Слике страница
PDF

Dioklecijana pretvori u stolnu crkvu sv. Dujma i prenese (po tradiciji) u nju njegovo tijelo, iskopavši ga ispod salonskih ruševina. Nesumnjivo je već do toga vremena bilo pojedinačkih prijelaza od strane Slavena u kršćanstvo, ali od sada podje stvar življe, naročito medju onim plemenom, koje se zvalo Hrvati. Tom se prilikom Hrvati obvezaše papi, da ne će nikad napadati kršćana, to jest Latine i bizantinsko carstvo, a za izmjenu dobiše, prema tadašnjoj zvaničnoj formuli u ispravama, zavjetak od pape, da će im, ako bi ih kada napao koji strani narod, Bog biti osvetnik, a pobjedu da će im izmoliti njihov zaštitnik sv. Petar. Medjutim ovim krštenjem nije sa v n a r o d hrvatski primio vjeru Isusovu, jer plemena na sjeveru u staroj Panoniji i na jugu u gornjoj Dalmaciji još se dulje

vremena tome otimahu. Istom krajem IX. stoljeća, i .

i za djelovanja svete braće Ćirila i Metodija iščeznuše

posljednji
tragovi poganstva po čitavoj hrvat-

i skoj zemlji.

U to doba, naime krajem VII. vijeka, pada i političko uredjenje Slavena u više manjih oblasti u opsegu stare Dalmacije i Panonije. Sve do toga vremena spominju se oni u historijskim spomenicima samo pod imenom Slave n a, dakle pod općenitim nazivom, no nema sumnje, da su istodobno živjela i pojedina ple m e n s ka imena, a u prvom redu dva najodličnija: Hrvatâ i Srbâ. Za vrijeme seobe ta su plemenska imena bila potisnuta natrag, no kad se stadoše stvarati političke

* Dosada se krivo mislilo, da je to bio hram Jupiterov.

[ocr errors][merged small]

individualnosti, naime pojedine oblasti, onda su ona izišla na prvo mjesto. Tako se zgodi, da se je dan i s ti narod, iz najprije poznat pod imenom Slavena, stao kupiti i o ko dva ple m e n ska i m e n a, Hrvata i i Srbâ; kako se većma proširila politička vlast je d n o ga i li drugoga plemena, tako je i o d n osno i me obuhvatalo sada već i, sa da manji prostor. U prvi kraj obuhvatalo je hrvatsko ime (narod) sav prostor što se širio izmedju Raše i Drima, te mora i Drine. Taj se prostor raspadao na Bijelu Hrvatsku od Raše do Cetine; Bosnu oko gornjega tijeka rijeke Bosne, te Crven u Hrvatsku od Cetine do Drima. Crvenu Hrvatsku , sačinjavale su ove manje oblasti: Neretljanska izmedju Cetine i Neretve, Z a humska (Humska zemlja) od Neretve do Dubrovnika, Travunjska od Dubrovnika do Kotora i Dukljanska od Kotora do Drima. U staroj Panoniji izmedju Drave, Save i Kapele planine obrazovala se posebna hrvatska oblast, u kojoj je do XVI. vijeka živjelo ime slavensko, odatle toj oblasti i ime u latinskim službenim ispravama Slavonia, a u hrvatskim Slovi nci. Ovu ćemo oblast zvati P o sa v s ka Hrvatska. Od svega posjeda ostadoše bizantinskomu carstvu jedino gradovi Zadar, Spljet, Trogir, Dubrovnik i Kotor, te otoci Rab, Krk i Osor. Oni se zvahu Da l m a c i ja, a žiteljstvo im bijaše većim dijelom latinsko. Inače nestalo je potpunoma staroga imenâ Panonije i Dalmacije na zemljištu hrvatskom.

Sve su hrvatske oblasti bile razdijeljene u brojne plemenske župe (županije); na čelu im bijahu žup a n i, a cijeloj oblasti opet knezovi ili veliki župani. Pod njihovom upravom živio je narod hrvatski mirno kroz čitav VIII. vijek, pa zato i ne čujemo ništa o njemu. Istom licem pred IX. vijek izlazi on na historijsku povr

[ocr errors]

šinu, naime onim časom, kad je došao u sukob

s velikom državom franačkom, zapadnom susjedom svojom.

III.

Prevlast franačka i Posavska Hrvatska
(u IX. vijeku).

U drugoj polovici VIII. vijeka stala se vlast države franačke naglo širiti preko Italije na istok i primicati se granicama Balkanskoga poluotoka. - Kad Karlo Veliki osvoji god. 788. bizantinsku Istru i pokori Bavarsku, podlože mu se i norički Slaveni (Slovenci), do sada podanici bavarski. Ovim osvajanjima primače se franački kralj državi avarskoj, te granicama posavsko-hrvatske i bijelohrvatske kneževine; posavsko-hrvatski knezovi priznavali su još uvijek vrhovnu vlast kagana avarskoga, dok su bijelo-hrvatski bili podanici carstva bizantinskoga. Zaželjevši proširiti vlast svoju do Dunava, a i za kazan, što su pomagali buntovne Bavarce, odluči se sada Karlo Veliki i na rat protiv Avara. Avarski rat vodio se poglavito po Ugarskoj u dva maha, godine 791. i 795. do 796, a sudje

[ocr errors]

lovao je u njemu i slovenački knez Vojno mir
sa svojim četama.
Premda je avarska država ovim ratovima bila
tako reći razvaljena, ipak ostadoše preostali Avari još
i slijedećih godina pod oružjem. U ovom malom ratu
pomagali su Posavski Hrvati Avare, pa s toga je
god. 797. pošao na njih s velikom vojskom složenom

[ocr errors]

i opustošivši im zemlju prisili ih na mir. Ali već

- " slijedeće godine 798. oni ponovno pograbe oružje, - - - na što na njih udari furlanski markgraf Erik iz

Strassburga. Erik odista pokori Posavske Hrvate od Sutle do Dunava i do bijelo-hrvatskih medja, dok bi istodobno satrta i moć preostalih Avara. Sa da na po k on p r o pa de avarska država, kroz što se P o sa v s k i Hrvati o slob o d e p r e vlast i avarske, ali postan u po da nici franački. Posavsko-hrvatski knez bi odredjen (kao slovenski i istarski) markgrafu furlanskomu, dok su crkveni poslovi predani patrijaru oglajskomu (Aquileja). Kako je većina naroda još uvijek bila poganska, iščeznu sada njihovim krštenjem poganstvo iz Posavske Hrvatske (poč. IX. vijeka). Sva zemlja do Dunava potpade pod kralja Karla, a najistočniji dio njezin dobije ime F r a n k o h o r i on, koje se i do danas sačuvalo u nazivu srijemske Fruške gore. 2 U to se zavadi Karlo Veliki s bizantinskim carstvom, a pogotovo od kad se god. 800. okruni za cara r i m s k o ga. Kako je Bijela Hrvatska priznavala vrhovnu vlast bizantinsku, bude i ona upletena u te dogadjaje, pa tako pokuša u jesen god. 799. furlanski markgraf Erik provaliti u zemlju. No kraj Trsata (kod Rijeke) bude potučen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podvrgnu svojoj vlasti bijelo-hrvatsku kneževinu izmedju mora, Cetine i Vrbasa, te i nju podrede furlanskomu markgrafu, a kad bizantinski car Nikefor uglavi s Karlom god. 803. mir, odreče se iste kneževine, pridržavši jedino primorske gradove i otoke (Dalmaciju). Medjutim predade se Dalmacija već druge godine Francima, na što plane ljut rat izmedju oba carstva, koji svrši porazom Karlovim. God. 812. bude u Aachenu ponovno ugovoren mir, kojim bi potvru kasnija vremena dašto samo po imenu, sve do god. 878.

* Ime Karl primili su Slaveni kao opći naziv za vladara njegova dostojanstva, koji je najprije glasio k a rlj, a kasnije postade od toga naše kralj.

* F r a g (Frong) = Franak, fra žki (fronžki) = franački; kasnije Frug i fružki (fruški).

Godine 814. dne 28. januara umre car Karlo Veliki, a naslijedi ga slabić sin Ludovik Pobožni. Njemu se u gradu Paderbornu poklone oba podložna hrvatska kneza: posavski Lju devit i bijelo-hrvatski B o r n a. Medjutim uze furlanski markgraf Ka d o l a c h, nasljednik Erikov, tako nasilno i okrutno postupati, naročito s Posavskim Hrvatima, da se njihov knez Ljudevit, čije je sledište bio tvrdi Sisak, poradi toga 818. potužio caru Ludoviku. Kad to ne pomože, diže se Ljudevit god. 819. na oružje. Franci odmah otpreme jaku

« ПретходнаНастави »