se granicama Balkanskoga poluotoka. Kad Karlo Veliki osvoji god. 788. bizantinsku Istru i pokori Bavarsku, podlože mu se i norički Slaveni (Slovenci), do sada podanici bavarski. Ovim osvajanjima primače se franački kralj državi avarskoj, te granicama posavsko-hrvatske i bijelohrvatske kneževine; posavsko-hrvatski knezovi priznavali su još uvijek vrhovnu vlast kagana avarskoga, dok su bijelo-hrvatski bili podanici carstva bizantinskoga. Zaželjevši proširiti vlast svoju do Dunava, à i za kazan, što su pomagali buntovne Bavarce, odluči se sada Karlo Veliki i na rat protiv Avara. Avarski rat vodio se poglavito po Ugarskoj u dva maha, godine 791. i 795. do 796., a sudje

Dr. F. pl. Šišić: Hryatska povjest.

3

lovao je u njemu i slovenački knez Vojnomir sa svojim četama.

Premda je avarska država ovim ratovima bila tako reći razvaljena, ipak ostadoše preostali Avari još i slijedećih godina pod oružjem. U ovom malom ratu pomagali su Posavski Hrvati Avare, pa s toga je god. 797. pošao na njih s velikom vojskom složenom od Bavaraca i Langobarda kralj Pipin, sin Karlov; opustošivši im zemlju prisili ih na mir. Ali već I slijedeće godine 798. oni ponovno pograbe oružje,

na što na njih udari furlanski markgraf Erik iz Strassburga. Erik odista pokori Posavske Hrvate od Sutle do Dunava i do bijelo-hrvatskih medja, dok bi istodobno satrta i moć preostalih Avara. Sa da napokon propa de a varska drža v a, kroz što se Posavski Hrvati oslobode prevlasti a varske, ali posta nu pod a nici franački. Posavsko-hrvatski knez bi odredjen (kao slovenski i istarski) markgrafu furlanskomu, dok su crkveni poslovi predani patrijaru oglajskomu (Aquileja). Kako je većina naroda još uvijek bila poganska, iščeznu sada njihovim krštenjem poganstvo iz Posavske Hrvatske (poč. IX. vijeka). Sva zemlja do Dunava potpade pod kralja Karla,' a najistočniji dio njezin dobije ime Frank ohorion, koje se i do danas sačuvalo u nazivu srijemske Fruške gore, z

. Ime Karl primili su Slaveni kao opći naziv za vladara njegova dostojanstva, koji je najprije glasio karlj, a kasnije postade od toga naše králj.

° F r ạ g (Frong) Franak, frạžki (fronžki) franački; kasnije Frug i fružki (fruški).

1

2

a

U to se zavadi Karlo Veliki s bizantinskim carstvom, a pogotovo od kad se god. 800. okruni za cara rimskog a. Kako je Bijela Hrvatska priznavala vrhovnu vlast bizantinsku, bude i ona upletena u te dogadjaje, pa tako pokuša u jesen god. 799. furlanski markgraf Erik provaliti u zemlju. No kraj Trsata (kod Rijeke) bude potučen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podvrgnu svojoj vlasti bijelo-hrvatsku kneževinu izmedju mora, Cetine i Vrbasa, te i nju podrede furlanskomu markgrafu, a kad bizantinski car Nikefor uglavi s Karlom god. 803. mir, odreče se iste kneževine, pridržavši jedino primorske gradove i otoke (Dalmaciju). Medjutim predade se Dalmacija već druge godine Francima, na što plane ljut rat izmedju oba carstva, koji svrši porazom Karlovim. God. 812. bude u Aachenu ponovno ugovoren mir, kojim bi potvrdjen onaj raniji od god. 803. Bijelo-hrvatska kneževina ostade u vlasti franačkoj, u kasnija vremena dašto samo po imenu, sve do god. 878.

Godine 814. dne 28. januara umre car Karlo Veliki, a naslijedi ga slabić sin Ludovik Pobožni. Njemu se u gradu Paderbornu poklone oba podložna hrvatska kneza: posavski Ljudevit i bijelo-hrvatski Borna. Medjutim uze furlanski markgraf K adola ch, nasljednik Erikov, tako nasilno i okrutno postupati, naročito s Posavskim Hrvatima, da se njihov knez Ljudevit, čije je siedište bio tvrdi Sisak, poradi toga 818. potužio caru Ludoviku. Kad to ne pomože, diže se Ljudevit god. 819. na oružje. Franci odmah otpreme jaku