Слике страница
PDF
ePub

1181. došlo do rata s Venecijom; Mlečani su kroz desetak godina velikom silom i teškim troškom neprestano udarali na grad. Zadar se ipak održa odbivši junački sve juriše na kopnu i moru; izrijekom treba spomenuti sjajnu pobjedu njegovu nad mletačkom mornariom kod predbrežja Puntamika početkom maja 1190. To prinudi dužda Henrika Dandola, da sklopi primirje, koje se jednako produljivalo (1190., 1192., 1194., 1196., 1198. 1200), a da do mira nije došlo. Čini se, da se za toga rata odlikovao Bartol, treći sin prvoga Krčkoga kneza Dujma; stoga ga obdari Bela modruškom županijom (1193.) položivši tako temelj glasovitoj hrvatskoj porodici Franka pa na. Nekako istodobno potvrdio je Bela županu Miroslavu Šubiću njegov posjed bribirske župe, a Stjepanu županu vodičkome i njegovim potomcima (Babonićima, knezovima Blagajskim) zemljište izmedju Une i Save učinivši ih time svojim vazalima. Ovim se potvrdama i darovnicama kraljevim počeo medju hrvatskim plemstvom širiti zapadno-evropski fe udalizam na uštrb staroga slavenskoga plemenskoga uredjenja ili drugim riječima, hrvatsko se plemstvo počelo izjednačivati s ugarskim. Glede nasljedstva uredi Bela primogenituru maknuvši za uvijek senioratsko pravo, dapače on dokide staru uredbu, po kojoj dobivaše kraljev brat u upravu Hrvatsku i Dalmaciju kao posebnu hercegovinu (ducatus), prenijevši i to pravo na prvorodjenoga sina kraljeva. Bela umre 23. aprila 1196., a sahranjen bude u Stolnom Biogradu.

Politiku oca svoga odluči nastaviti Emerik (1196.-1204.), ali ga u tom uze spriječavati mladji mu brat Andrija podignuvši se god. 1197. na nj. Andrija zahtijevaše, sve protiv očeve odredbe, Hrvatsku i Dalmaciju kao baštinu svoju. Pobijedivši brata postade Andrija herceg (dux) hrvatski, te uze potpuno samostalno vladati. Srećno ratujući god. 1198. u proljeće protiv srpskoga velikoga župana Stjepana, sina Stjepana Nemanje, kojemu ote humsku zemlju, namještavajući biskupe i nadbiskupe, vršeći vrhovnu sudačku vlast i opkruživši se sjajnim dvorom. U ponovnim ratovima što ih je imao s bratom Emerikom konačno nastrada ostavljen od svojih pristaša, te bude u Knegincu (kod Varaždina) zatvoren, no uza sve to Emerik pun briga za budućnost ipak dade još za života svoga jedinca sina Ladislava okruniti ponajprije po spljetskom nadbiskupu Bernardu za posebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja, a onda po kaločkom nadbiskupu Ivanu za ugarskoga kralja (26. aug. 1204.).

Za vrijeme ovih gradjanskih ratova složi se na zapadu četvrta križarska vojna, a pošto učesnici njeni, poglavito francuski velikaši, nijesu mogli da potpuno uplate Veneciji pogodjene prevoznine na istok, prisili ih dužd Henrik Dandolo, da mu u novembru 1202. pomognu osvojiti i razvaliti Zadar, a onda buduće godine srušiti bizantinsko carstvo. Na razvalinama se njegovim podiže slabo i traljavo latinsko carstvo. Jadni Zadrani doduše obnove grad, poglavito s pomoću kneza Do malda od plemena Svačićeva, ali

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

7

videći, da ne mogu dobiti pomoći od zakonitoga vladara svoga, izmiriše se (početkom 1205.) na svoju ruku s Mlečanima pod vrlo teškim uvjetima.

Istodobno uplete se Emerik u bosanske nutarnje poslove, kod čega mu je izlikom služilo bogomilstvo (patarenstvo). Bogomilstvo je podrijetla istočnoga, naime jedna vrsta gnostičkomanihejskoga nauka, što ga doniješe bizantinski vojnici u Bizant iz Armenije, a odavle se onda raširi medju Bugare (oko 930.), koji su još slabo bili upućeni u kršćanske istine; neki pop Jeremije (Bogomil) podade mu slovjensku spoljašnost uzevši za osnovu slovjenske svete knjige, kako ih prevedoše sveta braća Ćiril i Metodije. Bogomili su vjerovali u jednoga Boga, dapače i u Trojstvo, ali ga ne smatrahu tvorcem neba i zemlje, jer Bog da je samo dušu i sve nevidljivo stvorio, a sve ostalo vidljivo nečastivi (zli Bog). Time imadjaše bogomilstvo dualistički značaj, poput nauka Zoroastrova. Za Isusa naučali su, da je bio najviši angjeo s prividnim tijelom, pa stoga su muka i smrt mu prividne. Zabacivali su sve sakramente, sav stari zavjet, a od molitvi pridržali su jedini,,O č e n a š“. Razvijene hijerarhije nijesu poznavali, već jedino djeda (kao biskup), gosta (svećenik) i starca (djakon), dok su strojnici (učitelji) imali širiti nauk. Crkve i oltare nijesu gradili, nego su se na službu, koja je stojala u pjevanju i lomljenju kruha, skupljali po šumama, ili u običnoj kakvoj sobi. Oni, koji točno ispunjavahu propise bogomilske nauke, zvali su se savršeni, dok su ostali postajali savršenima odrekavši se pred smrt

svijeta i svega tvarnoga. Savršeni su bogomili veći dio života provodili u postu i molitvi.

Iz Bugarske uvuče se bogomilstvo u XII. vijeku u Bosnu, gdje mu je osobito pogodna bila borba Latina protiv slovjenske službe božje i knjige, jer je Bosna od sredine XII. vijeka opet pripadala spljetskoj nadbiskupiji. Ban Kulin bude od kralja Emerika na zahtjev pape Inocenta III. pozvan na odgovornost; nakon posebne istrage odreku se bosanski bogomili krivovjerja i povrate se u krilo crkve katoličke (1203.). Tom prilikom ipak spasu za sebe slovjensku službu. Od sada su kroz sve vrijeme do propasti bosanske države ugarski kraljevi, pod izlikom bogomil kih smutnja, oružanom rukom provaljivali u Bosnu, nastojeći, da je potpunoma sjedine svojom državom.

sa

U to umre sredinom septembra 1204. kralj Emerik izmirivši se prije s bratom Andrijom, dapače on ga učini pred smrt skrbnikom svomu malodobnom sinu i nasljedniku Ladisla v u. Kao što je Andrija bio rgjav brat tako bijaše i nepouzdan skrbnik. Mladi Ladislav II. (III.) (1204.-1205.) morade doskora pobjeći s materom ispred nasilja Andrijina u Beč hercegu Leopoldu, gdje ga iznenada dne 7. maja 1205. pokosi smrt. Sada se napokon dočepa toliko žudjene krune Andrija I. (II.) (1205.-1235.), te ga okruniše ugarskim kraljem već 29. maja, a hrvatsko-dalmatinskim kako se čini, a n proljeće 1207. prigodom njegova boravka na primorju.

a

Nastupom Andrijinim prestale su doduše mnogogodišnje borbe izmedju pojedinih članova kraljevske kuće za dulje vremena, ali te borbe, često u svezi sa spoljašnjim ratovima duboko su pokopale ugled i moć kraljevsku, a podigle moć crkvenih i svjetovnih velikaša. Medjutim Andrija nije bio muž, koji bi znao tome pomoći, jer rasipan, lakouman, nestalan, povodljiv i neodlučan, pogoršao je cijelu stvar još i time, što je bio potpuno u vlasti svoje žene, Njemice Gertrude, i njezina roda. Brat njezin Bertold, nesposoban po mladosti i neznanju svome ipak postade nadbiskupom kaločkim, 1209. još i banom hrvatskim, dašto sve za volju bogatih prihoda. Nezadovoljni ovakom vladavinom, urote se neka ugarska (a možda i hrvatska) gospoda protiv Andrije, zaključe skinuti ga s prijestola i na nj postaviti kojega cd sinova izagnanoga kraljevića Gejze, strica njegova. U tu svrhu bude otpremljeno u Carigrad posebno poslanstvo s povjerljivim pismima, ali kad poslanici stigoše u Spljet, gdje je u taj čas bio gradskim knezom Domald, budu oni uhvaćeni i natrag otpremljeni kralju Andriji. Za nagradu darova kralj knezu Domaldu župu Cetinsku s Triljem i Sinjem (1210.). Otkrićem ove urote ipak se zemlja ne umiri, a to poglavito s kraljeve rasipnosti, kraljičine drskosti i raskalašenosti njezina roda. Nova urota, kojoj bijahu na čelu palatin Bank od plemena Bór, zet njegov Šimon i neki velikaš Petar, odluči u prvom redu maknuti kraljicu i mrske Nijemce. Pa tako

Imena nam njihova nijesu poznata. Gejza bi izagnan još 1189.; u to je doba nesumnjivo već mrtav bio.

« ПретходнаНастави »