četku XVI. vijeka, no kako se kći posljednjega Gorjanskoga udala za madžarskoga plemića grofa Zaya, dospje u ruke ove porodice vas arhiv one čuvene familije i nalazi se danas u Zayevu dvorcu Uhrovec (madž. Zay-Ugrócz) u trenčinskoj županiji, u republici čehoslovačkoj. 2. Jedna grana porodice grofova Erdődy preselila se u nekadanju Gornju Ugarsku, ponijevši sa sobom i arhiv, koji se ponajviše ticao, osobito srednjevjekovne isprave njegove, nekih posjeda u Hrvatskoj, naročito u križevačkoj županiji, naime Rovišća, Garića i Moslavine. Arhiv nalazi se sada u Frištátu (madž. Galgócz, njem. Freistadt), u njitranskoj županiji u republici čehoslovačkoj, dok se manji dijelovi arhiva, ali ipak s veoma dragocjenom građom za hrvatsku historiju, čuvaju i po dvorovima ove grofovske porodice u Monyorókeréku i Vépu u Ugarskoj u željeznoj županiji (kod Szombathelya) i u Rotenturmu (madž. Vörösvár) u Austriji.48 3. Pradjedovi hercegâ Batthyány bili su u Hrvatskoj često banovi i drugi visoki dostojanstvenici, pa su u takim prilikama kupili ili dobili od kralja razne posjede. Tako se u njihovoj ruci skupilo ogromno arhivalno blago, koje se od znatne česti odnosi na hrvatsku historiju, počevši od XIII. vijeka. Danas se ove dragocjene isprave čuvaju u dvoru Körmendu, u Ugarskoj u željeznoj županiji.49 4. Po nekim ženidbenim vezama zgodilo se, da je porodica hercegâ Esterházy došla u posjed nekadanjega arhiva Frankapana Slunjskih, u kojem se nalazio još i oveći broj isprava hrvatske čuvene porodice Nelipića Cetinskih. Danas se ta građa čuva u dvoru herc. Esterházy u gradu Eisenstadtu (madž. Kismarton, hrv. Željezno) u Austriji.50 5. Na sličan je način dospjelo i veliko mnoštvo srednjevjekovnih isprava porodice Nelipića od Dobre kuće kod Daruvara (ogranak bosanskih Hrvatinića od plemena Svačićeva) u posjed grofova Pongrácz od Dengelega i Óvára; danas čuva se taj arhiv u dvorcu Bashalom kod Debrecina u Ugarskoj.51

Od arhiva izvan naših državnih granica i zemalja bivše austrougarske monarhije, treba u prvom redu napomenuti državni arhiv u Veneciji (od X. vijeka dalje) 52 i vatikanski u Rimu (od IX. vijeka na

4 O arhivu u Frištátu (Galgócz) up. Véghelyi, A Galgóczi levéltár (Századok 1876, str. 576-581).

49 O tom arhivu gl. moj članak: Iz arhiva u Körmendu (Vjesnik kr. zem. arkiva vol. VII, str. 209 i dalje).

50 Gl. moj članak: Iz arkiva u Željeznom (Vjesnik kr. zem. arkiva vol. VII, str. 137 i dalje).

51 Gl. regesta toga arhiva, što ih je objelodanio Karácsonyi, Oklevélkivonatok a gr. Pongrácz család levéltárából, u časopisu Történelmi tár od 1896. (str. 505-528) i 1897. (str. 513-528 i 680-708), pa Šišić, Iz arhiva grofova Pongrácz (Starine XXXVI, 32-80).

52 O mletačkom arhivu up. Baschet, Les archives de Venise. Paris 1870; Toderini-Cecchetti, Il R. Archivio generale di Venezia. Venecija 1873; Ljubić, Listine vol. I (Zagreb 1868.) str. I-XII (uvod).

prijed), 53 gdje je pohranjeno neizmjerno blago hrvatske prošlosti, a inače još posve nepoznato, poglavito od XV. vijeka dalje. Ima u Italiji još i više arhiva s obilnom građom za hrvatsku historiju, a spomenut ćemo napose samo državne arhive u Milanu (od XV. vijeka dalje) i u Napulju (od XIII. vijeka dalje).54

Dok se u arhivima čuvaju u prvom redu isprave i spisi, rukopisi koji sadrže anale i kronike, odnosno historijska djela različitih pisaca, a često i zbirke poglavito novijih prijepisa različitih isprava i spisa, čuvaju se redovito po bibliotekama, djelomice javnim, djelomice privatnim. U Hrvatskoj glavne su biblioteke s važnim rukopisima ona Jugoslavenske Akademije, kr. universitetska i dijecezanska (danas osobito odjeljenje u universitetskoj), sve tri u Zagrebu, dok se u Dalmaciji ističu Biblioteca Paravia u Zadru i knjižnica franjevaca u Šibeniku pa dominikovaca i franjevaca u Dubrovniku. Osobito bogata rukopisna građa pohranjena je u biblioteci madžarskoga narodnoga muzeja u Budimpešti, Sv. Marka (ili Marciana) i muzeja Correr (museo civico) u Veneciji i u Vatikanskoj knjižnici u Rimu (naročito su važni Lucijevi rukopisi).

Glavne štampom objelodanjene zbirke izvora jesu ove. Franjo Rački († 1894.) sabrao je sve, što se odnosi na prošlost hrvatsku do godine 1102., dakle na doba narodnih vladara, i to isprave, zapisnike sinodâ ili crkvenih sabora, kao i ono, što su budi strani, budi domaći ljetopisci i pisci napisali o hrvatskoj prošlosti pomenutoga doba.55 Isprave od 1102. do 1400. izdaje Jugoslavenska Akademija u redakciji Tade Smičiklasa († 1914.),56 dok je srednjevjekovne historijske spomenike grada Zagreba od 1094. do 1526. objelodanio u jedanaest svezaka Ivan Krst. Tkalčić († 1905.),57 a one plemićke općine Turopolja od 1225. do 1895. u četiri sveske Emilije Laszowski.58 Otac moderne histori53 Gl. Brom, Guide aux archives du Vatican. Rim 1911.

5 O napuljskom državnom archivu up. Rački: Izvadci iz kr. osrednjega arkiva u Napulju (Kukuljevićev Arkiv knj. VII. Zagreb 1863. str. 5-10); Óváry: Nápolyi történelmi kutatások (Értekezések a tört. tud. köréből. Vol. IV. no. 1. Bdpst 1874). Za arhive u Italiji s obzirom na historiju Hrvata i Srba gl. Макушевъ, Историческіе памятники Южныхъ Славянъ, vol. I. Varšava 1874.

55 Rački, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagreb 1877. (U zbirci „Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium" (= MHSM), što je izdaje Jugoslavenska Akademija vol. VII.).

56 Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. II-XIV. Zagreb 1904-1916. Tih trinaest knjiga obuhvata građu od 1102. do 1373. Prva sveska sadržavat će isprave iz vremena narodnih vladara prije 1102. Po Smičiklasovoj smrti preuzeli su redakciju vol. XIII. kodeksa Nikola Kostrenčić i Emilije Laszowski, a vol. XIV. Nikola Kostrenčić i Viktor Novak.

57 Tkalčić, Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae. Vol. I—XI. Zagreb 1889-1905. Ovo je djelo izdao grad Zagreb o svom trošku.

58 Laszowski, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, olim Campus Zagrabiensis dictae. Vol. I-IV. Zagreb 1904-1908. Izdala ih je turopoljska općina o svom trošku, dok su same isprave sabrane i nađene ponajviše kod mnogobrojnih se

*

ografije hrvatske, Ivan Kukuljević († 1889.), skupio je sve najvažnije isprave i saborske zaključke, što se odnose na prošlost hrvatsku do 1848., a rasvjetljuju državopravne prilike kraljevstva hrvatskoga.59 Pored toga još je Kukuljević sabrao u jednu knjigu isprave napisane hrvatskim jezikom od XII. do potkraj XVI. vijeka; 60 ovakovom dragocjenom zbirkom, naročito srednjevjekovnih sudbenih spomenika, a na čistom narodnom jeziku, ne može da se pohvali nijedan ne samo slovenski već ni mnogi drugi narod. Odnose između republike mletačke i Južnih Slovena, zapravo Hrvata i Srba, a u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje od 960. do 1479. ona bogata građa u deset svezaka iz mletačkoga državnog arhiva, koju je objelodanio Šime Ljubić († 1896.),61 dok je Augustin Theiner († 1875.) priopćio spise o odnosima između svete stolice rimske i Južnih Slovena, a naročito Hrvata od 1198. do 1800.62 Prošlost srednjevjekovne Bosne objašnjuju isprave, što su ih objelodanili Euzebije

ljačkih turopoljskih porodica (gl. Laszowski, Turopoljski arkivi u Vjes. kr. zem. arkiva vol. X, str. 145-160). Laszowski sabrao je i objelodanio još i Listine općine sv. Jelene Koruške kod Križevaca od godine 1267. do 1560. u Vjesniku kr. zem. arkiva vol. VI (str. 242-265) i VII (str. 1—45). Zagreb 1904. i 1905.

59 Kukuljević, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. I-III. Zagreb 1861-1862. (Popularni izvadak iz ovoga djela s hrvatskim prijevodom ponajvažnijih isprava donosi Šulek, Naše pravice. Zagreb 1868.).

60 Kukuljević, Acta Croatica. Zagreb 1863. Isprave štampane su ponajviše glagolskim pismenima. Ćirilovskim ih je preštampao dodavši im još neke nove, ali samo do 1499., Šurmin, Acta croatica. Vol. I. Zagreb 1898. (Mon. hist. iuridica Slav. merid. Jugoslavenske Akademije vol. VI). Novo izdanje svih ovih spisa priređuje za Akademiju prof. Ivšić.

61 Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i mletačke republike. Vol. I-X. (Zagreb 1868-1891.). Pored toga izdao je Ljubić još i zbirku Commissiones et relationes Venetae (1433-1571) u tri knjige (Zagreb 1876-1882). Oba djela izdala je Jugoslavenska Akademija, i to u zbirci MHSM vol. I—V, IX, XII, XVII, XXI, XXII, XXIV (Index rerum, personarum et locorum in voluminibus I–V MHSM. Opera S. Ljubić), i VI, VIII i XI (Commissiones et relationes Venetae). Kao nastavak ovim mletačkim spomenicima mogu služiti (inače dosta pogrešno izdani) „Српски историјски споменици млетачког аркива“ Janka Šafarika (Гласник срп. учен. др. vol. XI.—XV.) do 1488., no mnogo su važnija izdanja za doba kralja Matijaša I. (1458.–1490.) Nagy i Nyáry, Magyar diplomacziai emlékek Mátyás király korából, 4 vol. Bdpst 1875-1878, a naročito od 1496. do 1533. ogromna zbirka Marina Sanuda (Diarii. Venecija 1879-1903, ukupno 58 svezaka) iz koje su (ali s više pogrešaka) prenijeli vijesti važne po hrvatsku i ugarsku povijest Mesić (u Kukuljevićevom Arkivu V, VI, VIII, XII), Rački (Starine XV, XVI, XXI, XXIV, XXV) i Wenzel (Történelmi tár vol. XIV, XXIV, XXV). (Gl. o glavnom izdanju Sanudovu moj referat u Vjesniku kr. zem. arkiva vol. V,

str. 256-257.).

62 Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, vol. I-II. Rim 1863. i Zagreb 1875. Izdao biskup Josip Juraj Strossmayer († 1905.) o svom trošku. Za hrvatsku je historiju od važnosti još i druga Theinerova zbirka Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, vol. I., II. (1198–1526). Rim

1859-1860.

Fermendžin († 1897.), 63 Franjo Miklošić († 1891.), 64 Medo Pucić († 1882.) 65 i Josip Gelcich,66 dok je isprave porodice knezova Blagajskih od plemena Babonića, a tako i knezova Krčkih Frankapana izdao Samuilo Barabás,67 a donjo-slavonskih srednjevjekovnih županija sanske, vrbaške i dubičke, kao i banovine Jajačke Šandor Horváth.68 Za novovjeku historiju hrvatsku poglavite su zbirke izvorâ ove. Hrvatsko-slavonske saborske spise od 1526. dalje objelodanjuje Ferdo Šišić,9 a uporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena

69

63 Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (ab an. 925 usque ad an. 1752) Zagreb 1892 (vol. XXIII. zbirke MHSM).

64 Miklosich, Monumenta Serbica. Beč 1858. Starija ali posve nepouzdana je zbirka Каранотвртковић, Србскіи споменицы. Beograd 1840.

65 Пуцић, Споменици сръбски од 1395. до 1423. Beograd 1858. i 1862. u dvije knjige. Poglavito su tude objelodanjena diplomatska pisma između republike dubrovačke i susjednih bosanskih i srpskih vladara i velikaša; to je osobito dragocjena zbirka spomenika naše srednjevjekovne narodne diplomatske vještine.

66 Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae (1358-1526). Predgovor napisao je madžarskim jezikom Ludovik Thallóczy, a djelo izdala je Madžarska Akademija nauka (Bdpst 1887.) Ovu zbirku znatno dopunjuje Jorga, Notes et extraits pour servir à l'histoire des croisades au XV siècle, vol. I-III. Paris 1899-1902, vol. IV-V, Bukarest 1915, a naročito druga knjiga, obuhvatajući građu iz dubrovačkoga arhiva od 1395. do 1453.

67 Barabás, Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200-1578). Uvod napisao madžarskim jezikom Ludovik Thallóczy (Bdpst 1897.). Barabás, Codex dipl. comitum de Frangepanibus. Vol. I. (1133–1453) Bdpst 1910. Vol. II. (1454–1527). Bdpst 1913. Obje je zbirke izdala Madžarska Akademija nauka u zbirci Mon. Hungariae hist. Diplomataria (= MHHD), i to prvu kao vol. XXVIII., a drugu kao vol. XXXV. i XXXVIII.

68 Horváth, Codex dipl. comitatuum Dubicza, Orbász et Szana (1244-1710). Bdpst 1912 (kratak madžarski predgovor napisao je Ludovik Thallóczy); Horváth, Banatus, castrum et oppidum Jajcza (1450-1527). Bdpst 1915. (Predgovor napisao Ludovik Thallóczy). Obje zbirke izdala je Madž. Akademija nauka kao vol. XXXVI, i XL. u zbirci MHHD. Za doba kralja Matijaša I. još su od važnosti zbirke Teleki Hunyadiak kora Magyarországon, vol. X, XI, XII. (Pešta 1853–1857); Fraknói, Mátyái király levelei. Külügyi osztály. Vol. I, II. Bdpst 1893-1895.; Fraknói, Mathiae Corvins epistolae ad romanos pontifices. Bdpst 1891 (Mon. Vaticana Hungariae. Ser. I., tom. VI.); Ipolyi-Fraknói, Relationes oratorum pontificiorum 1524-1526. Bdpst 1884 (Mon. Vat. Hungariae. Ser. II, tom. I.). Za srednjevjekovnu hrvatsku historiju sadrže mnogo dragocjene građe i neke madžarske privatne (familijarne) zbirke, a u prvom redu Codex dipl. comitum Zichy, 11 vol. (Bdpst 1871-1915) do god. 1490. (zbirka treba da ide do 1526.); onda Zala vármegye története. Oklevéltár, 2 knjige (Bdpst 1886-1890) od 1024.-1363. i 1364.–1498., no najvažnija je starija zbirka Fejér, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis (Vol. I, II, III 1—2, IV 1—2, V 1–3, VI 1–2, VII 1—3, VIII 1—7, IX 1–—7, X1—8, XI. Budim 1829–1844), koja teče sve do 1439. Upotrebu olakšava Czinár, Fejér György Magyarországi okmánytárának betürendü tárgymutatója (Index alphabeticus codicis Fejér). Pest 1866.

60 Šišić, Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. I (1526— 1536) Zagreb 1912., vol. II (1537-1556) Zagreb 1915., vol. III (1557-1577) Zagreb 1916., vol. IV (1578-1608) Zagreb 1917., vol. V (1609-1630) Zagreb 1918.; svih pet knjiga izdala je Jugoslavenska Akademija u zbirci MHSM vol. XXXIII, XXXVIII, XXXIX, XLI

73

prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga.70 Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objašnjuju spisi i isprave, što su ih izdali Antun Hodinka i Radoslav Lopašić († 1893.),72 dok uskočko pitanje rasvjetljuju spomenici, što ih je u dvije knjige objelodanio Karlo Horvat, a život Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, što ih je sabrao u dvije knjige Samuilo Barabás. Zrinsko-frankopansku zavjeru opet osvjetljuje obilna građa, što su je izdali Franjo Rački 75 i Valtazar Bogišić († 1908),76 i to prvi poglavito iz bečkih, a drugi iz pariskih arhiva.77

Među ljetopiscima i piscima o hrvatskoj prošlosti ističe se u prvom redu vizantijski car Konstantin VII. Porfirogenit (* 905., vladao od 912. do smrti 959.); on je između 948. i 952. napisao djelo s docnije i XLIII. Za hrv. historiju od velike je važnosti i starija zbirka Fraknóí, Monumenta comitialia regni Hungariae, vol. I-XII (od knjige IX. do XII. uredio Károlyi). Bdpst 1874–1917. U toj su zbirci objelodanjeni i glavni hrvatski saborski spisi od 1526. do 1606.

70 Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae vol. I (1526 do 1530) i vol. II (1531–1540). Zagreb 1914. i 1916. Izdala Jugoslavenska Akademija kao vol. XXXV i XXXVIII zbirke MHSM.

71 Hodinka, A horvát véghelyek oklevéltára, vol. I (1490-1527). Uvod napisao L. Thallóczy, Bdpst 1903. Zbirka će ići do 1579. i ukupno obuhvatat će četiri sveske; izdala Madžarska Akademija u MHHD vol. XXXI.

12 Lopašić, Spomenici hrvatske krajine, vol. I. (1479-1610) Zagreb 1884.; vol. II (1610 do 1693.) Zagreb 1885.; vol. III (1693-1780) Zagreb 1889., izdala Jugoslavenska Akademija kao vol. XV, XVI i XX zbirke MHSM. U Starinama iste Akademije objelodanio je Lopašić još i ove kraće zbirke historijske građe: „Prilozi za povijest Hrvatske 16. i 17. vijeka iz štajerskoga zem. arhiva u Gracu (1529-1695.)" (vol. XVII i XIX. Zagreb 1885-1887), „Spomenici Tržačkih Frankopana (1591 do 1673)" (vol. XXV. Zagreb 1892) i „Slavonski spomenici za XVII. vijek. Pisma iz Slavonije u XVII. vijeku (1693-1709)" (vol. XXX. Zagreb 1902.).

78 Horvat, Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia, vol. I (1550-1601) Zagreb 1910., vol. II (1602-1618) Zagreb 1913., izdala Jugoslavenska Akademija kao vol. XXXII i XXXIV zbirke MHSM. U Starinama još je objelodanio Horvat radnje: „Kobenzelovi izvještaji kardinalu Cintiju Aldobrandiniju, državnomu tajniku pape Klementa VIII. (1592–1594.)“ (vol. XXXII, Zagreb 1907.) i „Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih (1443—1607)“ (vol. XXXIV, Zagreb 1913.) a u Glasniku bos.-herc. muzeja, vol. XXI (1909.): „Novi historijski spomenici za povjest Bosne i susjednih zemalja iz rimskih arhiva".

74 Barabás, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I (1535-1565) Bdpst 1898., vol. II (1534-1602) Bdpst 1899., izdala Madž. Akademija kao vol. XXIX i XXX zbirke MHHD.

75 Rački, Isprave o uroti bana Petra Zrinskoga i kneza Frana Frankopana. Zagreb 1873., izdala Jugoslavenska Akademija kao osobito djelo.

76 Bogišić, Acta conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frankopan illustrantia. Zagreb 1888., izdala Jugoslavenska Akademija kao vol. XIX. zbirke MHSM.

Neke sitnije priloge iz domaćih arhiva o zrinsko-frankopanskoj zavjeri objelodanio je i Lopašić u Starinama: „Nekoliko priloga za povijest urote Petra Zrinskoga i Franje Frankopana" (vol. XV. Zagreb 1883.) i „Novi prilozi za povijest urote bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Krste Frankopana" (vol. XXIV. Zagreb 1891.).